|
|
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
kako doći do željene ljubavi? ja ne znam...
ovo je zbilja poučna stranica:
ana & mia
pročitajte!!!
ken leee - tu libu dibu dauch juuu
milkshake - i drink your milkshake
yes, no, maybe...i don't know...can you repeat the question?
Životna igraonica - kada roditelji škode djeci umjesto da pomažu
net.hr
hi5
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ella profil hi5
a evo i par blogova koji me citaju (ili su me citali prije):
i ovo ti je utopia
...†...Fragments Of Faith...†...
Aky
TaNyA
don't klik bite!
noćna mora
an_angel_in_pain
*_JeDnA_MaLa_*
živi u punini svaki dan,udah,nadasve svako prijate
The Calling - Wherever You Will Go
So lately, been wondering
Who will be there to take my place
When I'm gone you'll need love to light the shadows on your face
If a great wave shall fall and fall upon us all
Then between the sand and stone could you make it on your own.
CHORUS:
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low, I'll go wherever you will go
And maybe, I'll find out
A way to make it back someday
To watch you, to guide you, through the darkest of your days
If a great wave shall fall, yeah and fall upon us all
Well then I hope there's someone out there
who can bring me back to you
CHORUS
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low, I'll go wherever you will go
Run away with my heart
Run away with my hope
Run away with my love
I know now, just quite how
My life and love might still go on
In your heart, in your mind I'll stay with you for all of time
CHORUS
If I could, then I would
I'll go wherever you will go
Way up high or down low, I'll go wherever you will go
If I could turn back time
I'll go wherever you will go
If I could make you mine
I'll go wherever you will go
I'll go wherever you will go
Djogani Fantastiko - Leto je
U tvojoj sobi prazno je bez mene
tako bi nocas dosla do tebe
da me uzmes lagano i nahranis nezno
u tvojoj sobi hladno je bez mene
tako bi opet dosla po tebe
i dala sve al sada kasno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
noc je vrela a meni hladno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
tebe nema a meni hladno je
u tvojoj sobi prazno je bez mene
tako bi nocas dosla do tebe
da me uzmes lagano i nahranis nezno
u tvojoj sobi hladno je bez mene
tako bi opet dosla po tebe
i dala sve al sada kasno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
noc je vrela a meni hladno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
tebe nema a meni hladno je
sta da ti kazem
ne mogu da te lazem
nemam vise vermena
treba mi promena
ili se plasim
da previse mi znacis
bolje da prekinem
dok ne odkinem
da li je vazno da me nadjes
ili bez mene da se snadjes
bolje bez mene
do sutra bicu samo
prica o nekom tamo
sto nije znao – bice mi zao
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
noc je vrela a meni hladno je
leto je
gde si ti ne znam gde si ti
a to bi morala znati
tebe nema a meni hladno je
Djogani Fantastiko - 200 sa 150
Ref:
Dvesta sa sto pedeset
pritisak mi skoci dlanovi se znoje
drzi me pascu u nesvest
mogu da me smire samo ruke tvoje
Ja imam jedno lice za sve ljude
a drugo prema tebi
i zivot da mi trazis
ni jednog trena da ti dam
razmisljala ne bih
Za sve druge hladna
ali za tebe gorim u svakom trenu
u tvome srcu hocu da zivim
da sanjam na tvom ramenu
Ref:
Dvesta sa sto pedeset
pritisak mi skoci kad si u blizini
drzi me pascu u nesvest
nezno me poljubi to me srecnom cini
Dvesta sa sto pedeset
pritisak mi skoci dlanovi se znoje
drzi me pascu u nesvest
mogu da me smire samo ruke tvoje
Ja imam mnogo zelja
i vise manje svaku
zovem imenom tvojim
kada te vidim poletim
a ti se pravis kao da i ne postojim
Za sve druge hladna...
Ref:
U nedjelju sam prvi puta bila na moru.
I danas je bio dugi put.
Baš je vruće ovih dana! Ali ipak more još ima tu određenu dozu hladnoće! Srećom!
U nedjelju sam 2 puta bila u moru, a ostalo vrijeme sam se sunčala. Leđa su mi dobila crvenu boju sa bijelom linijom nastalu od vezice kupaćeg kostima.
Danas nisam baš bila na suncu jer sam dobila male ''prištiće'' od sunca. Valjda sam i ja pokupila laganu alergiju!
Ali mene nije peklo iako sam, kako bi neki rekli, izgorila! Ali čak i da me je peklo, ja mogu izdržati bol. To mi nije problem.
Znam da neću dobiti puno boje ovoga ljeta, iako nisam ni prije dobivala, jer neću imati vremena za sunčanje! Za more i jedan, dva skoka u vodu ću naći vremena, ali za sunčanje ne baš.
Idem raditi ovo ljeto. Negdje na obali, najvjerojatnije u restoranu kao servirka ili konobarica.
Ne bi ja za šankom jer to nije baš najbolji posao za početnike, poput mene.
Kada se po prvi puta prijavljujete za posao važno je ostaviti dobar dojam. Ja se ovoga ljeta moram potruditi, što i hoću, da lakše dođem do jednostavnijeg (lakšeg) posla sljedećeg ljeta!
Jer ako budem radišna i poslušna, veća je mogućnost da će me uzeti i sljedeće godine.
Inače, nije važno koji posao obavljaš! Budi sretan uopće što si dobio posao!
Jedna cura iz mog razreda ide raditi samo zato da bi pravila društvo jednoj svojoj frendici.
To nije loš razlog!
Ali, kad smo pričale o tom sezonskom poslu, i što će tko raditi, ona je rekla da se ne želi puno mučiti za male pare! TO JE UŽASNO GLUPA IZJAVA I JOŠ GORI STAV PREMA POSLU! Pitala sam ju dali njoj uopće trebaju ti novci, ona je rekla da joj ne trebaju! Pa – čemu onda oduzeti taj dobro plaćeni posao nekome kome zbilja trebaju novci?!
Važno je raditi bilo što, samo da DOBIJEŠ POSAO! Nije čak niti važna plaća! Važan je stav i poslušnost! Npr kod konobara – plaća im može biti i manja i veća, ali ako je konobar dobar, osjetit će to i po svom džepu jer će ga plaćati i gosti koje uslužuje! Zar ne?
Ja ne znam zašto se ja toliko živciram zbog takvih sitnica… ali, jednostavno me pogode! Meni trebaju ti novci! Inače ne bi ni ja radila! Ja ne bi da mi netko oduzme mjesto unatoč tome što mu ne trebaju novci.
Konkurencija je velika!
More… tako blizu a tako daleko…
*********
An old cowboy, dressed in a cowboy shirt, jeans,
ten gallon hat, spurs, and chaps was sitting
in a bar sipping his whiskey when a beautiful young woman
walked in and sat down next to him.
After a few minutes she turned to the cowboy and asked,
"Are you a real cowboy"?
"Well," he replied, "I've spent my whole life
on the ranch, herding cattle, breaking horses,
mending fences and such, so I reckon I am."
After a short time he turned to the young woman
and asked, "What're you, young lady?"
"I've never been on a ranch", she replied,
"so I'm certainly no cowboy. I'm a lesbian",
she went on. "I've spent my whole life thinking about
other women. As soon as I get up in the
morning I start to think of women. When I eat I think of women.
When I shower I think of women.
When I watch TV I think of women.
When I sleep I dream of women.
Everything seems to make me think of women."
A short time later the young woman left
and an older couple came in and sat down next to the
cowboy. In a few minutes they turned to the cowboy
and asked, "Are you a real cowboy?"
He replied, "I always thought that I was,
but I just found out that I'm a lesbian!"
*********
Danas su ulice tihe. Ne bi se usudila reći puste, jer je bilo ljudi. Nego samo – tihe.
Svi su pomalo utučeni zbog jučerašnje utakmice. Nikome nije dobro slegla.
Svi znamo što smo mi osjećali, i koliko je to bilo bolno i tužno, i … izgubiti na TAJ način!
Ali onda zamislite kako su se igrači osjećali. Njihove suze smo vidjeli prije nego što su našle izašle. Njihove suze su oprale travu, zemlju na kojoj su stajali. Njihove suze su imale u sebi više bola nego kod ikoga dugoga.
Svi su tužni.
Zabiti gol u 119. minuti – i ne pobijediti utakmicu je … Ne znam koja bi bila prava riječ.
Turci su guzičari.
Provukli su se kroz … iglene uši.
Jedini pokušaj koji im je ostao je bio uspješan, fatalan za nas. Zadnja sekunda!
Ma to nije moguće!
Ali eto! Desilo se!
Nitko još nije svjedočio ovakvoj utakmici. A još manje porazu.
Baš me zanima što su turci napisali u svojim novinama, što ONI misle.
Iscrpljenost.
Iscrpljenost nas je uhvatila. Preveliki šok od kojega se još nismo oporavili. Dobiti takav gol…
To je odgovor na pitanje zašto smo bili dekoncentrirani u pucanju penala.
Nitko ovakav rasplet nije očekivao.
Odmah poslije utakmice su bile dugotrajne rasprave i analize utakmice – što se sve trebalo, kako je trebalo biti, kako je završilo. Duge su to bile analize.
Bilo koji način bi bio ispravan, samo ovo ne! Da je napucao loptu van… da je napravio prekršaj… da je Bilić inzistirao na izmjeni… da je ovo… da je ono… Sve bi bilo ispravno osim dobiti gol.
Ti se osjećaji i razmišljanja osjete u zraku.
Zato su ulice tihe.
Pune, ali tihe.
Evo, kad već svi komentiraju Europsko prvenstvo, mislim da je vrijeme da i ja to napravim! xD
Pa, eto, sigurno svi već znaju da smo jučer pobijedili Poljsku 1:0, te smo tom pobjedom dobili 3 boda i prvi smo po poretku u skupini sa sto postotnih 9 bodova! Rijetko koja reprezentacija ima svih 9 bodova!
Već sa pobjedom protiv njemaca smo se plasirali u drugi krug, sljedeća utakmica je u petak i igramo protiv Turske.
Mnogi misle da ćemo ih pobijediti, ali, misliti nije isto što i znati! Trebamo igrati jednako dobro kao i u utakmicama u našoj skupini! Ne smijemo podcijeniti protivnika! To bi nas moglo jako koštati!
Komentator u utakmici je dan poslije naše utakmice sa Njemačkom u jednoj od utakmica skupine C rekao da nitko nema tu jačinu, tu nijansu 'ljubavi', taj žar prema nogometu… u prijevodu: nitko nema navijače kao mi! Kod nas se sve žari i pali u srcima, u glasovima koji se ore stadionom! Svi u jedan glas, složno pjevaju navijačke pjesme, svi složno viču. To je užitak slušati! Na našim sjedištima su samo kockice crveno bijele, svi su jednaki, svi za naše Bilić bojse (kako ih zovu)! Zlatna generacija!
Moram reći da sam ponosna na naše navijače, našeg izbornika Bilića, naše igrače… naša zastava ponosno vijori visoko na nebu!
Ponosi se time što si Hrvat!
Također da i spomenem naše navijačke himne! Ove godine se slušaju:
- Rawbau – Vatreno ludilo – u kojem sudjeluje i izbornik Bilić
- Nered ft. Zaprešić boys – Srce vatreno
- Connect ft. Zaprešić boys - Samo je jedno
- Funky bizniss – Tako je kako je
- Nered ft. Zaprešić boys – Igraj samo
A tu su i himne od prije poznate koje se još uvijek slušaju, neke više, neke manje:
- Baruni – Neka pati koga smeta
- Boris Novković ft. Dino Dvornik – Malo nas je al nas ima
- Jole – Ja te volim Hrvatska
Po ulici se često čuju refreni pjesama, za koje sam sigurna da svi već znate napamet:
SAMO JE JEDNO U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO
DA PUSTIM SUZU S OKA JER TEBE VOLIM JA
ŽIVOT MI DALA BAŠ KAO DA JE ZNALA
DA NIKAD NEĆE NESTAT SA MOJIH USANA
(HRVATSKA!!!)
S PONOSOM NARODU SVOM
LJUBI GRB NA DRESU TOM
NA JADRANU I SAVI, NA DUNAVU I DRAVI
NEK SE SLAVI CIJELI DAN I NOĆ!
SVI SKUPA NEK VIDE DA NAS IMA
Bijelo-crvena
polja hrvatska
na dresu sjete me
da ja volim te.
Igrajte za nju,
Našu voljenu,
nek’ jače kuca to
srce vatreno.
(Bjelo-crvena)
Uživajte u nogometu!
Danas je 14. lipnja održan susret darivatelja krvi. Ove godine se slavi 130 godina djelovanja Crvenog križa na tlu Hrvatske ( počelo 1878. god), te 55 godina darivanja krvi u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa (tj. davanje krvi u Hrvatskoj – 1953.).
Organizator ovogodišnjeg susreta je Gradsko društvo Crvenog križa Buje te se susret održao u Kanegri – tkz. bujska plaža!
Ja sam također bila pozvana. Bila sam među mlađima. Iako nije bilo mladih! Mladi (dvadesetak god) su bili samo konobari, barmeni itd…
Ja sam se većinom gubila okolo. Bila sam neko vrijeme i čitala knjigu. Ali vrijeme me potjeralo dalje.
Vrijeme nas nije baš poslužilo. Bili su sivi oblaci, i većinu vremena je sipila kiša. I puhao vjetar. Nije padalo puno, ali dovoljno da se „umiješ“!
U zadnje dane kod nas na mahove dođe sunce, i opet kiša. Ponekad pljusak, ponekad sipi. Ponekad traje kratko, ponekad duže.
Čitala sam opise književnice S. Mayer opise krajolika i tamo je glavni lik negdje u SADu, zaboravila sam kako se zove mjesto, uglavnom, stalno pada kiša, hladno je, velika su prostranstva zelenila upravo zbog obilatosti vlage… Nekako imam osjećaj da sam počela živjeti u tom svijetu. I tu je počelo da biva takvo vrijeme. Možda je to samo moja mašta, samo neka vrsta opsjednutosti Mayericom, koja mi jako fali. Nigdje ne mogu naći ni jednu njezinu knjigu… Čak ni u našoj knjižnici je nema. A u obližnjem gradu je stalno zauzeta! Fali mi…
Vrijeme je mine secret desire to live ih her world… not real…
No, da se vratimo priči.
Tamo su većinom bili ljudi stariji od 30 godina. Za vrijeme otvorenja bili su nastupi jednog harmonikaša i zbora iz osnovne škole. Harmonikaš je odsvirao dvije pjesme: Na golici i Rozamunda. Meni, imenom, jaaako nepoznate pjesme! Ali kad je počeo svirati, shvatila sam da su mi zapravo vrlo poznate! Te su pjesme omiljene u starijem društvu i na vjenčanjima i lokalnim feštama! Tako da je cijelo društvo 'poludilo' kad je počeo svirati! Svi su počeli pljeskati u ritmu, i neki, koji su se sjetili riječi pjesama su počeli pjevati, a kad bi došli do dijela za koji ne znaju riječi, samo bi mrmljali pjevajući note. Kako to i obično biva! Ja sam sigurna da bi i počeli plesati da to nije bilo formalno otvorenje! A zbor klasika.
Kasnije su darivatelji rekli harmonikašu, koji, usput, ide tek 8. razred, da će oni skupiti 100 eura pa neka se dogovore jednu večer da im svira! Hahahaha! On će još zaraditi na Crvenom križu (u kojemu se sve radi volonterski)!
Te su onda počele sportske igre. Igrao se pikado, povlačenje konopa, šah i kartale su se bela i briškula. Nažalost, povlačenje konopa je bilo otkazano zbog lošeg vremena.
Ja sam se stalno šetala oko kafića. Malo tu, malo tam. Bilo je dosta turista. Većinom Nijemci. Užasno slatki Nijemci! Također srednja škola 3.- 4. razred. Ali sam sa bajkera višestruko požalila to što ne znam njemački! Jedna velika prepreka…
Nisam se gurala njima u društvo, što bi obično napravila. Sad sam bila sa strane, čilirala, uživala u pogledu na sitnim kapljicama kiše i slabim, ali jako hladnim, vjetrom.
Meni je bilo ok. Sasvim solidno.
Pokušat ću nagovoriti ove moje da tamo izlazimo preko ljeta! Tako će i oni (21. – 23. god) imati društvo kad izađemo! Ja se lako skrpam nekome…=)
Za večeru je sve bilo zauzeto pa smo se Željko i ja uboli nekom liku koji je sjedio sam. Vani je, jednostavno, bilo previše hladno! Ja, u društvo čovjeka od četrdesetak godina (ne više od 40) jednostavno izgledam starije! I moje držanje je bilo tako. Galantni pokreti rukama, korektno, intelektualno izražavanje i - next thing you know – čovjek se meni počne obračati sa Vi! Uuuaaaaauuu… Hahaha! Pogled sve govori!
A kasnije smo bili u kafiću/diskoteci (ima podije za plesanje). I bila je baš ta, naša hrvatska glazba čiji nisam fan. Vani su bili Nijemci koji su došli večerati. Muška populacija u većini. I jedno par pogleda sam uhvatila da me gleda… Ne znam što bi to trebalo značiti.
I maknem se ja za šank, i neki starac (klišej) me pita što ću piti, ja mu kažem da neću ništa, i onda me pita za ples… Ja ga ljubazno odjebem i premjestim se vani di su prije bili Nijemci. Sjedila sam sama za ogromnim stolom. I ubodu se meni druga ekipa staraca! 3 starkelje i neka baba! I prvo su me gledali, pa sam i ja gledala njih. Zatim mi prišao opet neki starac koji je sjedio za stolom, i nadvio se nadamnom. Prvo što sam napravila je zakopčala majicu na patent do vrha! Koj bed… Meni je bilo užasno neugodno to što mi starci bulje u prsa! Ajde da su mlađi 30 godina… ali ovako… I pitao on mene što ću popiti! I ja opet kažem da neću ništa! Pa me pita za ples! I ja ga odbijem! I on navaljuje! Pa se javi ona stara baba sa drugog kraja stola i počne ona nešto da mi priča! Ja ju ne kužim ni po k…jer mi ovaj nešto trabunja dok mi gleda u sise koje su bile odmah pod njegovim očima! Meni prekipjelo.
Ja sam se povukla unutra. Nije bilo mjesta za sjesti, pa sam stajala. I onda me i ovaj sa večere pitao dali ću plesati sa njime! Stvarno nisam znala što to njih tjera da me pitaju za ples, ili dali ću nešto popiti. Jeli to čisto iz pristojnosti prema mladoj djevojci koja je sama ili je to neka vrsta nabacivanja?
RETORIČKO PITANJE…hh
Ne bi spominjala ostale…
I to bi bilo to. Čudan je život. Mladi i stari… Zanimljiva kombinacija.
Zašto ljudi jednostavno žele izbjeći suočavanje?
Danas sam se trebala naći sa jednim dečkom na kavi kojega sam upoznala u subotu. Nije mi se javio cijelo jutro, iako je rekao da će mi se obavezno javiti. Ja sam mu u 12:55 poslala poruku „Dali ćemo na kavu ili si zauzet?“. Trebali smo ujutro jer on ne živi ovdje nego u drugom gradu, pa je imao tu nastavu i meni je bilo lakše da se danas tu nađemo. I on mi nije ništa odgovorio… Zatim sam se ja pozdravila u pola 2 sa frendom i krenula u školu. I koga sam vidjela? Da… Bingo!
Sjedio je u školi na stepenicama. Okrenuo se da vidi tko dolazi, skužio mene i okrenuo glavu! I kao šlag na kraju dignuo ruku da nema šanse da mu vidim lice! Ma hvala.
Čak ga nisam niti prepoznala isprve! Ali čim se brzo okrenuo sam znala da je to on.
Sad se bojim zašto je to napravio. Da bi ga u cijelosti izbjegla sam požurila uz stepenice i ostala u razredu dok nije počela nastava! Kako žalosno… Nisam znala što da napravim. Kako da reagiram? Bila sam totalno izgubljena…
Vidjet ćemo sljedeći put kad se vidimo kako će reagirati. A sigurno ćemo se vidjeti! 100% !
Ako ne prije, sljedeću subotu kad budem slavila kraj školske godine! To će da bude prava fešta!
Anyway… otišla ja s teme! Još uvijek ne razumijem u čemu je problem jednostavno ne reći istinu?! Čega se ljudi boje?! Zar je skrivanje bolji način? Ja stvarno ne znam u čemu sam pogriješila… Možda me netko iz njegovog razreda ne voli (što je lako moguće) pa mu je baljezgao neke gluposti o meni i sad se lik prestrašio! Ili mu je bed biti viđen samnom. Iako ne vidim zašto… Da mu se ne sviđam (barem donekle) ne bi me pitao za broj.
I sad za žene kažu da su komplicirana bića! Ah! Obostrano je!
Naša vrsta jednostavno ne može naći zajednički jezik. Komplicirano je razumjeti muškarce. Komplicirano je razumjeti žene. Komplicirana smo vrsta!
Zar ne bi bilo jednostavnije da se sve zna? Tko je sa kime, tko koliko ima godina, dali mu se sviđaš ili te bari samo da bi te iskoristio? Bilo bi lakše da se odmah na pogledu to može vidjeti. Da barem znam. Bilo bi užasno lakše prići nekome da odgovore znaš odmah u startu.
Tad bi bilo manje slobodnih. Svi bi se voljeli. Nitko ne bi bio single. Ja bi živjela u depresiji. Bojim se onoga što bi saznala o ljudima da misle o meni. I opet se vraćamo na egocentričnost. Ali jednostavno sve se završi na tebi! Na meni! U razmišljanju otvorenog karaktera uvijek nešto poistovjetiš sa primjerom na sebi. I ono: da sam na tvom mjestu ja bi… Uvijek tu postoji neko JA. Uvijek. Svi smo mi egocentrični. Zar ne?
Ima li netko slična iskustva? Kako se nositi sa odbijanjem? Kako se nositi sa skrivanjem?! Kako… Ne vjerujem da itko ima pravi odgovor na postavljena pitanja, ali barem bi se moglo pomoći sa nekim savjetima…
Unaprijed zahvaljujem.
Danas naša draga Martina ima rođendan! Ovom prilikom bi joj opet htjela čestitati, unatoč tome što sam joj već čestitala putem poruke!
Maaartiiiiniiiicaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!! Sretan ti rooočkaaaas!!!!!!!
xD
Naravno, danas slavi, i, naravno, ja sam pozvana! xD hahahahaha
Slavlje će početi negdje na plaži, pokraj Planeta. Gdje će se cugati sve što dođe pod ruku! xD
Vana je već rekla da će donijeti votku. Kupila je onu green! Zelena votka – sa ekstraktom jabuke. (ako se to tak kaže) Ful dobro miriši i ima okus kao svaka votka + okus jabuke.
Ali fora je u tome što je green!
A Tami je rekla da će donijeti vino. Ne znam koje je vino kupila, ali kaže da se samo nada da nije slučajno kupila bijelo! Haha! A meni je svejedno. Ja ne pijem vino… =)
Igor, Čošak i ja smo joj kupili jednu majicu. Ful je lijepa i mi smo sigurni da će joj se jako svidjeti! Bijele je boje,od iza je obična, a od ispred ima one krugiče (šljokice) koje su naredane, tj. spojene u par linija koje se isprepleću. Majica je na tregere koji se mogu podesiti kako se želi jer je na onom principu tregera kao i kod grudnjaka.
Nakon što smo kupili poklon, i umotali ga, Vana nam je rekla da je to upravo ona majica za koju je Martina rekla da joj se sviđa!
Tako da smo do kraja pogodili njezin stil!
A sad ne znam što će joj drugi pokloniti, ali postoji velika mogućnost da ćemo joj mi jedini pokloniti nešto što se ne može popiti! Hahahaha! xD
Noćas sam oprala kosu, i mislim da će se stići dobro ukovrčati, a sad još nisam sigurna što ću sa frizurom. A već znam i što ću obući i kako ću se našminkati! I sigurna sam da ću biti pravi bombon! Hahahaha……………da, baš!
Uzbuđena sam.
Trebala bi po svim pravilima vidjeti Tea jer je prošle subote Andrea pričala sa njime i rekla mu da ja želim pričati sa njime. Ali to nije u cijelosti istina! Žao mi je što nismo još riješili ono što sam napisala u početnim postovima. Želim da me napadne! Želim da se iskali na meni. To je zdravo. Ne smijemo držati osjećaje u sebi. Osobito ne negativne! Iako mislim da nas je to sve već prošlo i da to što sam napisala više nije spomena vrijedno. Ali opet. Ja već znam svoju obranu. Požalit će zbog svega. I ,da, još je uvijek sa onom svojom dragom čije ime neću spominjati. Mah. Meni je svejedno. Ako im je dobro, neka im je dobro. Nemam razloga za ljubomoru! Ja sam još uvijek slobodna cura, ali, tražena cura! Šteta što sad trenutno ne tražim dečka za stalno… Ipak je ljeto na vidiku! Prepuno turista… =))
Meni je glavno da se ja zabavim večeras! Ako zbarim nekog, dobro. Ako ne, nikom ništa.
Ahh… idem se sad spremiti! U utorak ću napisati kako mi je bilo!
Moram se spremiti do 22 h jer je tad dogovor da krenemo. Martina je rekla da se nađemo u 22.30 h pa bolje da ne kasnimo. Sigurno će svi ostali također doći ranije!
Wish me a good luck! Iako je ne trebam… =)
