Red je eto, voljom nekih došao i na blog.
Previše imam obaveza, zaista, da bih pisao ovdje, nekolicini ljudi. Rado bih sa tim ljudima razmjenjivao mišljenje MSN-om, ICQ-om ali ovako komunikacija mene, s jedne strane i 5-10 ljudi sa druge je pomalo izlišna.
Već sam davno probao u kratkim crtama okarakterisati ljude (većinom cure) koje koriste ovaj servis, pa sam se i sam utapao u sivilo istovjetnog motiva.
Nemam ponuditi svijetu, čitateljima ništa izvan svoje sobe, izvan svoga života, a zar nam nije naš vlastiti život pretežak da bismo još i o tuđim problemima čitali? Možda za neke, ali ti neki vjerovatno imaju i previše vremena, dosade na svakome koraku ili jednostavno preferiraju izlazak na net, umjesto izlaska na kafu/kahvu iliti kavu.
Ipak, evo: završava se školska godina i zadovoljstvo mi predstavlja što mogu reći da niti jedan učenik kod mene neće imati negativnu ocjenu. Dakle, niko na popravni. Da ih ima koji su to zaslužili, neradom, neznanjem, ponašanjem - ima, ali ko će s nekime koga jezik i književnost ne ide tjerati mak na konac??
I, da, šrmrcam već 10 dana ;)
Hajd sad mijau.
Nemiri, pa dobro, nemiri gdje si ti ;)