|
Ponekad mi dođe,poželim to napravit...a jučer sam vidjela da to mnoge brine,pokušaju...no,neuspije im.....
Nema izlaza često...tužno je...stegne vas život,muž,djeca,nema posla nigdje za vas,ljudi su zaokupljeni sami sobom i nemaju vremena za vas...poželite si oduzeti ono što je najvrednije,život!
Sinoć nakon sanjine emisije shvatila sam da nas sve to muči.
Sami smo,nitko nas nevoli,nitko nam nije blizu,samo svi nešto traže.
Budite iskreni pa priznajte sami sebi koliko puta ste pomislili da je jedino rješenje smrt,da bi svima bilo bolje da vas nema?
Svi se čudimo kad se netko ubije a ne vidimo da ta osoba nije imala nikoga kraj sebe ili ako i je da nije imala onoga tko bi je čuo!!Da svi mi slušamo ali ne čujemo!
Da li čujete vapaj u pomoć prvog susjeda,znate li da djete malo niže u vašoj ulici nema novac da si kupi nove hlače za školu pa nosi od starijeg brata poderane?
Ne,odgovor je ne.Pa onda kad se ti ljudi ubiju svi se čudimo kako netko tako miran i normalan tako završi.
Došlo je vrijeme kad je važno samo ono vanjsko a ne radimo na unutarnjem,pa kako da se osječa otac koji radi i do 12 sati dnevno a nema za priuštiti djeci neke osnovne stvari.
Pokušajte otići doktoru s djetetom.Tamo ćete morati platiti antibiotik jer nemožete dobiti na recept,platit ćete bebi cjepivo jer ovo preko socijalnog nije baš dobro,vodite djete u obližnji veči grad na pretrage koje su obavezne a bez putnog naloga pa sami snosite troškove..i još mnogo toga..
A nedaj bože da se vi razbolite!Ne pričam napamet samoj mi se to desilo.
Nakon trudnoča razbolila sam se i moram svaki mjesec na kontrole pa tako moram svaki mjesec platiti 30 kuna za pregled,recept i uputnicu.Pa onda150 kuna ultrazvuk,50 kuna citologu i to svaki mjesec a muž sam radi!
Nakon doktora koji su prvi dolazi hrana bez koje neide.
Sam odlazak u trgovinu je očajan,shvatite da vam osnovne stvari kao što su šečer,sol,malo mesa i povrča dođu pa cirka oko 500 kuna.
Zatim stvari za djecu.2 paketa pelena svaki 130 kuna,vlažne maramice,kreme,sapuni,ulja,kašice i tu se nakupi negdje oko 600 kuna.
Kredit koji sam morala podiči jer auto moram imati on je 800 kuna.
A nemam više snage nabrajati jer mi je već zlo a vjerujte da ima toga još...
uz sve to primanja imamo sasvim solidna čak i jako dobra za današnju situaciju u državi a nemamo mogučnost priuštiti si nešto samo za sebe a ako si i priuštimo ispaštamo radi toga..
Pa nakon toga nesklad u braku,nedostatak društvenog života jer uz djecu to zaboravite!
Neka mi sad nakon ovoga netko kaže ako nije pomislio da izlaza nema!!
A stvarno ga nema..
Evo dragi moji mene ste VI izvukli iz depresije i na tome vam veliko hvala...
|
