|
|
| veljača, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ono sto je istina boli nekad vise nego laz,a kad nas laz obiljezi a istinu saznamo prekasno tesko je shvatiti,tesko se vratiti,u potpunosti!
Njihova isprepletena tijela,topli dah na kozi,imala je osjecaj da nista nece i ne smije poljuljati tu jedinu stabilnost koju je u trenutno imala,jedini svijet u kojem je sve bilo onako kako i treba biti.
Pogledao me kao da me prvi put vidi,da se prvi put upoznaje s mojim licem,ocima,pjegicama,pristicima,usnama.Iako sam znala svaku zvijezdu u njegovim ocima,kad god bi me tako pogledale ucinilo bi mi se kao da vidim jos jednu.Kao i uvijek nekoliko sati nakon plakanja zaspala sam u njegovom zagrljaju.
zagledan u ponor slanog doma svog
delfin je sanjao kako leti svoj cudesni let
zaljubljen u nebo eto takvim se rodio
previse tih i skroman da bi njegova prica obisla svet
i uvek kad bi pomiislio kako krstari albatros
sekao je pucinu ko adrenalin sto sece mu krvotok
sirio je krila da dohvati bozji svod
al ta su krila bila dovoljna tek za pokoji kratak skok
neki dodu srecni pa tako i odu
onje pripao taboru drugom
i tog je dana na obalu smrknut okean
izneo telo skrhano tugom
stepam svoje rane dok provodim dane
izmedu zelja i istine
logike ponestaje rebus ne prestaje
da mi para vijuge
pravila ne vaze moj prijatelj kaze
da sve vise veruje
da cudne su sile podigle vile
da nas gresne razonode
ja stojim po strani i cekam da vreme nacrta put do sna
al kao delfina bukagije dubina
sve vise me vuku ka verdbi dna
da li sam to ja???????????
Six pack Pretnja ili molitva;
Gledam za sobom - samo praznina,
a hteo sam da budem veliki...
neki od nas se prosto samo rode
i odmah postanu šefovi
i onda gazi druge, ne žali
kosi ih srpom, udri čekićem
bilo kako do svog sebičnog cilja
a cilj opravdava sredstvo.
Da li je pretnja ili molitva
stisnutih ruku noću u zid kada udaram?
Da li je flaša puna očaja
nešto više od strane lakšeg otpora?
Da li je zločin ako poželim
da u paklu gore možda neki od vas tu?
Da li je prestup to što pljujem
na slavu vašu sumnjivu?
Gledam za sobom - besana noć
ćorave bake s pravdom više za sad ne igram
do tada hrabri tatin sine
zaželi i ono što ti ne treba!
Motus - Večeras je...
Vidi što si učinila
od moga odijela
pocijepala, izbuljuvala cijela
i sada ovdje valjaš se
vino je slatko, al¨ mlako
park nam nema rasvjete
a ja te budim i nosim
posred naše ulice
večeras je moja draga
poput zvijeri pijana
lift ne radi već mjesec dana
tko će ju popeti na peti kat
do njenog stana, tko će ju oprati
ona bi da me ljubi, a ne može zinuti
i znam za sve je krivo more
more je krivo za sve
-Luka i Sabina?Oni su takoder posvojeni?
-Nisu,oni su nasa prava dijeca,dobili smo ih umjetnom oplodnjom,rodeni ste na isti dan,zato smo vas uvijek stavljali skupa,za nas ste vas troje nase trojke.
-Mama ali ja ne zelim da bude drugacije,ta zena ona ne zna ko san ja niti sto sam postala,vama san zahvalna za sve sto imam,vi ste ti koji su me pretvorili u ono sto sam sad,ne zelim ju niti viditi!
-Andreice,mozda ona ima neko pravo obrazlozenje zasto te napustila,dopusti joj da ti pokusa objasniti,zasluzijes odgovore na sva pitanja na koja ti mi ne mozemo dati odgovore.
(odgovore?nisu je zanimale cinjenice,bila je svjesna da ima pravo znati,ali nije htjela,koliko god njena znatizelja u nekim trenutcima bila prevelika nije htjela nista vezano uz tu zenu.)
-Ona je u ovom hotelu,ako je pozelis vidjeti tu ces ju pronaci.
(papiric koji je ustvari bio kljuc prema istini lezerno je stajao na stolu,e kad da je on bio svjestan koliko je ustvari tezak i bitan pobjegao bi glavom bez obzira,ali papiri nisu stvoreni da bjeze,Andrea je bila ta.
Kad su mama i tata odlucili povuci s bojista zaustavila ih je nova bujica pitanja,znali su da ve oni kad tad usljediti.)
-Kakva je?Kako se zove?
-Ne znamo je previse dobro da bi ti odgovorili na tvoja pitanja,izgleda bolje nego sto je bila prije sesnaest godina,zrelija je,zadnju put je bila jos dijete.Zove se Ema.
-Dobro.
Ostala sam sama,tupa kao nikad prije,jadna i povrjedena,sjela sam u kut sobe i pozorno je promatrala,na svakoj polici su bile uokvirene fotografije,ona i mama,ona i tata,braco i ona,seka i ona,ona i on.(Pitanja u njenoj glavi su se gomilala..Nije znala gdje joj je glava,a gdje rep,samo joj je odzvanjalo Ema,Ema,osjetila je nevjerovatno ljutnju i gadost prema tom imenu,nije joj poznavala lice ali je znala svoje osjecaje prema njoj.)
-Mozemo uci?
-Zelim biti sama.
-Ali mi zelimo biti s tobom!Pusti nas unutra.
(Nije imala izbora,ipak su to bili njen brat i sestra,bez obzira sto nisu imali istu krv i dna uzorak to nije bilo vazno,kroz zivot se broju sjecanja i uspomene a ne te inace bitne stvari,krv i sve ostalo sto ju je vezila za drugu obitelj u ovom trenutku se nije brojilo.)
-Kako si?Mislim da je to glupo pitanja ali...
-Kako sam?Moglo bi se reci da sam bila i bolje.
Zagrljaj,topilna i ljubav,njih troje,doslovno su od rodenja bili povezani,neka telepatija je stvorena izmedu njih troje,Luka je bio brat zastitnik a Sabina je bila ta koja je neumorno brisala suze s njenog lica,bile materijale bile one koje nisu izalse na vidjelo,a ona njima,sto je bila ona njima?Otkacena sestra punkerica koja ih je uvijek podsjecala da se ljude treba upoznati u dusu pa onda suditi,sestra koja je je znala cijele noci posvetiti pisanju njihovih sastavaka,sestra koja je imala karizmu borca,pravog covijeka,ali i jako depresivna sestra koja se nerjetko sakrivala ispod oklopa od magle,ali bez obzira na sve njene mane i vrline oni su je voljeli.
-Lu,Sab jeste vi znali za ovo?
-Saznali smo prije mjesec dana,kad si ti bila u kampu,ne ljuti se na nas sto ti nismo rekli,misli smo da je bolje da ti mama i tata kazu,nekako smo vjerovali da ce to iz njihovih usta izaci kao neka mala i sitna stvar,prevarili smo se.
-Niste!Lu ne govori tako,na njima je bilo da kazu,ne krivim vas sto ste sutjeli,sigurno ni vama nije to bilo lako za cuti,ali kad pogledamo ja sam ta koja ode ne pripada,barem ne na onaj nacin na koji vi pripadate.
-Nema razlike izmedu nas,mi smo trojac sad i trojac cemo uvijek biti gdje god ti ili bilo tko od nas otisao,pupcana vrpca ne znaci da ti netko mora biti obitelj,ili ne mora.
-Sab,ja ne znam sto cu...kako da pristupim svemu ovome,kako da se borim protiv praznine koja mi obuzima tijelo?
-Iskreno ne znam odgovor ali znam da te volim,i da te svi u obitelji vole isto koliko vole nas dvoje.
(Opet toplina,opet spajanje tri razlicita svijeta,samo ovaj put su zacinili sve to s toplom tekucinom zvanom suze.)
Izoliranost od svijeta u potpunosti,negiranje cinjenica postala su njena stvarnost.Danima je bila zatvorena u sobu,koji put bi se javila na telefon ali mu jos uvijek nije imala hrabrosti reci sto joj se dogada,ali on ju predobro zna da ne bi osjetio u njenom glasu strah,nije joj treba vidjeti uplakano lice niti cuti to iz njenih usta,znao je da se nesto dogodilo ali da ona nije spreman da mu kaze,nije imala snage izaci u stvarnost,nije mogla izustiti rijec koja joj je bila nevidljivo ispisana na celu.Nakon tjedana dana pojavio se na njenim vratima,Luka mu je samo natuknu da ne pita puno,mislio je da se dogada nesto jos gore nego sto je stvarno bilo,bojao se da nije trudna jer nakon jednog puta otkrili su da je kondom puknuo,koliko god nacitani i pametni bili oni su jos uvijek samo dijeca koja su trazila svoje mjesto pod suncem.
-Ljubavi,ja sam.
Nasao ju je nepomicnu u kutu,uh kako je mrzio taj kut,znao je da je to mjesto gdje ona provodi trenutke kad joj se svijet cini kao ogromna provalija bez dna.
-Hej,koliko te nisam vidjela,sjedni.
-Kako si?
-Kako ti izgledam?
-Lose,znam sto je,bila si na pregledu i zelis abortus ali ljubavi ja cu sve napraviti za tebe,ostavit cu skolu,naci posao brinuti se za tebe i bebu,ne moras ga odbaciti.
-O cemu ti govoris?Koje dijete?Petre dobila sam menstruaciju.
-Isuse a ja sam mislio da si zbog toga u tom stanju,oprosti.
-Bilo je ljepo cuti da bi se brinuo o meni i bebi.
-Naravno da,volim te ljubavi vise nego ikad ikog.
-I ja tebe.
-Sto se dogodilo,tjedan dana nisi u skoli ni vani,brinuo sam se za tebe.
-Ne mogu o tome,prebolno mi je.
-Ali znas da meni mozes sve reci,molin te reci mi,slomit cu se o brige!!
-Pero ne mogu,kad se malo popravi situacija onda cemo pricati,sad neke stvari moram sama rijesiti.
-Sama?Zasto me tako iskljucujes iz svog zivota,uvijek sam bio uz tebe a sad me odbacujes.
-Isuse vjeruj mi bit cu dobro samo mi dajte malo vremena,sve ce biti opet po starom.
(koja laz,bila je svjesna da vise nista nece biti kao prije,jos vise se povukla u sebe,u svoju mracnu spilju osjecaja,gubila je kontrolu u svemu,nije znala kako ce izaci iz ovog stanja,praznina je postala njena omiljena prijateljica,nije joj se mogla otrgnuti iz nemilosrdnog zagrljaja.)
-Dobro,ako je to tvoja odluka onda je na meni da je postujem,ne slazem se s njom ali cini se da nemam drugog izbora.Onda se vidimo kad ti bude bolje,zbogom.
(krenuo je prema vratima,osjecao je bjes i neizmjernu ljutnju,jednom rijecju bio je povrjeden,jako.)
-Stani,ne moras ici.
-Vidim da ode nema mjesta za mene,postao sam visak,ti imas svoj kut pa nek te najhladnija strana zida voli,samo vjeruj mi nece moci nikad onoliko koliko sam te ja volio.
-Ne radi mi jos i ti to,zar ne vidis da mi se svijet rusi u milijune komadica,bojim se da se necu moci vise nikad vratiti kao ista osoba.
-Da,da a s tim sto ne zelis pomoc od ljudi koji te vole vise nego sebe jako ti je pozitivno.
-Dobro kad vec toliko zelis znati,znaj,ja san posvojena,ovo nije moja obitelj,nista sto vidis nije moje.
-Daj ne pricaj gluposti,salis se,zar ne?
-Kad bi se barem salila,kad bi barem pricala lazi da objasnim svoju situaciju,bila bi to dobro,ali ne,govorim ti istinu.
(ljubav je sve sto joj je on mogao dati,nije znao kako se netko ponasa u takvom trenutku,nikad nije bio u takvoj situaciji,bila je istina ono sto je rekla,sve sto je imala nestalo je,shvacao je njenu teznju samoci.)
-Kako si saznala,zasto?
-Rekli su mi to jer se moja bioloska majka vratila i zeli me vidjeti.
-Ona nema pravo na to!
-Znam,ali znam i kakvi su moji starci,predobri da bi joj zabranili da me vidi,mislim na meni je hocu li joj prici ili ne.
-I?Sto ces napraviti?
-Ne znam,sto mislis zasto sam u kutu,trazim odgovore.
-Shvacam,ali tu neces naci ono sto trazis tvoji su odgovori vani,u stvarnom svijetu.
-Ne moras mi i ti to govoriti.
-Niko tebi nista ne mora govorit,jeli?Ajde beba sjedni na krevet.
-Zasto?
-Da te osjetim,falila si mi jako.
-Petre mislim da nije vrijeme za to.
-Zelim ti maknuti te grozne misli iz glave,i nema boljeg ljeka za to do voljenja.
(Primakla mu se sitnim koracima,izgledala je poput preplasenog laneta.Bila je primjer prirodne ljepote,malo tko joj je govorio da nije punkerica da bi bila primjer savrsene ljepote,ali svaka savrsenost ima svoje mane,pircing na nosu,jeziku te nekoliko malih tetovaza krasili su njeno tijelo,a ona je sve to previse voljela na sebi,ali najvise od svega voljela je svog Petra,nikad nije mogla odoljeti njegovim punim usnama,ocima boje cokolade i mirisu njegovoga tijela,iako je bio punker drzao je do higijene nekad vise nego ona sama.Samo jedan njegov dodir joj je bio dovoljan da zaboravi sve probleme koji su je mucili,sjetila se svakog puta kad su konzumirali svoju ljubav,prvog puta,desetog ma jednostavno njihov svaki put je bio poseban jer ljubav koju su osjecali jedno prema drugom bila je posebna,nevina i cista.Njegovi roditelji nisu na pocetku bili odusevljeni s njihovim osjecajima monogo kontrolnih testova su morali polozit da bi pridobili njihovo povjerenje.
Njihova isprepletena tijela,topli dah na kozi,imala je osjecaj da nista nece i ne smije poljuljati tu jedinu stabilnost koju je u trenutno imala,jedini svijet u kojem je sve bilo onako kako i treba biti.)
-Kako je u skoli?
-Onako,dobio san cetri iz logike,koma stara mi ne silazi s glave.
-Ali to ti je jedina cetvroka u imenku koji joj je vrag?
-Ne znam,pozivcanila je jos vise kad je cula da se Anita udaje.
-Molin?Sestra ti se udaje?Kako to,za koga?
-Ma ne pitaj nista.Ne znam tocno otkad je s tim likon ali ne mirise mi to sve skupa na dobro.
-Zasto to mislis?
-Jednostavno mi covijek ne odaje neku ozbiljnost,mislim da se prenaglila oko toga.
-Sigurno ga voli kad se udaje za njega.
-Mozda,a ipak mozda samo zeli jos vise poljuljat starce!
-Volim te.
-I ja tebe
-Andrea,duso dodi k meni!
-Da mama,reci.
-Duso,tata i ja ti imamo nesto za reci...
(muk,tisina koja nije mirisala na neko pozitivno izendadenje,priznanje neceg sokantnog se osjecalo u zrak.Pogledala ih je onim svojim tupim pogledom,njene zelen oci su bile malene ali prekrasne,majka ih je uvijek usporedivala s srninim ocima,nitko joj u obitelji nije imao takve oci,nije znala koji geni su nju dopali!)
-Pretvorila sam se u uho,sto se dogodilo?!
-Ne znam odakle da pocnem,Andrea,mislim da je vrijeme da budemo 100% iskreni a ti si spremna da ti kazemo ono sto ce promjeniti sve do sad u tvom zivotu.
-Mama strasis me!O cemu se radi?Što mi krijete?
(u njenom glasu se osjeca strah,pomjesan s znatizeljom,bila je oduvijek takva,nije mogla protiv svojih nagona...)
-Mozda smo pogrjesili sto ti prije nismo rekli,ljubavi ali mi nismo znali nacin kako da ti kazemo,moras nam vjerovati!
-U redu ali zasto mi prvo ne kazete a onda se ispricavate,zasad nemate razloga za to.
-Andrea ti znas da te mama i ja volimo bez obzira sto se dogodi,sjecas se kad si prvi put dosla doma s nausnicom na nosu?
-Da sjecam se,posizili ste ali ipak ste to bolje prihvatili nego neki drugi roditelji,znam da se uvijek mogu osloniti na vas.
-Drago mi je sto tako razmisljas,ti si jako dobro dijete,svaki roditelj bi te pozelio za dijete.
-Sto mi zelite reci?Rastavljate se?
-Ne ljubavi,zelimo ti reci da po prirodi ti nisi nasa prava kci.
(kako opisati osjecaje koji su navrli u nju nakon te recenice?Nema za to rijeci,sesnaest godina je zivjela u uvjerenju da je kci to dvoje prekrasnih,puni razumljevanja ljudi,a sad je sve sto je imala palo u vodu.Padala je sve dublje i dublje,osjecala je kao da se probudila iz kome nakon sto je odlezala vecinu svog zivota,zaboravila je svoje ime,prezime,roditelje,nije znala ko je i sto je,njen idilicni i harmonicni svijet se u tom trenutku pretvorio u pakao.)
-Kako nisam?Sto zelite reci?da sam ja posvojena?
-Da.
-ne zelim biti nezahvala niti gruba prema vama,ali zasto mi to sad govorite?zasto ste mi dopustili da sesnaest godina zivim s lazima?
-Tvoja majka se vratila i zeli te upoznati,a mi mislimo da je bolje da ti mi to kazemo,mislimo da je to manje bolan nacin.Od dva zla nadamo se izabrali smo ovo.
-Ne zelim to slusati,za mene ste vi roditelji,pravi,krivi svejedno,ja san vase dijete.
-Jesi,i uvijek ces to biti ali mi nismo tvoji bioloski roditelji.Moramo se svi pomiriti s tim.
Tako je to zvucalo onda a tako ce zvucati uvijek,nista ne moze ispraviti necije greske u koracima,koliko god se trudila osjecaj da ne pripadan tamo gdje sam 16 godina pripadala je prevelik,bjezanje od problema,zavlacenje u mracne kutove duse i sobe ne pomaze vise,sakacenje ruku i tjeranje moje krvi na povrsinu je postala navika a ne nacin da prestane bol,sve je postalo drugacije od toga dana cak i ona mala slatka rijec Mama koju svi tako olako izgovaramo i pisemo vise ne zvuci isto,u mom rijecniku rijec volim te ne postoji od onog trenutka kad san shvatila da sve ono sto sam voljela vise nikad nece biti moje,upotpunosti!
