|
|
| veljača, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ono sto je istina boli nekad vise nego laz,a kad nas laz obiljezi a istinu saznamo prekasno tesko je shvatiti,tesko se vratiti,u potpunosti!
Njihova isprepletena tijela,topli dah na kozi,imala je osjecaj da nista nece i ne smije poljuljati tu jedinu stabilnost koju je u trenutno imala,jedini svijet u kojem je sve bilo onako kako i treba biti.
Pogledao me kao da me prvi put vidi,da se prvi put upoznaje s mojim licem,ocima,pjegicama,pristicima,usnama.Iako sam znala svaku zvijezdu u njegovim ocima,kad god bi me tako pogledale ucinilo bi mi se kao da vidim jos jednu.Kao i uvijek nekoliko sati nakon plakanja zaspala sam u njegovom zagrljaju.
zagledan u ponor slanog doma svog
delfin je sanjao kako leti svoj cudesni let
zaljubljen u nebo eto takvim se rodio
previse tih i skroman da bi njegova prica obisla svet
i uvek kad bi pomiislio kako krstari albatros
sekao je pucinu ko adrenalin sto sece mu krvotok
sirio je krila da dohvati bozji svod
al ta su krila bila dovoljna tek za pokoji kratak skok
neki dodu srecni pa tako i odu
onje pripao taboru drugom
i tog je dana na obalu smrknut okean
izneo telo skrhano tugom
stepam svoje rane dok provodim dane
izmedu zelja i istine
logike ponestaje rebus ne prestaje
da mi para vijuge
pravila ne vaze moj prijatelj kaze
da sve vise veruje
da cudne su sile podigle vile
da nas gresne razonode
ja stojim po strani i cekam da vreme nacrta put do sna
al kao delfina bukagije dubina
sve vise me vuku ka verdbi dna
da li sam to ja???????????
Six pack Pretnja ili molitva;
Gledam za sobom - samo praznina,
a hteo sam da budem veliki...
neki od nas se prosto samo rode
i odmah postanu šefovi
i onda gazi druge, ne žali
kosi ih srpom, udri čekićem
bilo kako do svog sebičnog cilja
a cilj opravdava sredstvo.
Da li je pretnja ili molitva
stisnutih ruku noću u zid kada udaram?
Da li je flaša puna očaja
nešto više od strane lakšeg otpora?
Da li je zločin ako poželim
da u paklu gore možda neki od vas tu?
Da li je prestup to što pljujem
na slavu vašu sumnjivu?
Gledam za sobom - besana noć
ćorave bake s pravdom više za sad ne igram
do tada hrabri tatin sine
zaželi i ono što ti ne treba!
Motus - Večeras je...
Vidi što si učinila
od moga odijela
pocijepala, izbuljuvala cijela
i sada ovdje valjaš se
vino je slatko, al¨ mlako
park nam nema rasvjete
a ja te budim i nosim
posred naše ulice
večeras je moja draga
poput zvijeri pijana
lift ne radi već mjesec dana
tko će ju popeti na peti kat
do njenog stana, tko će ju oprati
ona bi da me ljubi, a ne može zinuti
i znam za sve je krivo more
more je krivo za sve
-Andrea,duso dodi k meni!
-Da mama,reci.
-Duso,tata i ja ti imamo nesto za reci...
(muk,tisina koja nije mirisala na neko pozitivno izendadenje,priznanje neceg sokantnog se osjecalo u zrak.Pogledala ih je onim svojim tupim pogledom,njene zelen oci su bile malene ali prekrasne,majka ih je uvijek usporedivala s srninim ocima,nitko joj u obitelji nije imao takve oci,nije znala koji geni su nju dopali!)
-Pretvorila sam se u uho,sto se dogodilo?!
-Ne znam odakle da pocnem,Andrea,mislim da je vrijeme da budemo 100% iskreni a ti si spremna da ti kazemo ono sto ce promjeniti sve do sad u tvom zivotu.
-Mama strasis me!O cemu se radi?Što mi krijete?
(u njenom glasu se osjeca strah,pomjesan s znatizeljom,bila je oduvijek takva,nije mogla protiv svojih nagona...)
-Mozda smo pogrjesili sto ti prije nismo rekli,ljubavi ali mi nismo znali nacin kako da ti kazemo,moras nam vjerovati!
-U redu ali zasto mi prvo ne kazete a onda se ispricavate,zasad nemate razloga za to.
-Andrea ti znas da te mama i ja volimo bez obzira sto se dogodi,sjecas se kad si prvi put dosla doma s nausnicom na nosu?
-Da sjecam se,posizili ste ali ipak ste to bolje prihvatili nego neki drugi roditelji,znam da se uvijek mogu osloniti na vas.
-Drago mi je sto tako razmisljas,ti si jako dobro dijete,svaki roditelj bi te pozelio za dijete.
-Sto mi zelite reci?Rastavljate se?
-Ne ljubavi,zelimo ti reci da po prirodi ti nisi nasa prava kci.
(kako opisati osjecaje koji su navrli u nju nakon te recenice?Nema za to rijeci,sesnaest godina je zivjela u uvjerenju da je kci to dvoje prekrasnih,puni razumljevanja ljudi,a sad je sve sto je imala palo u vodu.Padala je sve dublje i dublje,osjecala je kao da se probudila iz kome nakon sto je odlezala vecinu svog zivota,zaboravila je svoje ime,prezime,roditelje,nije znala ko je i sto je,njen idilicni i harmonicni svijet se u tom trenutku pretvorio u pakao.)
-Kako nisam?Sto zelite reci?da sam ja posvojena?
-Da.
-ne zelim biti nezahvala niti gruba prema vama,ali zasto mi to sad govorite?zasto ste mi dopustili da sesnaest godina zivim s lazima?
-Tvoja majka se vratila i zeli te upoznati,a mi mislimo da je bolje da ti mi to kazemo,mislimo da je to manje bolan nacin.Od dva zla nadamo se izabrali smo ovo.
-Ne zelim to slusati,za mene ste vi roditelji,pravi,krivi svejedno,ja san vase dijete.
-Jesi,i uvijek ces to biti ali mi nismo tvoji bioloski roditelji.Moramo se svi pomiriti s tim.
Tako je to zvucalo onda a tako ce zvucati uvijek,nista ne moze ispraviti necije greske u koracima,koliko god se trudila osjecaj da ne pripadan tamo gdje sam 16 godina pripadala je prevelik,bjezanje od problema,zavlacenje u mracne kutove duse i sobe ne pomaze vise,sakacenje ruku i tjeranje moje krvi na povrsinu je postala navika a ne nacin da prestane bol,sve je postalo drugacije od toga dana cak i ona mala slatka rijec Mama koju svi tako olako izgovaramo i pisemo vise ne zvuci isto,u mom rijecniku rijec volim te ne postoji od onog trenutka kad san shvatila da sve ono sto sam voljela vise nikad nece biti moje,upotpunosti!
