22
nedjelja
siječanj
2017
Djeca su radost
Pogldam oko sebe ovih dana nisam se ni snašla a već 22.,do jučer sam blato jela za doručak ,a gle sad kavu i cigare doručkujem, s' vremena na vrijeme vino veceram . Pa kad' se to desilo kad' sam "odrasla" ? Preko noći je sve nestalo, sve ono najljepše što nose dječije godine . Misliš tad' da sve znaš, da si pokupio svu pamet svijeta, zapravo si bio samo jedno tvrdoglavo derište, koje je htjelo da bude sve po njegovom. Neki roditelji imaju sreće pa imaju finu djecu, kulturu prije svega. Moji nisu imali te sreće, nisam zapravo ja njima nikad pravila probleme , ali sam histerisala na gluposti, sve je moralo biti kao ja kažem. A opet da nije bilo tako , nebi danas imala karakter ovako jak sto ga imam. I taj moj karakter drži me živom ,inače bi davno pokleknula . Nedam pardona nikome ,jer čim se ti pokažeš malo slabiji hulja bi te napala. Ma većina njih i čeka samo jedan pogresan korak ,da samo malo pokažeš slabost i odmah likuju nad' tobom. Zbog toga kad' nije tvoj dan kad' se ne možeš praviti jaka kao inače,ostani kod kuće i plači bude tako duši lakše.
Prije sam i kad' nije moj dan i kad' želim da ne postojim uvijek izlazila i imala taj lažni osmjeh na licu za sve dušmane oko sebe ,ne mogu to vise, umorila sam se od toga. Radije ću ostati u kući pod dekicom ,šalicom kave, raščupana ,nego se lažno smješkati.
Jer ja kad' se smijem ,smijem se od srca i dušom i tijelom iz svega glasa . Ali kad' plačem tad' me nitko ne čuje, ne želim da me čuje. Neka se sreća i osmjeh šire na svakom koraku, tuga ne treba ima je i previše u svijetu.
Tek kad si ovako malo stariji ,i vratiš se u djetinjstvo tebi je smješno zbog čega si bio tužan. Jer si dobio čokoladu od riže, a ne od jagode koju najviše voliš, jer ti se potrgala najdraža igračka,jer te je mama dozivala u kuću i govorila previše si vani. A ti bi se onda na sve to rasplakao. No bez obzira na moju smjesnu dječju tugu,srce mi se kida kad čujem dječiji plač. Iako će oni tek' shvatiti što je tuga.
Kad' izgubiš prijatelja zauvijek, to boli najviše.
Kad' živiš sam i uvijek se budis sam, kuća je prazna, prijatelji ti dođu, ali odu i opet ostaješ ti sa svojim zidovima koji znaju sve o tebi,koji su čuli svaki plač,jecaj..ma poznaju me bolje od mene same, ponekad muškim da su mi oni najbolji prijatelji. Ja njima pričam ,i pričam a oni me slušaju ,ne upadaju u riječ. Super su. .
Kažu ljudi kad' si stariji znaš cijeniti samoću, znam to je istina, ali ipak fali mi da je kuća puna uistinu sam željna toga. Željna sam galame, svađe, zajedničkog izležavanja pred tv-om, svega sam željna. . .
Fali mi ono dječje vrijeme, iako dijete u meni živi i dalje i uvijek će biti doza djevojčice prisutna u meni, pa čak i kad' ostarim neću se dati.
Nikad se ne smijemo prepustiti sirovoj stvarnosti ovog okrutnog svijeta, ponese me nekad ali se vratim brzo . Treba kročiti kroz život kao dijete. Jer djeca su iskrena, ne pokvarena, savršena , a odrasli ih kvare.
Nitko od nas kad' se rodio nije znao za zlobu ,škrtost, sve smo to naučili od stariji. Pa dragi moji stariji ,sad je naše vrijeme ,sad će djeca učiti od nas ,ne dopustite da se uče zlobi, lijenosti, pokvarenosti, usadite im od malena lijepe manire i lijepe riječi, jer kako je moj tata znao uvijek reci OD MALENA TRN BODE! I bode stvarno ,ali neka onda izvede na pravi put ,da ta djeca budu sutra pravi ljudi.
Smatram da kako god da sam bila razmaženo deriste ipak sam uspjela izaći na pravi put i zbog toga hvala mojim roditeljima.
Oznake: djeca, ljubav, sreća, obitelj, nostalgija
komentiraj (1) * ispiši * #
Jedan je život
U životu svake žene dogodi se jedan muškarac koji obilježi njen život na ovaj ili na onaj način. Na dobar ili na loš način . Ali kako god okrenes obično ga ona zavoli ,zavoli ga tako ludo da misli da je on jedini na svijetu, da nitko drugi ne postoji više , i u njega gleda kao u Boga. I onda sto se desi on zajebe stvar ,jer to tako mora biti ,kao da je negdje zapisano da onaj tko voli više mora patiti ,to se tako mora. Onda svijet staje za tebe ,do jučer si bila sretna ,nasmijana ,voljena ,barem si mislila da si voljena a sad odjednom taj netko za koga si htjela svoj život dati izigrao te. I ti se nalaziš u mračnoj slijepoj ulici ne vidis izlaza nema ga, tones samo dublje u taj ponor i neku depresiju, čak ne pokušavaš niti izaći iz toga, uništavas samu sebe. Ali u jednom trenu shvatiš ,znaci moraš shvatiti kad' tad' nitko nije vrijedan tvojih suza, maskara je preskupa da se troši na budalu . I onda se okreneš iza sebe i shvatiš kako je pre tanka linija sto spaja i razdvaja, tanka je linija između ljubavi i neću reći mržnje ,jer ja osobno ne znam mrziti, ali tog nekog gađenja prema osobi koja ti je bila sve na svijetu. Prođes pored te osobe na cesti i kad' ništa ne osjetiš znaš da si pobjedi, kad' si prazan jednostavno. Najgore je biti prazan ,ali bolje i prazan nego gubiti glavu za nekim tko te vara i uzalud ti krađe svaki tvoj dan. Ali dani su prekratki, život je pre kratak da budeš tužan, ljut ,negativan. Moraš biti nasmijan, i nasmijan ići kroz život , a ne u nekim poznim godinama žaliti za svim propuštenim prilikama.
Jednom prilikom dobila sam pitanje, kako se prestaje voljeti, kako odjednom možeš biti puna života? Ne biras ti hoćeš li prestati ili nećes , ne možeš srcu narediti, ono što je suđeno desi će se kad' tad. Nikad ne znaš što ti nosi noć , a što dan , možda ti Bog odjednom pošalje nekoga u tvoj života a ti se nisi ni snašao a on je tu. Jednostavno moraš biti nasmijan, meni je iskreno najveći kompliment kad' mi netko kaže ti si uvijek nasmijana, a stvarno jesam, jer kakve su ti misli ,takav ti je život na tebi je dali ćeš kročiti u slijepoj i mračnoj ulici i nigdje ne stići ili trčati zelenim proplancima i udahnuti život svake sekunde.
komentiraj (2) * ispiši * #
