Moć maloga dijeteta je nešto najnevjerojatnije na Svijetu.Koliko puta ste ugledali dijete u Crkvi,dućanu,na ulici i nasmijali se.Malo dijete koje ništa još ne zna i ne shvaća svoju moć samo gleda uvijek nasmijano s velikim očima.Ta nevinost toga maloga stvorenja sve nas očarava.Ono je tako neiskvareno i čisto,tako posebno.Ponekad poželim da nikada ne odrastemo.Da uvijek ostanemo to malo znatiželjno dijete koje s čuđenjem promatra svijet oko sebe.Nevjerojatno je koliko ono može toliko dijelovati na nas.Svaki put kada vidite ono malo dijete kako trčkara i smije se odmah poželite da ste i vi ono.Bez briga,bez znanja,samo veselo i nevino.Dok ste dijete ljudi vas oko sebe počinju učiti pravilima i pristojnom ponašanju.Kada odrastemo ovaj svijet nam izbriše tu nevinost i bistrinu u očima koju smo imali kao dijete.Bilo bi prekrasno kada bi svi na svijetu bili djeca zauvijek.Zamislite samo.Bez rata,bez svađa,krađa,ucjena bez svega onoga zla na svijetu.Nažalost,svijet ne bi mogao funkcijonirati na taj način.Jer ljudska priroda uvijek ima potrebu da nešto novo otkrije i razvija se,tako da čak iako ostanemo mala djeca više ne bi bili isti.Kažu da je rođenje dijeteta najveće čudo na svijetu i u pravu su.Nema ništa lijepšega od držanja maloga dijeteta koje se samo smije i znatiželjno promatra sve oko sebe.
Tu nevinost djetinjstva nikada ne bi smijeli izgubiti.Trebali bismo se stalno smijati.Biti zauvijek dijete.To je najveća vrlina odraslih ljudi.Ne kažem da bi odrastao čovjek trebao cijelo vrijeme trčkarati okolo i smijati se.Kažem da odrasli ljudi nikada ne bi smijeli izgubiti tu čistinu i neiskvarenost maloga dijeteta.Malo dijete ima najveću moć na svijet,moć koja zbližava ljude i nasmijava ih.Moć koja ih podsjeća da nikada ne prestanu biti djeca.Da nikada ne izgube tu neiskvarenost i čistinu.Da nikada ne izgube želju za voljeti,da nikada ne mrze.Jer mala djeca samo znaju voljeti sve dok ne odrastu.Zadržimo to dijete u sebi i naučimo ponovo voljeti sve oko sebe.Mržnja drugih nas ne vodi nikamo.Samo se sjetite toga kada ponovo na cesti ugledate to malo prekrasno biće.
| lipanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja pa kao i svi drugi.Nikakva posebna filozofija.Naslov govori sve...
O meni
Ime,prezime,godine,mjesto stanovanja sve su to objektivne stvari,a ovdje se više od svega izbjegavaju baš one.Ovaj je blog plod mojih misli.Ne volim sve što vole mlade,a obožavam sve što ne vole.Zanimaju me ponajviše psihologija,književnost i teologija,što je vrlo neobično za moje godine.No ipak kao i mladi obožavam glazbu.Ona je još jedna stvar koja je temelj moga života.O sebi ne mogu reći previše,možda jedino to da previše razmišljam.Za mene ćete čuti da sam čudna,nekima umišljena,nekima dobra.Ljudi vole govoriti da se pravim pametna,bar moji vršnjaci,ali ne i stariji,pa baš zato i postoji ovaj blog da negdje i mogu iznijeti svoje stavove,negdje gdje će me poslušati i stariji.Ja se smatram kompliciranom osobom,možda nisam pametna,ali obožavam diskutirati o raznim stvarima i pričati s ljudima o njihovim i svojim problemima.Pisanje,čitanje,crtanje su stvari koje čini moj svakodnevni dan.Više o meni u postovima...