Još sam bio sasvim mlad
neke barske ptice sam lovio tad
kad je došla da se kupa
lepa protina kći...

Đ.B.

26.06.2005.


Enver Kazaz, je u jednom postu bio na nekakav nacin prozvan! Nazalost, mogao se steci pogresan utisak o covjeku. Danas sam kod njega polozio knjizevnost juznoslavenskih naroda II, ujedno i zadnji ispit na faksu, te me ocekuje jos diplomski.
Pozdrav za nemire, mom naaaajodanijem citatelju! Nemiri imas pusu!


komentari (8) - printaj - 00:19

20.06.2005.


Jednu očiglednu manu i očevu slabu tačku koju sam obilato koristio sam poprimio i ja. Da li je genetski ili stečena ko će sad otkrivati!?
Odemo mi, ovako ponekad, do nekog marketa, negdje gdje se mogu pare potrošiti, i prije nego što uđemo, obično kao ritual u autu otac bi rekao: "Samo osnovno kupiti, nemam para na bacanje!" Kada prijeđemo prag, kad se vrata automatski otvore na pojavu mog nosa ispod senzora (nos, naturalmente, ide prvi), počinje očevo tumačenje "povoljne prilike", "vidi jest ovo jeftino", "znaš pošto je ovo u toj i toj prodavnici?" i sl. i onda se kolica, barem jedna napune do vrha a njegov džep isprazni do dna!
Meni lijepo, vazda sam se grebao od njega;) Izgleda došlo pay-back time! Danas sam pola plate spucao u šopingu, sa izgovorima identičnim očevim!!! Jao, jao, jao... A šta sam kupio? Par majičica i 5 knjiga! Ok, knjige su ok, Dikinson, Aralica, Hičkok...izdanja Večernjaka.
I da, kupio sam majicu na kojoj piše: "Jebeš zemlju koja Bosne nema!"


komentari (5) - printaj - 23:47

16.06.2005.


Nekad mi je neko ispričao zbog čega cure jedu u kriznim danima mnogo čokolade. Onda mi je neko rekao zašto se povezuju seksualna aktivnost i želja za seksom sa, pogađate - čokoladom. Ništa nisam zapamtio! Nemam pojma ko i kad jede enormne količine čokolade!
Danas sam u šopingu (tu me možete komotno, bez da se imalo naljutim strpati u ženskaroše) kupio nekoliko (ne smijem reći tačan broj) čokolada.
Neka mi neko objasni zašto mi se toliko jeDe čokolada!
Bit ću vječito zahvalan :)


komentari (4) - printaj - 22:49

15.06.2005.


Red je eto, voljom nekih došao i na blog.
Previše imam obaveza, zaista, da bih pisao ovdje, nekolicini ljudi. Rado bih sa tim ljudima razmjenjivao mišljenje MSN-om, ICQ-om ali ovako komunikacija mene, s jedne strane i 5-10 ljudi sa druge je pomalo izlišna.
Već sam davno probao u kratkim crtama okarakterisati ljude (većinom cure) koje koriste ovaj servis, pa sam se i sam utapao u sivilo istovjetnog motiva.
Nemam ponuditi svijetu, čitateljima ništa izvan svoje sobe, izvan svoga života, a zar nam nije naš vlastiti život pretežak da bismo još i o tuđim problemima čitali? Možda za neke, ali ti neki vjerovatno imaju i previše vremena, dosade na svakome koraku ili jednostavno preferiraju izlazak na net, umjesto izlaska na kafu/kahvu iliti kavu.
Ipak, evo: završava se školska godina i zadovoljstvo mi predstavlja što mogu reći da niti jedan učenik kod mene neće imati negativnu ocjenu. Dakle, niko na popravni. Da ih ima koji su to zaslužili, neradom, neznanjem, ponašanjem - ima, ali ko će s nekime koga jezik i književnost ne ide tjerati mak na konac??
I, da, šrmrcam već 10 dana ;)
Hajd sad mijau.
Nemiri, pa dobro, nemiri gdje si ti ;)


komentari (6) - printaj - 00:09

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>