subota, 03.11.2007.

Pokušavam..

˝Tomorrow will take us away
Far from home
No one will ever know our names
But the bards' songs will remain
Tomorrow all will be known
And you're not alone
So don't be afraid
In the dark and cold
'Cause the bards' songs will remain
They all will remain˝


Volim. Sebe. Zašto? Zato što sam sama sebi jedina utjeha. Znam, znam, prijatelji, reći ćete.. U redu ali neke stvari ostavljam za sebe. Neke stvari volim znati samo ja. Stvari koje želim znati samo ja. Ponekad grdim samu sebe što me diraju stvari koje me ne bi smjele dirati. Moja vanjština je nalik kamenu ali i taj kamen puca. Bila sam jaka, prije. I sad sam jaka. Ne plačem. Ne zato što sam bezosjećajna nego zato što ne mogu plakati. Ne mogu. Koliko sam se puta htjela isplakati, a nisam mogla. Nešto mi nije dozvolilo da plačem. Riječi.. Kako pogrešne riječi bole. I to ne ona bol koju osjetimo. To je ona neopisiva bol u nama samima koju ni sami ne možemo objasniti. A boli. O, itekako boli. Poželim si isčupati srce da prestane. I to bi manje boljelo. I kada tražim utjehu, kada želim da me netko utješi, zagrli i kaže da će sve biti u redu, oko mene nema nikoga. Iako imam prijatelje koji mi u teškim situacijama kažu da će sve biti u redu, to nije to. Meni je utjeha kada vidim da to zaista misle. Svijet je danas toliko okrutan da ja ne mogu vjerovati u što su se ljudi pretvorili. Kao da čekaju da vam se nešto ružno dogodi ili vas samo žele povrijediti. Neki to svjesno rade, neki iz zabave, a neki ni neznaju što to zapravo znači. I ne, ne želim slušati da će sve biti u redu. Neće. Ovaj svijet ničemu ne vodi. Ja se borim i znam da sam dobra osoba ma koliko netko mislio da nisam. Jesam. I dokazujem to iz dana u dan. Pokušavam dokazati. Pomažem drugima. Pokušavam. Zašto to nitko ne cijeni? Zašto ne postoji osoba koja će ti biti pravi iskreni prijatelj? Zašto ne postoji netko tko će me razumjeti u svemu? Ne mogu vjerovati kako su ljudi danas pokvareni. Baš pokvareni. Ne cijene druge po njihovim sposobnostima, ne cijene njihove želje, snove. ˝Ne, ti nikada nećeš uspjeti.˝ Gdje je ta nada koju su ljudi prije ulijevali drugima pa makar ona bila lažna? Da li uopće postoji osoba koja je vrijedna truda? Sve je pokvareno, sebično, jadno. Svi gledaju samo na sebe. Nitko ne očekuje niti ne daje pomoć.. Svi mogu sve sami. Ja ne mogu. Ne možete ni vi. Postoji oslonac koji nam pomaže kroz život. Ja ga nemam. To nije ni moja mama, ni tata, a ni brat. Ja sam sama svoja. Sama se borim za sebe i sve što sam stekla, stečeno je mojim rukama. I živjet ću dalje sama. Borit ću se sama. Pokazati drugima da ja to mogu. Vidjet će da mogu. Dosta mi je bitki kada mogu dobiti rat.
Image Hosted by ImageShack.us


16:50 | Komentari (22) | Print | ^ |

<< Arhiva >>