Moje misli,moja sjećanja...

srijeda, 21.06.2006.

Da vincijev kod

Nedavno sam pogledala dokumentarac od National Geographica o Da vincijevom kodu.Već odavno slušam priče i komentare na njega.Što me dalo na razmišljanje.Naime ljudi zaboravljaju prije svega da je to jedan običan izmišljeni roman.Sve to može biti istina,naravno.Mislim da zbilja ima neke čvrste dokaze da je sve to istina,no opet.Čemu tolika uzbuna oko jedne knjige?To samo pokazuje koliko su ljudi lakovjerni.Mislim da oko toga ipak podigla prevelika prašina!!!Mislim da je tome najveći razlog Crkva.Jer naime mnogo vjernika je ovo zapitalo što je prava istina?Ovom knjigom Crkva je dobila veliki udarac što je ustvari bit ovo uzbune.Jer sama pomisao da je ovo istina,uništila bi cijelo Kršćanstvo.Mi naravno ne možemo znati da li je ovo istina,ali kao što sam prije rekla i ponoviti ću ovo je samo izmišljeni roman koji je zbilja dobro složen da zanima čitateljstvo.Ja se ne slažem si nijednom stranom ni s onom koja misli da je ovo sve samo puka laž za blaćenje Crkve,ni s onom koja govori da je ovo istina.Za mene je Da vincijev kod zanimljiva priča vrlo spretno složena da zanima ljude.Razmislimo malo bolje...Mislite da je Kršćanstvo bilo sposobno svih ovih godina tajiti tu tajnu?Ja mislim da nije,ni da je ikad išta tajilo.Ja se možda ne mogu nazvati vjernicom ali svejedno ne mislim da je sposobno to učiniti.To je isto kao da kažete da je Harry Potter istina.Zašto ne?U knjizi kaže da smrtnici,kako nas čarobnjaci zovu,uopće ne znaju za postojanje čarobnjaka.Možda baš čarobnjaci uzrokuju sve one prirodne nepogode!Sve to možemo pretpostaviti,ali ništa od toga nije istina.Pa zar će sada ljudima zabraniti slobodu pisanja knjige?
Svi pretjeruju,posebno Crkva.Podigli su velike tužbe kako knjiga blati Boga totalno smetnući s uma da je to roman,izmišljena priča.A ljudi,ljudi su takvi naivni,lakovjerni.U sve ih možete uvjeriti.Nažalost je tako...U jednoj rečenici rečeno:Velika uzbuna oko izmišljene priče!

21.06.2006. u 21:42 • 5 KomentaraPrint#

subota, 17.06.2006.

Moć maloga dijeteta

Moć maloga dijeteta je nešto najnevjerojatnije na Svijetu.Koliko puta ste ugledali dijete u Crkvi,dućanu,na ulici i nasmijali se.Malo dijete koje ništa još ne zna i ne shvaća svoju moć samo gleda uvijek nasmijano s velikim očima.Ta nevinost toga maloga stvorenja sve nas očarava.Ono je tako neiskvareno i čisto,tako posebno.Ponekad poželim da nikada ne odrastemo.Da uvijek ostanemo to malo znatiželjno dijete koje s čuđenjem promatra svijet oko sebe.Nevjerojatno je koliko ono može toliko dijelovati na nas.Svaki put kada vidite ono malo dijete kako trčkara i smije se odmah poželite da ste i vi ono.Bez briga,bez znanja,samo veselo i nevino.Dok ste dijete ljudi vas oko sebe počinju učiti pravilima i pristojnom ponašanju.Kada odrastemo ovaj svijet nam izbriše tu nevinost i bistrinu u očima koju smo imali kao dijete.Bilo bi prekrasno kada bi svi na svijetu bili djeca zauvijek.Zamislite samo.Bez rata,bez svađa,krađa,ucjena bez svega onoga zla na svijetu.Nažalost,svijet ne bi mogao funkcijonirati na taj način.Jer ljudska priroda uvijek ima potrebu da nešto novo otkrije i razvija se,tako da čak iako ostanemo mala djeca više ne bi bili isti.Kažu da je rođenje dijeteta najveće čudo na svijetu i u pravu su.Nema ništa lijepšega od držanja maloga dijeteta koje se samo smije i znatiželjno promatra sve oko sebe.

Tu nevinost djetinjstva nikada ne bi smijeli izgubiti.Trebali bismo se stalno smijati.Biti zauvijek dijete.To je najveća vrlina odraslih ljudi.Ne kažem da bi odrastao čovjek trebao cijelo vrijeme trčkarati okolo i smijati se.Kažem da odrasli ljudi nikada ne bi smijeli izgubiti tu čistinu i neiskvarenost maloga dijeteta.Malo dijete ima najveću moć na svijet,moć koja zbližava ljude i nasmijava ih.Moć koja ih podsjeća da nikada ne prestanu biti djeca.Da nikada ne izgube tu neiskvarenost i čistinu.Da nikada ne izgube želju za voljeti,da nikada ne mrze.Jer mala djeca samo znaju voljeti sve dok ne odrastu.Zadržimo to dijete u sebi i naučimo ponovo voljeti sve oko sebe.Mržnja drugih nas ne vodi nikamo.Samo se sjetite toga kada ponovo na cesti ugledate to malo prekrasno biće.

17.06.2006. u 15:29 • 6 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

  lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nešto o ovome...

Ja pa kao i svi drugi.Nikakva posebna filozofija.Naslov govori sve...

O meni

Ime,prezime,godine,mjesto stanovanja sve su to objektivne stvari,a ovdje se više od svega izbjegavaju baš one.Ovaj je blog plod mojih misli.Ne volim sve što vole mlade,a obožavam sve što ne vole.Zanimaju me ponajviše psihologija,književnost i teologija,što je vrlo neobično za moje godine.No ipak kao i mladi obožavam glazbu.Ona je još jedna stvar koja je temelj moga života.O sebi ne mogu reći previše,možda jedino to da previše razmišljam.Za mene ćete čuti da sam čudna,nekima umišljena,nekima dobra.Ljudi vole govoriti da se pravim pametna,bar moji vršnjaci,ali ne i stariji,pa baš zato i postoji ovaj blog da negdje i mogu iznijeti svoje stavove,negdje gdje će me poslušati i stariji.Ja se smatram kompliciranom osobom,možda nisam pametna,ali obožavam diskutirati o raznim stvarima i pričati s ljudima o njihovim i svojim problemima.Pisanje,čitanje,crtanje su stvari koje čini moj svakodnevni dan.Više o meni u postovima...