ma nije ispalo ovo sa kamenom kako sam planirao :( ipak, da se ne bi stekao pogresan dojam, nije ispalo niti ruzno!!!
hm, hajd budem negdje postavio sliku da se vidi :P
recimo ovdje:
izgleda prejednostavno - neću :(((
boli me glava.

Vratih se evo iz planine. Iz one iste šume u kojoj sam bio kad me nazva Mnozitelj u vezi ideje o Helpblogu.
Ovaj put ciljano. I našao sam. Našao sam kamen, težak nekih 200-250kg, kojeg planiram "instalirati" u dvorište. Dovezao sam ga, postavio na mjesto. Ostaje mi da ga prefarbam, i obradim.
Volim ukrašavati, ali ne volim kič. Elegantne, blage, neprimjetne boje... Detalj zbog čega će vam se ono oko njega svidjeti, a da ni ne znate da je to njegovom zaslugom.

Položio sam ispit, o kojem sam ranije pisao.
Poetika Abdulaha Sidrana vs. poezija Abdulaha Sidrana, moglo bi se reći.

Kako se samo puno može naučiti na ispitima.

Spustila se tmina. Ona tmina što obujmi sveopci pogled na svijet, pa se uljuljamo u vlastitu spoznaju svog brisanog prostora. Pogled ne ide dalje od granica vlastitog dvorišta, pa se monstruozne kokoši komšijine ne mogu razlikovati od otvorenih celjusti psa. Cuvara.
Spustila se tmina i poremetila nakane bezbrojnih o idealnom vikendu, livadi i mahanju behara sa grana. Bijeli se behar, istina, ali njegova bjelina nije isticanje bijele zastave pred inim tminama, vec više prkos i inat, o svojoj neuništivosti.
Ponadam se povremeno da će otisci sunca prerasti u oživotvorenje svjetlosne magije u ovom nemuštom vrtlogu rijeke, u ovom bezbojnom mirisu, u ovom sazvučju avetskom.


Jednostavnije rečeno, jebem ti ovu magluštinu, kad će više i to proljećno sunce da grahne i da ostane tako!

Dan kao većina u mom životu.
Ustajanje. Kahva. Kompijuter. Altruistične aktivnosti. Kahva. Kompijuter.
Šablonizirana svakodnevnica.
Odmakneš li se malo ustranu - kao da se promoviraš u Josepha K.-a
Uzmeš li svijeću zapaziš trepavicu u desnom oku, iako je žuljala već duže vrijeme.
Zapališ li cigaretu na pogrešnom kraju, smrad filtera te guši - a sve je ok sa nikotinom i katranom.
Potražiš li CD sa potrebnim software-om pronađeš 5€ koje si nekad izgubio, i zbog kojih si poveo kampanju zaštite vlastite imovine.
Sasvim regularan dan, istim ljudima je stalo do tebe, pojedini te iznevjere a ti im pokažeš lakat: "M... M... ko te **be može Mirza i bez tebe..."
Ostaviš otvorena ulazna vrata da se mačak može vratiti kući nakon lutanja u ovako lijepim noćima.
I redovno, bez presedana, se pitaš: "Koji me k**** bole vratne žile?!" I svaki put znaš odgovor.

Vjerovatno ne postoji osoba koja ne narušava vlastito zdravlje. Još je interesantnije to da je većina ljudi svjesna da neke njihove aktivnosti sasvim sigurno to čine - narušavaju stabilnost, imunost, metabolizam... i šta sve ne.
Pušenje je klasičan primjer toga. Apsolutno svi znamo da "pušenje u trudnoći šteti razvoju djeteta", "Pušenje je štetno", "pušenje skraćuje život"... Ipak, ne želimo da se riješimo tako štetne navike.
Karolična, zagorjela, preobilna i jednolična hrana... nas lagano uništavaju ali na njoj istrajavamo. Glavni izgovor je "ako neću sad, kad ću?" ili "samo još ovaj put!" ili "ne mogu odoljeti" ili "ne mogu se odviknuti"...
Evo, pušim a trebao bih prestati.

Pozdrav.
Jučer sam prisustvovao Zboru građana mjesne zajednice. Uz vrlo profesionalan rad predsjednika i, na momente vrlo bučne građane, ipak se ostvario napredak.

E, pa šta je toliko zanimljivo?

Pojedinačni zahtjevi tipa: "Ako će to doći do moje kuće ja ću dati 500KM (250€), a ako neće - ja ne dam ništa!"
Reakcije tipa: "Meni to ne treba!", "Ja nisam dobila penziju 9 mjeseci!" (Od čega onda živiš? + sin joj vani)...
To su one stvari koje se nikada neće izbaciti iz naših glava, bez svijesti o potrebi napretka. Od svega je najzanimljivije to što je Predsjednik MZ, u svom uvodnom izlaganju i predstavljanju projekta kazao sve bitne stvari i onda oni koji nisu slušali diskutuju kao da se radi o gladnima u Angoli!

Ima li neko kakav lijek za liječenje agresivnosti, impulsivnosti...?