|
|
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
kako doći do željene ljubavi? ja ne znam...
ovo je zbilja poučna stranica:
ana & mia
pročitajte!!!
ken leee - tu libu dibu dauch juuu
milkshake - i drink your milkshake
yes, no, maybe...i don't know...can you repeat the question?
Životna igraonica - kada roditelji škode djeci umjesto da pomažu
net.hr
hi5
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ella profil hi5
a evo i par blogova koji me citaju (ili su me citali prije):
i ovo ti je utopia
...†...Fragments Of Faith...†...
Aky
TaNyA
don't klik bite!
noćna mora
an_angel_in_pain
*_JeDnA_MaLa_*
živi u punini svaki dan,udah,nadasve svako prijate
The Calling - Wherever You Will Go
So lately, been wondering
Who will be there to take my place
When I'm gone you'll need love to light the shadows on your face
If a great wave shall fall and fall upon us all
Then between the sand and stone could you make it on your own.
CHORUS:
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low, I'll go wherever you will go
And maybe, I'll find out
A way to make it back someday
To watch you, to guide you, through the darkest of your days
If a great wave shall fall, yeah and fall upon us all
Well then I hope there's someone out there
who can bring me back to you
CHORUS
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low, I'll go wherever you will go
Run away with my heart
Run away with my hope
Run away with my love
I know now, just quite how
My life and love might still go on
In your heart, in your mind I'll stay with you for all of time
CHORUS
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low, I'll go wherever you will go
If I could turn back time
I'll go wherever you will go
If I could make you mine
I'll go wherever you will go
I'll go wherever you will go
Djogani Fantastiko - Leto je
U tvojoj sobi prazno je bez mene
tako bi nocas dosla do tebe
da me uzmes lagano i nahranis nezno
u tvojoj sobi hladno je bez mene
tako bi opet dosla po tebe
i dala sve al sada kasno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
noc je vrela a meni hladno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
tebe nema a meni hladno je
u tvojoj sobi prazno je bez mene
tako bi nocas dosla do tebe
da me uzmes lagano i nahranis nezno
u tvojoj sobi hladno je bez mene
tako bi opet dosla po tebe
i dala sve al sada kasno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
noc je vrela a meni hladno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
tebe nema a meni hladno je
sta da ti kazem
ne mogu da te lazem
nemam vise vermena
treba mi promena
ili se plasim
da previse mi znacis
bolje da prekinem
dok ne odkinem
da li je vazno da me nadjes
ili bez mene da se snadjes
bolje bez mene
do sutra bicu samo
prica o nekom tamo
sto nije znao – bice mi zao
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
noc je vrela a meni hladno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
tebe nema a meni hladno je
Djogani Fantastiko - 200 sa 150
Ref:
Dvesta sa sto pedeset
pritisak mi skoci dlanovi se znoje
drzi me pascu u nesvest
mogu da me smire samo ruke tvoje
Ja imam jedno lice za sve ljude
a drugo prema tebi
i zivot da mi trazis
ni jednog trena da ti dam
razmisljala ne bih
Za sve druge hladna
ali za tebe gorim u svakom trenu
u tvome srcu hocu da zivim
da sanjam na tvom ramenu
Ref:
Dvesta sa sto pedeset
pritisak mi skoci kad si u blizini
drzi me pascu u nesvest
nezno me poljubi to me srecnom cini
Dvesta sa sto pedeset
pritisak mi skoci dlanovi se znoje
drzi me pascu u nesvest
mogu da me smire samo ruke tvoje
Ja imam mnogo zelja
i vise manje svaku
zovem imenom tvojim
kada te vidim poletim
a ti se pravis kao da i ne postojim
Za sve druge hladna...
Ref:
Bila sam u srijedu u Istraturistu i pogledala sam di ima slobodnih mjesta za mene.
Tamo su bili i Josip, Alen i Marko, dečki sa kojima sam radila u Amfori.
Njih je smjestio u Ladin Gaj.
Ušle smo Gorana i ja, i nas je smjestio u Ladin Gaj!
Ali sam saznala da smo samo nas dvije tamo. Njih je premjestio u Sol Koralj.
Došle smo tamo, odmah se javile šefu koji se zove Ognjen.
On nam je dao novu odoru i rekao nam da dođemo u 18h u piceriju i da pitamo za njegovog zamjenika Sašu i da mu kažemo da nas je on poslao.
Tako smo i napravile.
U piceriji serviramo hranu (ali je velika zbrka sa brojevima stolova!!! – svaki put drugačije!!!), apserviramo tanjure i čaše nakon nastupa.
Picerija otvara u 18h, a u 20:30 počinje dječji disco i obično poslije toga ide neki live nastup ili neki drugi izvođač (pantomima, mađioničar…) ili ponovno animatori idu sa svojim kabareom. I to zavrsi otprilike od 22:50 pa najkasnije u 23:45 . Nakon toga mi idemo sa tacnama i pokupimo sve čaše, pepeljare, cjenike, brojeve sa stolova…
U ova 3 dana sam naučila dobro nositi pune tanjure, prazne tanjure, nositi tacnu punu čaša – bez da išta razbijem! I jako sam ponosna na to!
I da ne zaboravim! Naučila sam davati piće! Znam napraviti točeno pivo… sa malo pjene… do samoga vrha… ponosna sam na to!
U amfori sa ojačala noge, a ovdje ću ojačati ruke.
Što se tiče posla – ima manje toga nego u Amfori. I pravo je olakšanje što ne moram polirati posuđe! Tu se polira samo beštek! I ponekad čaše.
A što se tiče društva, Gorana, ja i Ružica smo jedine cure. Svi konobari su dečki! I neki su jako zgodni!...mmm
Ali ja njih ne smijem gledati. Ja sam već okupirana…
Hmm… ne znam još što da vam kažem… ako vas nešto zanima, pitajte!
poZz
Večeras je bio moj zadnji dan u Amfori.
Nas 12 servira smo znali da će doći taj dan kad ćemo saznati tko ostaje a tko će dobiti premještaj.
Radila sam u smjeni od 12 do 23 h i tokom popodneva smo radile nas 3 servirke.
Prvo je šef pozvao Ariannu i rekao joj je da se mora javiti Liberu koji će je najvjerojatnije vratiti u Lagunu odakle je i premještena u Amforu jer su tu bili premješteni i pansioni sa polupansionima.
Zatim je pozvao Goranu i mene. Rekao nam je:“ 'Oćete da vam sad kažem ili na kraju kad budem svima govorio?“. Mi smo rekle da nam je svejedno, da može i sada. I onda je počeo govoriti…
„Vi znate da je večeras zadnja večer sa pansionima i sutra ujutro imaju još doručak tu pa se premještaju natrag u Lagunu.“
„Da, znamo.“
„Večeras će svi saznati tko ide a tko ostaje. Vi znajte da odlazite.“
„Aha…“
„Nije to zbog toga što ste loše radile! Vi ste obavile odličan posao! I ja ću vam dati prolaznu ocjenu, u to budite sigurne!“
„Ok… dobro.“
„Vidite u čemu je stvar… ja ne mogu premjestiti nekog tko je tu radio od početka. Vi ste došle među zadnjima, i ja nemam drugog izbora nego da vas pošaljem dalje. Ja ne mogu reći Mariji da ona ide, ako je tu radila od šestog mjeseca! Vi ste obavile odličan posao, i kad me bude nazvao vaš novi šef ja ću mu iskreno reći za vaš rad ovdje. I samo mu pohvale mogu reći!“
„Ooo…hvala…“
„Dali razumijete sada zašto baš vi odlazite?“
„Ma da… Znale smo mi da ne mogu svi ostati! Pa mora netko ići! I sasvim je logički da mi idemo među prvima kad smo zadnje došle!“
„Nemojte se vi ljutiti na mene zato što vas moram poslati, ali…eto. Među zadnjima ste došle… i morate ići… To vam je takva politika!“
„Ma razumijemo mi. Nemamo se zašto ljutiti na Vas! Sve je u redu! Budite bez brige!“
I otprilike smo takav razgovor vodili nas troje. Ma šef je zakon! Ja se zbilja ne bi mogla ljutiti na njega! Iako me donekle šokiralo to što idemo, a ne ostajemo! Upravo zbog svog dobrog rada sam mislila da ću ostati. Ali šef mi je dobro objasnio kako to funkcionira i sad mi je sve jasno. Što se mene tiče – nema problema!
A Gorana se rasplakala! Mislim… pogodilo ju je to što nećemo više biti u istome društvu kao što smo do sada radili, već ćemo se premjestiti! Malo su išle suzice… Arianna i ja smo ju tješile… Ona ju je malo više tješila kao pravo tješenje, meni tad još nije bilo jasno zašto plače i to sam joj govorila, tako da sam ju ja tješila na taj sarkastično ciničan način. Pa znala je da će doći taj dan kad će netko otići! Sve je bilo kako je i trebalo da bude!
I baš taj zadnji dan nam je bio grozan, što se tiče vremena!
Kao da je nebo znalo da je to zadnji dan pa se želi oprostiti na svoj vlastiti način! Haha!
Taman smo složile gotovo sve stolove za večeru, kad se spustila kiša! Sunce sja u svoj svojoj žarkoj žutoj boji i pada kiša. Ona suha ljetna kiša. Koja nam je smočila stolove koji nisu bili pod suncobranom! Užas! Hahaha! I onda smo dežurni konobar Noel i nas 3 pokrivali drugim nad stolnjacima već složene stolove!
A pod složenim stolom podrazumijevamo: roza stolnjak (za terasu, žuti za salu), bijela složena salveta na mjestu di ide tanjur, dvije vilice sa lijeve strane salvete, dva noža sa desne strane salvete u ravnini sa vilica i jednako razmaknuti od salvete kao i vilice te čaša točno iznad unutarnjeg noža, tj. noža bližeg salveti. I, za kraj, na svakom stolu moraju biti posude u kojima su posebno sol i biber te pepeljara(na terasi).
I mi smo sve to morale pokrivati!
A kasnije se dignuo vjetar! Pa smo suncobrane sklapali, nosili složene stolove pod krov, zatim ono za što nije bilo mjesta pod krovom smo morali skinuti sa stola! Uzaludan trud!
I onda je došlo 18 h i sad su svi servirci bili na broju i svi smo skupa sve to složili natrag!
Baš za inat, za kraj je Gorani ispao biber te se posudica razbila! Hahaha!
A Ljiljana se zabila u mene dok sam vadila čaše iz ormara, i pola mi popadalo sa tacne, no srećom sam ih uspjela lagano (brzo) spustiti dole u tom trenutku i samo jednu nisam uspjela pokupiti. Zapravo jesam, ali sam je prignječila uz rub ormara kad se ova zabila u mene, i kad me gurnula se čaša prepolovila tamo di se spajaju čaša i vrat za držanje.
Za tu razbijenu čašu nisam ja kriva tako da se to ne pripisuje meni!
Trebalo je biti više njih razbijeno, ali sam uspjela da ih spasim. Samo se ova čaša razbila!
Večera je dobro prošla, ja sam tražila da budem u offisu jer imam neke rane na stopalima pa šepam jer me peče.
Polirala sam beštek. A Gorana je polirala tanjure i zdjelice. Marko i Alen su također bili sa nama u offisu, ali je bilo puno ljudi na terasi pa ih je šef poslao da kupe tanjure.
Kad je završila ta gužva vani, svi su došli unutra na poliranje i brzo smo bili gotovi.
U 18 h, za vrijeme večere, pričali smo o tome tko sve odlazi, a tko ostaje. I rekle smo im da nas 3 odlazimo. Pa sam im rekla tko bi sve mogao ostati, a tko bi trebao ići po onome što je šef nama rekao.
Marko i Alen su počeli sa nama raditi. Njih je premjestio.
Ivka je počela raditi početkom mjeseca, i onda je premještena. Kasnije nam je šef rekao da ju je premjestio jer je puno toga razbila! LoL! Ma nije ona toliko toga razbila…
Josip je radio na šanku sa nekim starim likom. I on je premješten. Sad radi samo taj stari lik.
I nas 3.
Ostale su Marija i Biljana koje rade od sredine šestog mjeseca, i Ljiljana i Sanja koje su počele tjedan prije mene. I Irena je ostala, ali ne znam koliko dugo ona već radi. Te je ostao Petar koji je dobar u raznošenju. Radio je na personalu za vrijeme večere dok je bio atp, a nakon te večere bi pomagao konobarima u raznošenju jela i skupljanja tanjura.
A za nas cure je bilo sve. Mi možemo sve!
Nekako se sjetno osjećam dok se prisjećam ove zadnje večeri…
Sutra idem u Istraturist da vidim di sad ima mjesta da me presele.
Pa vam javim kako je bilo.
poZz
Na Đoganima je bilo zakon! Taman sam došla kad su počeli pjevati!
I, srećom, ulaz se nije naplaćivao! Tako da je bilo više nego zakon!
Prespavala sam u bungalovima kod Sanje i Ivke, kolegica sa posla.
Trebale su obje ići, ali je Sanja zaspala… jadnice su cijeli tjedan obje radile od 6 do 11 i onda 18 do 23h! pa moraju se i one odmoriti!
Ivka je išla. Ostale smo na prvom pjevanju. Oko 2 je ona otišla, a ja sam ostala.
Otišla sam u Bar Bar Bar.
Tamo sam plesala, kao i uvijek!
Kasnije je bilo zanimljivije, ali ne znam ako vas zanimaju moja iskustva. Dali prvi puta, ili nešto drugo… Većinom detalji.
Danas nas je šef pohvalio da nije nitko iz ekipe ništa razbio!
Mi smo se samo međusobno začuđeno pogledali sa pitanjem u očima: „Šta ti nisi ništa razbio?“.
I onda smo bili sretni pa su se i čuli sretni povici!
Šef je rekao da nas takve voli i da tako treba biti svaki dan!
Mah…eto. Do sad sam razbila 2 čaše i 3 zdjelice, a radim od 7.7.
Danas mi se dogodilo najnevjerojatnija stvar ikada!
Bila sam u personalu i vozila tanjure, kao i obično za ovaj tjedan u vrijeme ručka za osoblje.
Prišao mi je jedan lik i pitao me jesam li ja ona koja je bila u Planetu prekjučer!
Ja ostala…
Ja mu kažem da jesam. I eto lik me zapamtio!
Rekao je da bi me sad pitao za broj ali mu je malo nezgodno…
Pitao me dali ću i sutra raditi u personalu pa će me onda pitati, ako bih mu dala svoj broj…
Naravno da da! Lik je hot, onak totalno! Ggrrr
Zove se Ivan…
Laku noć neradnici i radnici!
Uh… već sam se ustalila u poslu. Nemam više nikakvih problema.
Nije ni da sam ih prije imala… =))
Skompala sam se više–manje sa svima. Šefica me malo nervira. Imam osjećaj da joj se ne sviđam. Ne znam zašto.
Ali važno da se ja dopadam pravome šefu! Naš Savo je zakon! Pozdrav Savi!
Večeras idem van. Cijeli ovaj tjedan traje ATP u Umagu i išla sam van samo u subotu! Ma ne može tako! Moram ići da iskoristim Bar Bar Bar dok je još tu!
Inače, tamo se pušta dance, disco, tehno i ostala plesna glazba.
A toga nema tu u Umagu! A zapravo ima, ali nije to tehno, kako ja volim za ples.
Po mom mišljenu: tehno je jedina vrsta glazbe na koju se može plesati kako treba!
Sve ostalo je više-manje. Mogu plesati i na to, ali jednostavno nije fora.
Planet je inače discoteque (bwahaha) u kojemu se puštaju narodnjaci, cajke, folk i te vrste glazbe. (inače, ja tu glazbu dijelim na 3 vrste i upravo sam ih navela. ako vas zanima što je što, pitajte pa budem objasnila!)
Ovaj tjedan nastupaju face sa te estrade!
U petak je bio Saša Matić, u nedjelju Mambo Kingsi (malo manje poznati – pjevaju obrade pjesama), u ponedjeljak Dejan Matić, utorak Sejo Kalač, a večeras Đogani.
Idem na Đogane! Moram! To mi je najbolje od te glazbe! Imaju neki pop stil, ali ubacuju narodnjačke dijelove (glazba – ne ono što Vesna pjeva) pa spadaju pod to.
Znam napamet one njihove najpoznatije pjesme: Čekaj me kod kolika, Kralj diskoteka, Panika i sad zadnja što se vrti je feat. Mile Kitić a pjesma se zove 4 strane sveta.
Ma meni su sve njihove pjesme dobre! Coca cola, Oženi me, Jagode sa šlagom, Na silu, Sama, Nazdravlje, Skandal, Crne oči i td…
Jedno pitanje za one koji me čitaju (imam dilemu pa me zanima): dali biste vi htjeli čitati moja iskustva sa dečkima koja mi se upravo događaju?
Danas Rakar ima rođendan pa bih mu željela ovom prilikom čestitati!
Rakaru, sretan ti 18. rođendan! pussa
Noćas mi je bilo veselo!...
Oko 3 je počelo pljuštati, pa lagano grmiti. To je trajalo nekih par minutica.
Pa je počelo da pljušti 'ko ludo! Mislim čak da je led padao!...
Uspravila sam se iz ležećeg u sjedeći položaj i pogledala sam prema prozoru, kao da sam znala da se nešto dogoditi.
5 sekundi poslije prozor se zabijelio. Čuo se toliko jak udarac da sam se i ja prepala! To je udarilo jako blizu!
Nastavila sam pratiti taj veličanstven prizor sa divljenjem… Ni trenutka nisam maknula pogled…
Nakon onog velikog udarca uslijedili su još par sitnih, u daljini koji su se sve više približavali.
U susjedovom prozoru sam vidjela odsjaj gromova koji su svako toliko obasjavali moj prozor.
Udaralo je toliko velikom brzinom da se samo vidjelo svjetlo, a tek nakon 2 sekunde se čuo udarac!
Bilo je neko sredstvo u zraku što usporava prolazak zvuka. Možda su se oblaci spustili ili je nešto sa tlakom.
Počeo je ruski rulet! (kako se kaže)
Nanizali su se jedan za drugim i bombardirali negdje u blizini. Ni minutu poslije je otišla ulična rasvjeta!
To je bila uvertira kako bi uvelo u ono sto slijedi.
Grom za gromom su obasjavali moj prozor dok sam ja uživala u prizoru. Neki jači, neki slabiji, ali nimalo manje vrijedni!
Svaki je grom napravio vlastitu predstavu: što u pogledu, što u zvuku!
Približila sam se prozoru i imala sam što vidjeti! Velikom brzinom su se kapi kiše zbijene jedna na drugoj zabijale u kameni pod i zidove moje ulice.
Stvarno su bile jedna do druge u velikom naletu što je došao uz grmljavinu!
Nisam provjeravala, ali sam sigurna da bi mi ruka bila za tren u cijelosti mokra kad bi provirila van na kišu!
I onda se, nakon nekog vremena, smirilo.
Događaji su se događali do 4 sata kad je još koja kapljica zalutala i spustila se na zemlju.
Nakon toga je sve utihnulo.
Uglavnom… od jučerašnjeg raznošenja posuđa sam dobila upalu mišića potkoljenice!
Uspjela sam nekako da odradim posao unatoč bolovima….
Novi pojam: beštek.
Ja ne volim to govoriti. To po meni nije hrvatska riječ.
U ova četiri dana sam radila različite poslove.
Za početak par „definicija“:
Personal – dio restorana u koji dokaze jesti djelatnici okolnog područja
A ovo su 'šifre' za mjesto di se radi:
Offis – kuhinja (poliranje, raznošenje, sakupljanje posuđa iz personala…)
Linija – self service za goste pansiona u sali (tamo treba sakupljati posuđe sa stola, a rad na liniji je baš donošenje čistih tanjura te provjeravanje da ih ne fali, zatim brisanje dijela stola na kojem gosti nose tanjure (tu su česte fleke od umaka, pašta koja nije stigla u cijelosti u tanjur ili riža, ma sva hrana) te provjeravanje dali svako jelo ima svoj pribor za hvatanje i da netko ne bi ostavio slučajno svoju vilicu ili nešto i brisanje poda ako nekome nešto ispadne)
Terasa – sakupljanje prljavog posuđa sa stolova
U utorak sam polirala, u srijedu skupljala tanjure, a jučer sam bila na liniji. Danas sam opet bila na poliranju.
Sa šiframa bi to bilo: uto – offis, sri – terasa, čet – linija, pet – offis.
Rekao je šef da ćemo se rotirati pa da svi sve probaju.
Na liniji nije jako teško, samo što nema puno posla a moraš cijelo vrijeme stajati.
Svako toliko sam otišla brisati jer nije bilo puno fleka. Pomagala sam još jednoj curi, onak usput, u slaganju stolova jer sam imala vremena.
Kasnije smo složili da sve bude spremno za doručak. Nema puno posla, ali vrijeme brzo prođe!
Danas, kao što sam već napisala, sam bila u offisu. Ovaj puta sam vadila čisto posuđe iz stroja za pranje i onda ga raznosila odvajajući ono što je za goste (ima žig na tanjurima, tanjurićima i zdjelicama) i ono što je za personal (bez žiga) te sam zatim raznosila.
Cijelo vrijeme sam bila u kuhinji di kuhaju na veliko! U svoj toj pari!
Iscijedila sam sigurno kilu znoja iz LICA! Nevjerojatno kako mi se lice znojilo! Sva sam bila crvena! xD
I onda je tako zvana šefica rekla: „Šta ne bi ti trebala polirati?„. Odvratna mi je. Rhh
I onda sam počela polirati. Polirala sam tanjure. Sada ih je bilo lakše polirati nego onda jer je sada radila perilica!
Polirala sam i opet raznosila.
Kasnije smo još postavljali terasu i salu za doručak.
I to bi bilo to.
Sutra ću napisati neke zgode i nezgode sa posla!
I moje dojmove o kolegama.
To će biti zanimljivo!
Uh… evo… već su prošla 2 dana kako radim…
Radim kao servirka u jednom restoranu na obali.
Moje zadaće na poslu se svaki dan mijenjaju. Ono što sam jučer radila, nisam radila i danas.
Jučer sam bila u kuhinji. Brisala, tj. polirala posuđe. Jako sam se sprijateljila sa zdjelicama!
Tanjuri su mi bili mrski…
Ali to je bilo zato što se perilica suđa pokvarila pa su žene koje brinu o suđu morale sve ručno prati. I onda je bilo jaaako mokro… I tanjure je bilo teško polirati.
Zato sam to ostavila drugim curama da se brinu oko toga!
Dok je danas, za razliku od jučer, perilica radila, a u sklopu perilice je i neka polu-sušilica pa i osuši donekle. Samo se treba malo obrisati da bi bilo suho.
Tako da danas poliranje nije bio problem ni meni (za vrijeme dok sam polirala), a ni curama koje su za vrijeme večere polirale.
Jučer su bile hrpe suđa koje treba oprati, još veće hrpe opranog posuđa kojega treba polirati, i onda je još došao šef sa mokrim tanjurima koji nisu bili ispolirani! To je sigurno ona konobarica koja je nosila te tanjure uzela krivu hrpu, tj. onu nepoliranu.
Nije naša greška.
Moje su bile zdjelice, već sam navela naše prijateljstvo. Ja sretna, one sretne…
Mah, nakon 7 godina brisanja posuđa doma već sam razvila mehanizam u prstima i rukama te dobila teoriju o tome kako učinkovito obrisati bilo što što se briše.
Važno je cijelom površinom prsta (jagodice) preko krpe doticati površinu objekta koji se briše. I zatim stisnuti da bi se maknule sve one fleke od kapljica vode kad se osuše. I to napraviti 2 puta (dovoljno ako je kako treba).
Ako se ode u neke krajeve posuda, npr zdjelice, treba se nabrati krpa i krpu nagurati u kutove da se sve obriše, jer ako gurate prste preko krpe u krajeve, samo ćete polomiti prste.
No, dosta o teoriji, koja sigurno nikog ne zanima… =))
Dakle: jučer sam polirala, a danas sam bila vani! Na terasi restorana smo nas četvero + 3 cure u sali micali tanjure i posudice sa stola te ih nosili na hrpu u kolica pa u kuhinju na pranje.
Jučer sam ja bila ta koja prima posuđe, a danas sam ja bila ta koja donosi posuđe.
Ahm…ahm…
Jučer sam radila od 15 do 23, a danas od 12 do 22. Ovo radno vrijeme mi više paše.
Sutra opet imam od 15 do 23, jer ja putujem… :S
Mah, još sutra i petak paše ovo vrijeme zbog prijevoza, a onda ću tražiti da nam vrati. I ja želim prekovremene!
Danas su me kolica zgazila…
U ponedjeljak sam nosila tenisice koje su mi malo male pa sam ih htjela malo razgaziti.
Ali nakon desetak minuta sam shvatila da su mi malo više male! Ali tada već nije bilo povratka… Koža na peti mi se malo odvojila od onoga mjesta di je bila prije i čekala sam da malo zaraste pa će otpasti ili će se već nešto dogoditi.
E, pa sada su me kolica zgazila i poderala upravo na tom mjestu!
Zvuči bolno, i jest bolno. Ali ne osjećam bol. Ja inače dobro podnosim bol. Nije problem.
Ali sada je to odvratno za pogledati! Srećom pa nitko nije ni gledao na moje pete! Obje su pune nekih krastica nastale od subotnjeg izlaska i ponedeljnog „šetanja“.
A sada je to bio i bonus: krv posvuda! Koža posvuda! Iju…
I imam bijela napuhnuća na zadnjim i predzadnjim prstima…
Kupila sam jutros flastere i stavila sam ih kad sam došla na posao. Ali ni to nije pomoglo.
A sada dok sjedim i pišem ovo osjećam kako mi se srce spustilo u pete i tamo sad kuca.
I'm so tired…
Odoh ja spavat.
Nisam bila u moru od nedjelje. Idem opet najvjerojatnije u petak ujutro jer imam smjenu popodne.
Laku noć do sljedećeg posta.
Jučer sam riješila sve potrebne dozvole za rad preko ljeta!
Odmah sam uspjela dobiti sanitarnu dozvolu (nakon što sam u prošli utorak dala sve potrebno i platila 240 kn…ccc). Nisam očekivala da ću je dobiti toliko brzo! Svi kažu da se mora čekati bar 7 do 10 dana. Tako da sam brzo završila! Sretnica! xD
I onda sam otišla u Istraturist gdje sam dobila posao servirke na Stella Marisu. Sve sam tamo riješila i dobila sam prijevoz sa još nekolicinom njih do radnoga mjesta. =))
U Stella Marisu nam je neka tamo…* rekla da dođemo u 19h u restoran Amforu.
Došla sam tamo, i danas će mi biti prvi dan. Počinjem u 15h i završavam u 23h.
Morala sam pričekati do 21h da mogu ići po uniformu.
Fensy uniforme! Totalno šik! Bijela košulja i suknja do koljena! Uuuuuuuu
Dobila sam dvije suknje tamnoplave boje i tri bijele košulje.
Danas radim! Sutra idu detalji moga prvoga radnoga dana!
Do sutra
Hmm… nemam inspiraciju u zadnje vrijeme. Ja se ispričavam ako je neki od komentara bio bezobrazan ili nešto u tom stilu, ali zbilja…nemam inspiraciju pa napišem ono prvo što pomislim! Pa makar to bila i psovka…
Inače ne pišem psovke. Čak ih i rijetko kad koristim usmeno!
Ja ih koristim samo ako bih željela naglasiti nešto. Npr: U, jebo te! Kako velike sise! (prvi primjer koji mi je došao na pamet)…ccc
Inače kažem: Ova ženska ima velike sise (ili velika prsa). Ili kad se nekome obraćam: Ti imaš velika prsa! (ili kao pitanje: Jel' ti znaš da imaš velike sise? (prc))
…………………….
Ovom prilikom bi pozdravila svoju krizmanu kumu, koja mi je jučer došla u goste preko cijeloga ljeta (idemo skupa raditi) te bi joj, također ovim putem zaželjela SRETAN 18. ROĐENDAN! Ona je jako mlada…
A sutra je krizma kod nas! Ja pjevam s zborom… a večeras idem van! Ja ne znam kako ću uspjeti… glas će mi otići… A neću ostati doma jer moramo proslaviti njezinu punoljetnost!
Baš smo jutros komentirale kako je ona za moju krizmu imala 16 god, a ja 14. A sad JA imam 16, a ona već 18! Uh, kako godine lete… još jučer bila sam dijete…
Ali onda sam se sjetila što sam ja sve radila kad sam imala 14 godina! To je bilo… nešto što si sad ne bi dozvolila. Tad sam bila droca. Ali u ove 2 godine iskustva sam naučila kako to upakirati!
A tada još ništa nisam znala… TO je moja isprika! Tek sam krajem prvog polugodišta doživjela pravi prvi poljubac!
Ja ne razumijem ljude koji se ne sjećaju svog prvog – bilo što!
Od prvog poljupca, pa do prvog dečka, cure te do gubitka nevinosti!
Ja znam svaki detalj!
Ja mogu i točno nabrojati sa kime sam sve bila u pravoj vezi (hodala), sa kime sam sve zabrijala i znam točno tko kako ide po kronološkom redu! Točno znam kako kad i gdje.
To su neki sitni detalji, ali eto. Ja sam bila (zabrijala – sa nekima i hodala) sa …ah…nekima puno nekima malo… ali sa (recimo) dosta njih. Ali sve znam što se desilo! Meni je svako iskustvo bilo posebno i u dobrom sjećanju! Ja ih sve cijenim!
A sad sam došla do tog određenog broja i sad mi je kako važno kome će pripasti taj broj.
Meni je to važno.
Inače, ja zbarim skoro pa svaki put kad idem van i kad ostanem malo duže. I tako su se naredali ti tako zvani one night stand.
Ali sad mi je važno tko će biti sljedeći.
Ja ne znam zašto vam o tome pišem… totalno sam odlutala od ciljane teme!
Uglavnom… poZz do utorka (tad će novi post).
bye
Jedan boj… jedan čovjek… jedan znak…
Tako počinje današnja priča.
1828. u Ženevi se rodio Jean Henry Dunant.
1859. - 24. 06. u južnoj Italiji Dunant prisustvuje bitki kod Solferina u kojoj je za nekoliko sati staradalo gotovo 40 000 ljudi.
1862. Dunant objavljuje knjigu „Sjećanje na Solferino“ u kojoj predlaže stvaranje trajnih, nacionalnih društava za pomoć sačinjenih od dobrovoljaca koji bi u ratno doba brinuli o ranjenicima.
…
Dana 24. lipnja 1859. vojske carske Austrije i francusko-sardinijskog saveza cijeli su se dan borile pokraj mjesta Solferina na sjeveru Italije. Gubitci su bili teški sa obje strane – 45 tisuća mrtvih, ranjenih i nestalih. Mnogi su ranjenici umrli zbog nedostatka njege jer u to doba nije bilo osoblja koje bi ih pazilo, kao što se danas Crveni križ brine.
Ranjenici su bivali odvođeni u obližnja sela kako bi im se pružila osnovna pomoć. Užasnut agonijom vojnika, mladi Švicarac Henry Dunant počeo je organizirati pomoć u crkvi u Castilglioneu, uz pomoć i suradnju mještana.
1862. prihvaćene su Dunantove ideje između 16 zemalja u Ženevi te je nastao Pokret – osnivačku povelju Crvenog križa.
1901. Henry Dunant je postao dobitnik prve Nobelove nagrade za mir
U njegovu čast datum njegova rođenja – 8. svibnja se obilježava kao Svjetski dan Crvenog križa.
…
Prošlu subotu, 28. lipnja se održala Bakljada, koja se održava svake godine prvu subotu poslije 24. lipnja. Bakljada je nešto prekrasno! Bilo tko ko sudjeluje u CK bi to trebao doživjeti, makar jedanput!
Ja sam bila. Ovo mi je bio drugi put, a prvi put sam bila u 6. razredu prije par godina.
Navečer u 8 smo bili na vrhu Solferina odakle počinje povorka.
Prvo smo slušali govore domaćina. Dvije cure koje su bile sa mnom i ja smo se smijali govorima jer razumijemo i talijanski i engleski!
TO je užitak slušati! Troje njih je imalo govor i svi su pričali na talijanskom! I bila je sa njima neka malo starija ženska koja je prevodila na engleski! I sad, svi su više-manje govorili imali isti govor. Ali njihove rečenice su bile drugačije! I svatko se bazirao na nečemu drugome! Dobro, ajde… nisu imali iste govore… Stvar je u tome što ženska ne zna prevoditi! Za sva tri govora je samo ponavlja rečenice koje je već rekla! I jednu je stalno govorila: thank you for caming!
Sve tri smo bile na podu! Cijelu večer smo se prcale sa tom rečenicom! (ali nije fora kad ja to napišem – veći je užitak uživo!)
I onda je krenula prava bakljada! U šatorima prije polaska smo dobili baklje i sad smo ih zapalili. Sve što vidiš je vatra u mraku!
Najbolji je pogled bio u šumi. Mrak oko nas, a svuda di se okreneš – svjetlo!
Jedna scena me se posebno dojmila! Cesta se lagano uzdiže prema gore i skreće u lijevo. Malo digneš pogled i vidiš na tisuće baklji kako gori u mrklome mraku! Pogledaš iza i kolona se nastavlja! Ne vidiš joj kraj!
Svi nose majice svojega društva CK, dali županije ili općine – nije važno. Samo se vide u koloni male fleke koje čine majice! Malo tamnoplave, malo crvene, a najčešće bijele!
Tea i ja smo se stalno šetale! U početku smo bili na našima iz Istre, pa smo se skompale sa nekim talijanima! Zatim smo išle vidjeti što ima na kraju kolone pa smo tamo upoznale neke portugalce ili španjolce! Bilo je teško pričati sa njima… ne znaju engleski! A ona ne zna talijanski a ja frfljam pri pričanju! Mislim…ne mogu se odmah sjetiti kako se nešto kaže… ali se snađem! Inače, dobro razumijem talijanski. (ako nisu komplicirane riječi xD )
Zatim smo se vratile do naših i nastavile naprijed! Tamo sam ja bila upoznala neke nijemce pa smo im se ubole jer su oni ZNALI ENG! xD
A bili su to neki izviđači! Kasnije smo naišli na domaćina talijana koji vodi tal. izviđače pa mi je rekao da su ih pozvali da dođu, bio je to susret ekipa, i da usput vide te neke njihove 'svečanosti', slavlja…
Zatim smo upaznali još neke talijane! Pa još jednu ekipu nijemaca! Jedan lik je imao majicu Američkog CK pa sam ga žicala da se mijenja sa mnom! Ali i on se mijenjao sa amerikancima, pa ništa od toga… Zove se Sebastian. (ljepše zvuči kad on to kaže nego kad se ovako pročita)
I od onda je misija nas dvije bila da nađemo amerikance!
Na toj misiji smo upoznali još talijana i uspjela sam se mijenjati za majicu!
Pa smo onda upoznali još jednu njemačku grupu i dva lika su mi rekla da se ne mogu mijenjati jer nisu baš njihove majice nego ih moraju vratiti! A dobro… Jedan je bio (meni) zgodan! Kasnije smo pričali sa njime i pokazao nam je neke slike. Slučajno su tamo bile i slike njega i neke cure kako poziraju! Kaže on da mu je to girl friend. Tako da sam odustala od pričanja sa njime jer znam da ga ne mogu zbariti… Kasnije smo pričali sa nekime iz njegove grupe i ispostavilo se da mu to nije cura nego ženska prijateljica! xD hahahaha
A ovaj drugi koji me otkantao je kasnije, kad smo se se vratili kod šatora dao nekom drugom liku svoju majicu! I pokušao me zbariti! Ma ciao! Odoh ja!
Pokraj tih nijemaca i talijana su bili još jedni španjolci pa sam uspjela nabaviti njihovu majicu! weee
Na kraju, kad smo došli do kraja puta, taman pred šatorima, naišli smo na amerikance! Tea se mijenjala za majice, ja nisam baš htjela…
Mislila sam ih kasnije naći da ih pitam,ali kasnije su se svi presvukli pa nisam znala koga da pitam! Tako na nije bilo ništa od toga…
Anyway… naišli smo opet kasnije na Sebastijana! Nas dvoje smo se baš skompali! Što se tiče glazbe, totalno se slažemo! Mislim, oko onih (rock) grupa o kojima smo pričali. Inače, on također sluša i hip hop. Ja ne. Tea je naišla na drugog nijemca sa kojime nas je upoznao onaj sa girl friend! xD
Tako da smo nas četvero lijepo pričali. Cijelu noć. Već je sunce izašlo kad smo krenule prema krevetima! Ja nisam spavala. Ona je ubila oko na sat i pol, dva.
Ja sam ostala budna.
I u ovih 5 dana sam spavala sveukupno 20 sati od prosjeka 32 (ako se spava po 8 sati dnevno).
Bila sam 42 sata budna. Inače, moj je rekord 48 sati.
Svatko bi trebao doživjeti nešto tako veličanstveno kao što je bakljada! To je posebno iskustvo! Jednostavno prekrasno!
