petak, 30.11.2007.

There's gonna be some stuff you gonna see, that's gonna make it hard to smile in the future. But through whatever you see, through all the rain and the pain, you gotta keep your sense of humor. You gotta be able to smile through all this bullshit!

Koliko postoji sranja u životu za koje mislimo da ne možemo prebroditi nikako? Koliko postoji sranja za koje mislimo da nemamo nade.. Za koje se jako brzo predamo i neznamo kako dalje.. Ne vidimo izlaz. Postavimo zid ispred sebe koji nitko ne može maknuti. Ničime.. Kolkiko mi zapravo problema imamo? Ljubav, škola, posao, zdravlje i da ne nabrajam. Ok, svi imamo probleme, neki manje neki više ALI ljudi ne shvaćaju da uvijek netko ima veće probleme od njih. I mi, ovako mladi, uvijek mislimo da imamo probleme toliko velike da se moramo opijati, ubiti, rezati žile il neznam kaj.. Je li to vrijedno toga? Nije.. Kada gledam okolinu kako se žali kako imaju probleme i kada usporedim sa situacijama od mojih nekih prijatelja... Vjerujte, nije vrijedno spomena. Imam prijateljicu kojoj je tata ubio mamu.. Bila je mala.. Što mislite koliki je to psihički pritisak?.. Pa vas ja pitam što su problemi.. ˝joj dečko me ostavio, on voli drugu˝.. Dajte ljudi, kaj vam je.. Doći će drugi. Nije vam suđeno. Kaj sad.. Čemu frka.. Kako ja popularno kažem: where is the FRX :D ... Na vjeronaku smo jednom gledali film o dečku od 20-ak godina koji je rođen bez ruku i bez nogu.. Dečko je u fazi od 10-18 godina pokušao štošta da bi izgubio život.. Ali poslije je shvatio da on ima misiju na ovom svijetu i da ga je Bog stvorio na svoju sliku i priliku. Dečko je završio 3 fakulteta.. Pazite to.. Pametan je.. Ma dečko je super jednostavno :) Zove se Nick. Volimo te Nick :) Meni osobno je bilo najteže slušati njega kada je izjavio nešto.. Da citiram sad: ˝najteže mi je kada gledam mlade parove na plaži kako šeću i drže se za ruke. ja to nikada neću moći˝.. E sad se vi zapitajte kolike probleme vi imate. Taj čovjek je stvaran.. Nije izmišljen.. Zamislite što je njegova mama rekla kada su ga donesli poslije poroda.. Pazite ovo:˝nosite ga odavde!˝.. Što mislite kako on sada živi sa spoznajom da ga je vlastita mama tako odbacila?... Sada živi sam, uživa u životu.. Ide po svijetu, putuje.. Uživa. Najveća mu je želja da bude zaljubljen.. Na kraju razgovora koji sam ja pogledala je rekao: ˝siguran sam da ću se zaljubiti. i siguran sam da ću imati prekrasnu curu.˝

Njegova osobna stranica

Razmislite i pogledajte video prilog.
UPOZORENJE: slabiji ljudi neka ne gledaju... Hvala.

Želim da komentirate post. Komentare poput: super blog, došla sam pozdravit...bla bla.. ne odgovaram na to.

P.S: razmislite o svom životu.
Vaša Tilapončica.


20:20 | Komentari (39) | Print | ^ |

nedjelja, 25.11.2007.

umišljenost

E na ovu temu su me natjerale dvije ženske iz busa. to se dogodilo neki dan i ja sam ostala zaprepaštena.. sjedimo ja i frendica i pokraj nas dvije ženske.. i sad, jedna se šminka, a druga kašlje.. ova se udavi, a briga ovu... ona se i dalje šminka. jebote onak... i stavlja prvo puder da prikrije tu svoju facu koja je ionako uništena od šminke. onda nastavi: olovka, tuš, sjenilo, maskara, sjajilo... neznam ni ja kaj nije strpala na sebe.. a ja i frendica gledamo i ne vjerujemo svojim očima... i na kraju, ona izvadi češalj iz torbe.. ja onak wtf? :D i ide se ona češljat i frendica joj radi rep. o jebote kaj si tolko umobolna da nemreš sama napravit rep. i onda na kraju rasčupa taj rep.. onak, jebote, zakaj si se češljala ak ga opet ideš rasčupat!? aaa... a nedaj bože da joj se šta razmaže.. onda će bit najružnija osoba na svijetu.. ono, neće se moć pogledat. daj curo, jebate, kaj imaš glavu samo za šminkanje? i još mi je najjače što su takve tražene.. to je jebeno... ima ih takvih još. primjer: ima primjera koji se malo malo gledaju u ogledalu.. pa da sam lijepa neznam kak, već bi mi moja faca dosadila da se tolko gledam!.. majke ti.. kaj se imam tolko lickat... i ovako sam ružna.. he he.. zezam se :D ono, ok je ako se malo pudera koristi ak imaš prištiće il ak imaš podočnjake (kao ja npr) il malo korektura (isto ko i puder).. i onak, olovka i maskara.. al čemu čičkarije kao što su tuš, sjajilo, ruževi i slčne gluposti? kaj da bi bili drugima lijepši il kaj?... neznam u čemu je poanta... glupo je ljudi! glupo!.. zakaj bi se sređivali za druge.. poanta je u tome da budemo drugačiji od drugih.. u tome je poanta... a ne neke jeftine kopije svojih frendica.. baš sad gledam na tv-u: muškarci sve više počinju koristiti makeup.. wtf? sad vi recite da je to normalno... majko božja.. ajd nek još počnu rajfove nosit.. nek se pretvore u žene.. to nema smisla više :) mislim, kud ovaj svijet ide... aime.. ok je ak muško drži do sebe al brate mili.... ovo je užasno :D samo još fali da nam muški daju savjete kako pravilno nanesti tuš jer mi, žene, to neznamo :D

sad vi meni recite kako bi ova cura izgledala da nije photoshopa i te šminke? da je zgodna, je. na slici je.
Image Hosted by ImageShack.us


20:22 | Komentari (30) | Print | ^ |

srijeda, 21.11.2007.

bzz bzz bzu

Image Hosted by ImageShack.us

moje crtkarije.. propalo zanimanje :D

Image Hosted by ImageShack.us

hm....hope :)

Image Hosted by ImageShack.us

black-white

There's no money, there's no possessions, only obsession
I don't need that shit, take my money, take my obsession

I just wanna be heard, loud and clear are my words, comin’ from within man
Tell ‘em what you heard, it's about a revolution
In your heart and in your mind, you can find the conclusion
Lifestyle and obsession, diamond rings get you nothin’ but a lifelong lesson
And your pocketbook stressin’, you're a slave to the system
Workin jobs that you hate, for that shit you don't need
It's too bad the world is based on greed, step back and see
Stop thinkin’ bout yourself, start thinkin’ bout

There's no money, there's no possession, only obsession, I don't need that shit
Take my money, take my possession, take my obsession, I don't need that shit!


Cuz everything is nothing, and emptiness is in everything
This reality is really just a fucked up dream
With the flesh and the blood that you call your soul, flip it inside out
It's a big black hole, take your money burn it up like an asteroid
Possessions, they are never gonna fill the void, take it away
And learn the best lesson, the heart, the soul, the life, the passion

There's no money, there's no possession, only obsession, I don't need that shit
Take my money, take my possession, take my obsession, I don't need that shit

Money, possession, obsession, present yourself, press your clothes
Comb your hair, clock in, you just can't win, just can't win
And the things you own, own you nooooww!

Take my money, take my possession, take my obsession, I don't need that shit
Fuck your money, fuck your possession, fuck your obsession, I don't need that shit
Money, possession, obsession, I don't need that shit!


18:08 | Komentari (20) | Print | ^ |

subota, 17.11.2007.

..jer moj je život igra bez granica..

počelo je to ´90 godine.. čak ni mami nisam dala mira da malo odspava pa sam odlučila vidjeti svijet u 4 ujutro. znači, to potvrđuje to što sam i sada gnjavaža. mislim čak da sam bila najglasnija od sve djece u bolnici. jesam sigurno. neznam zašto se mi djeca ne sjećamo trenutka kad smo otvorili oči.. jel to neka medicinska kvaka? ja se čak ne sjećam dobrog djela svoga djetinjstva. do neke druge godine, ja se ne sjećam šta sam radila, gdje sam bila.. al pustimo sad to. u tom periodu sam se selila dosta puta i shvatila što je život u ranijem periodu nego što će itko ikad shvatiti. kao mala, voljela sam ljude, cijenila sam ih.. baš kao i sada. jako sam društvena osoba i stvarno dajem sve od sebe da budem sa drugima dobra. kroz svoj život, upoznala sam gomilu ljudi s kojima sam i sada dobra i sa kojima jednostavno želim biti dobra. ne želim bilo čime ugroziti to prijateljstvo. u životu baš i nisam imala sve što bih normalna mlada osoba trebala imati. i nije mi krivo. barem nisam odrasla u neku razmaženu curu koja želi sve i ako to ne dobije, propast svijeta je. drago mi je da nisam takva. posebno mi je drago što sam tjekom svog života upoznala divne ljude i dokazala da internet nije bauk jer sam stvarno dosta ljudi upoznala ovdje i većina su mi prijatelji. ovi prijatelji s kojima sam svaki dan i kojima povjeravam sve.. oni kojima dajem cijelu sebe.. volim vas. jako jako jako. priznajem, ja neznam što bih ja bez vas. oke, bilo je dana kada smo se svađali i to žestoko ali nikada si nismo uzimali za zlo. osobe koje ću tu istaknuti kao osobe koje su mi pomagale kad mi je bilo najgore su: Marinela, Darija, Zdravko. To su 3 osobe koje neizmjerno volim i koliko god me povrijedili, ja se naljutim toga trena jer sam takva ali poslije me to prođe jer se ne mogu naljutiti na njih. ovaj ˝popis˝ nije pisan nikakvim redoslijedom jer da mogu, sve bih vas stavila na prvo mjesto. stvarno su svi troje posebni na svoj način. naravno, svi mi imamo mane ali mi smo te svoje mane prihvatili i to je to. znate ono, da bi nekoga voljeli, prvo morate zavoljeti njegove mane, a onda njega samoga. i znam, uvijek kad mi je teško.. oni jednostavno znaju kako mi pristupiti, kako me utješiti. što u kojem trenu napraviti. znaju točno što me živcira. znam i ja čime ja živciram i ne mijenjam to. samo sam smanjila u manju mjeru to moje živciranje. ove četiri godine u srednjoj školi su, mogla bi reći jedne među najboljih četiri godine u mome životu. i zasigurno jesu. smijali smo se, plakali, derali, zajebavali....zajedno. sve smo radili zajedno. išli u kafiće zajedno. krali novine :) ... derali se na razmažene prvašice. pjevali zajedno. svađali se. grlili se. voljeli se. i nije mi žao ni jednog trenutka. sa veseljem ću se sjećati naše dane kada smo putovali u školu busom. kad smo se šopali snijegom... kad smo se veselili svakoj dobroj vijesti. svakoj provali dečki iz razreda. tako je brzo prošlo. žao mi je što je. ali se veselim tome što je trajalo...to je jedan dio moga života kojeg volim kakav god da je. cijeli svoj život se trudim napraviti što je najbolje za mene. kako se ja najbolje osjećam. sve što sam stekla u životu, stekla sam sama. i time se ponosim. čak ni moji roditelji nisu u mnogo stvari imali vjere u mene. nisu mi dopuštali mnoštvo stvari koje sam htjela, ali ja sam ih ipak napravila. nije mi žao. nije mi žao ni jednog trenutka.. ni jedne sekunde. smatram da sam za jednu sedamnaestogodišnjakinju napravila sve što sam htjela pa čak i nešto što neke mojeg godišta ne bi nikad napravile, isprobale. ima stvari koje sam napravila i nisu mi se svidjele ali nisam požalila. u nijednom trenutku mi nije bilo žao zašto sam nešto rekla ili napravila. ja radim što ja smatram da je za mene dobro pa makar bilo pogrešno. i stojim iza toga. ne bojim se ići naprijed. iako me neki ljudi sputavaju i ne poštuju iako me zapravo ne znaju, ja idem dalje. podignute glave. jer to samo ja tako mogu. često su mi govorili: ˝jebote, kako izdržiš sve to?˝ .. vjera ljudi, vjera. kao prvo, vjera u samog sebe, a zatim vjera u Boga. ako vjeruješ u sebe, možeš vjerovat u sve. možeš sve. bez ičije pomoći. i nemojte nikada gaziti manje od vas. nikada. zamislite kako bi bilo vama da vas gaze. pomognite. kako možete. a ako vam treba pomoć, tražite ju. prihvatite ju. pogazite ponos. to će vas spasiti. mogu reći da u ovih 17 godina imam dovoljno dokaza da je život zapravo jedna velika igra. bolje rečeno, kockanje. da, kockanje. ali ja sam se naučila kockati. i znam procjeniti ljude jako dobro. ooo, znam.. koliko sam puta rekla frendovima:˝on nije takav kakvim ga vidite˝... sada, nakon nekoliko godina, kažu:˝kako si znala?˝... znam. jednostavno znam. i znam kojim ljudima mogu vjerovati, a kojima ne. i znam one koji nisu vrijedni ono malo blata ispod noktiju. znam one kojima ne bi izustila ni riječi. ne bi. kako se ti sinko ponašaš prema meni, tako ću i ja prema tebi. mada neznam što ljudi imaju od toga da se idu sprdat sa drugima al eto. ako im to čini zadovoljstvo, neka. samo dajte. jer ovakve osobe poput mene uspijevaju. kad tad. a ostali.. u sebi pronađite pravog sebe. sretno.
Image Hosted by ImageShack.us


19:17 | Komentari (40) | Print | ^ |

utorak, 13.11.2007.

Shto?

Aime majko mila. Danas je bilo ludilo. Mislim, u školi… da, u školi… kaj školi fali? Lol… škola je zakon :) Mi volimo školu…. Jeeee… Bash sam dobre volje danas bila. Dan je počeo kao i svi drugi… Buđenje u 6 :( …Onda na bus… Ja naravno prva ušla, onda na drugoj stanici ove moje… Moja Dada ponesla svoj mp4 (ja mislim da je 4 :) ) i slušali smo Hey there Delilah… ah :) weeee… Ja sam ˝učila˝ statistiku, a bila sam fakat umorna… To više ne može tako… Svaku večer do 2 budna i ujutro dizanje u 6. A ne ne… Došli u Glinu (kaj to uopće je Glina…Selo?!...) Izašli iz busa, aime e, kak je hladno bilo… Alaaa… Smrzli smo se ko…. Neću reć kaj :) … A Šuntić nije došao sa autom :( … I vučemo se mi nogu na nogu do škole… Mislim da nisam noge osjećala kak je bilo hladno. Jebate, ko da je palo 4 metra snijega… Tak da znate kak je nama svako jutro! … :) Kak ja rekla: for Gad sejk :) haha… Prvi sat imali geografiju. E a šta je ta ženska luda, majke ti… Zakon je… hehe… Najjače mi je kad počne objašnjavat i totalno se uživi… Lol… A čuje ju pola škole kad nešto priča… :) Joj, onda statistika… Aime, trebala je mene pitat jer je prošli put stala na meni… I pazi ti ovo, počne listat odozada, a ja u sredini…. AAAA… :) I tako da me nije pitala…Lol… Weeee… Imam sreće više neg pameti… :) Joj da, pod statistikom, ja i Nela se smijale nešto… Ja se sad ne mogu sjetit kaj… Aime, lol…Al bilo je smijeshno… Aha da, ja sam inače ćorava na daljinu i ne vidim uopće slova na nekih 4 metra udaljenosti (ako je veličina slova 16) :) Lol… Tak da prepisujem od Nele… I profka stavi na grafoskop nekaj da si prepišemo… Ja kad sam vidjela slova (haha), kažem Neli: ˝vidi ti ta slova! LOL˝ A ona se meni pukne smijat :( Lol… Hm, malo smo se zezali sa Filetom. Netko mu je sakrio jaknu (lol) i onak, završi sat…Vidiš njega, ide uzet jaknu, nje nema… Koja je to faca bila! LOOL… :P Ja sam umrla… :D On je stalno mislio da sam ja..Lol.. A ja nemam pojma :) … E i da… Joj, kak sam se sprdala s Pejićem.. Ha ha… Igrica, O-game.. Ono, igrica se odvija u svemiru i sad, pitam ja njega: Pejiću, jesi ti izgradio tenkove?... (napomena-u svemiru se odvija….lol….).. On onak: Ne, ti to imaš… A to sigurno jer si u 5.univerzumu, a ja 1. Hahahahahh… Lool :D I onda još ja počela o nekim samouništivačima njemu pričat. A to uopće u igrici ne postoji… He he … Joj, šta je Marinela pod geografijom provalila…. AAAA…. Hm, ne mogu se sjetit… E da, haha…Pod statistikom, Nela pogriješi i uzme gumicu.. Počne brisat i govori: Ne ne ne… (klimajući glavom lijevo desno) haha.. Da ste vidjeli taj prizor… I da, moja izjava pod statistikom: ˝Marinela, hoću ja ikad odrast?˝ Lol… Nije mi ništa odgovorila al čini mi se da je htjela reć: Nikad… LOL… Poslije, ošli u park i nas dvije išle na vrtuljak… Aime… Ha ha… Ja sam njoj pokazivala kak se sve mogu smijat… Ja imam nekoliko vrsta… :) A ona umire… :D I da, hahahahhaa… Kaže ona: ˝Ide mi sunce u oči˝ i nabije kapuljaču na glavu… Ja se puknem smijat, a ona sva zbunjena kaže:˝šta?˝ Ja onak:˝Ide ti sunce u oči, a ti navučeš kapuljaču koja ti prekriva pozadinu glave… Lol… Jel ti sad smeta sunce?˝ Ona:˝E vidiš, sad ne…˝ Ha ha ha… :) Haha, a tek kad sam pogađala koji auto vozi na vozačkom…Lol… Veli ona meni:˝mali je…˝ Ja onak:˝alfa? Ne… clio?..jel od opela? Ne.. megane?...ne…o jebote, koji je…?˝ Ona:˝neću ti reć, pogodi..˝ O jebem ju luda…lol… I na kraju se ispostavilo d aje Peugeot.. O jebo ga ja :) Al to je sve bilo tako smiješno…da je to strašno… :P
Oke, dost za danas, ne mogu se sjetit više kaj je bilo.. lol…
Image Hosted by ImageShack.us

Ehm, ja…
I shto ako se ja ponašam kao dijete?
I shto ako se nekad znam obuch Bozhe sachuvaj?
I shto ako volim radit lude face?
I shto ako volim svoju ˝Hope˝ narukvichu i ne idem nikud bez nje?
I shto ako volim nosit one moje narukviche koje si sama napravim?
I shto ako se volim zezat?
I shto ako živciram?
I shto ako to netko voli?
I shto ako ne volim uchit?
I shto ako sam nekad loshe volje?
I shto ako volim lijepe stvari?
I shto ako volim svog peseka Pupsyja?
I shto ako ne volim pospremat svoj ormar?
I shto ako mi je soba sva sharena?
I shto ako nisam nauchila svirat svoju gitaru? (naučit ću)
I shto ako imam sobu prepunu malih igrachicha?
I shto ako ih volim jer su mi uspomena iz djetinjstva?
I shto ako ne volim bit doma?
I shto ako ne volim ruzheve i shjalila i shlichno?
I shto ako sam vechinom shretna?
I shto ako zaboravim uvijek napravit neshto?
I shto ako volim slushat muziku?
I shto ako volim klasiku?
I shto?
I shto ako chu se upishat na fax?
I shto ako nitko ne vjeruje da mogu?
I shto ako uspijem?
I shto ako dokazhem svima da ja to mogu?
I shto ako volim starke not all star?
I shto ako hochu Vensice al nemam para?
I shto ako volim osjechajne ljude?
I shto ako se volim grlit?
I shto ako volim sve oko mene?
I shto ako sam neka mjeshavina chure koja slusha metal, techno, klasiku, emo i svhe?
I shto ako sam ja posebna?
I shto ako me nitko ne mozhe kopirat?
I shto ako mi se ne da uchit?
I shto sad?
I shto ako volim da volim?
I shto ako vjerujem u nevjerojatno?
I shto ako su mi zeleni mali svemirci slatki?
I shto ako volim velike kineske vazice?
I shto ako volim hrpu bespotrebnih sitnica u shobi? (neka stoji)
I shto ako ne volim prshtenje, bljeshtilo?
I shto ako vjerujem u djeda Bozichnjaka? (on postoji, da)
I shto ako volim prugice?
I shto ako sam drugachija?
I shto?
Shto?


18:43 | Komentari (28) | Print | ^ |

nedjelja, 11.11.2007.

:(



"Hey There Delilah"
Hey there Delilah
What's it like in New York City?
I'm a thousand miles away
But girl, tonight you look so pretty
Yes you do
Times Square can't shine as bright as you
I swear it's true


Hey there Delilah
Don't you worry about the distance
I'm right there if you get lonely
Give this song another listen
Close your eyes
Listen to my voice, it's my disguise
I'm by your side

Oh it's what you do to me
Oh it's what you do to me
Oh it's what you do to me
Oh it's what you do to me
What you do to me

Hey there Delilah
I know times are getting hard
But just believe me, girl
Someday I'll pay the bills with this guitar
We'll have it good
We'll have the life we knew we would
My word is good

Hey there Delilah
I've got so much left to say
If every simple song I wrote to you
Would take your breath away
I'd write it all

Even more in love with me you'd fall
We'd have it all

Oh it's what you do to me
Oh it's what you do to me
Oh it's what you do to me
Oh it's what you do to me

A thousand miles seems pretty far
But they've got planes and trains and cars
I'd walk to you if I had no other way
Our friends would all make fun of us
and we'll just laugh along because we know
That none of them have felt this way

Delilah I can promise you
That by the time we get through
The world will never ever be the same
And you're to blame

Hey there Delilah
You be good and don't you miss me
Two more years and you'll be done with school
And I'll be making history like I do
You'll know it's all because of you
We can do whatever we want to
Hey there Delilah here's to you
This ones for you


Oh it's what you do to me
Oh it's what you do to me
Oh it's what you do to me
Oh it's what you do to me
What you do to me..




16:18 | Komentari (23) | Print | ^ |

srijeda, 07.11.2007.

Emo

Image Hosted by ImageShack.us

HATE EMO? READ THIS: Isnt it funny that when you go to the shops with your friends you look down at the girl with black jeans and studs but smile at the girl wearing a a mini with a tshirt that barely cover anything? Isnt it funny you can change your music taste to impress a guy/girl but when it comes to a girl/guy who likes her/his own music and her/his own style, you give her/him a mouthful? ISNT IT FUNNY that a guy can get away with being a gangsta but the emo gets a mouthful from everyone, are you laughing? Isnt it funny an emo can be quiet all through the week but gets more shit from everyone than the girl who sleeps around and sells her virginity? ISNT IT FUNNY that you dont mind your friends drinking, smoking but the minute someone mentions emo music you can give them a lecture on melodramatic teenage outcasts? im not laughing. ITS SO FUNNY that you and your friends can make a girls/guys life hell and not know anything about the silent battle she/he might be fighting. ISNT IT FUNNY that you can call emos, punks, goths the retards but still manage to get through your day without an inch of guilt in your heart. HOW YOU CAN CALL A GIRL/GUY A POSER, HOW CAN YOU SAY "YOUR NOT EMO" OR "ATTENTION SEEKER" WITHOUT SPENDING A SECOND TRYING TO FIGURE OUT WHY THERE ARE CUTS ON HER/HIS WRISTS AND WHY SHE/HE SPENDS HER/HIS LUNCHTIMES CRYING INSTEAD OF LAUGHING WITH HER/HIS FRIENDS ,...KEEP ON LAUGHING isnt it funny you can say and do all this without any idea of what is going on in this persons life without knowing her/his situation with her/his friends or her/his family or her/his LIFE BRAVE ISNT GOING UP ON STAGE AND STRIPPING BRAVE IS NOT SAYING A SPEECH OR DUMPING YOUR BOYFRIEND/GIRLFRIEND BRAVE IS GOING TO SCHOOL ON MUFTI DAY AND NOT FOR A SECOND CARE WHAT THE WHORES AROUND YOU ARE SAYING ABOUT YOUR CLOTHES ITS LISTENING TO YOUR OWN MUSIC AND BEING PROUD OF IT ITS GOING THROUGH EVERY DAY WITH THE THINGS PEOPLE SAY TO YOUR FACE AND BEHIND YOUR BACK AND YOU STILL KEEP QUIET
Image Hosted by ImageShack.us

EMO: Novi tužni klinci
Piše: Dragan Jurak
Posljednji veliki tinejdžerski fenomen

Ponekog slučajnog putnika koji se 90-ih vozio newyorškim suburbijskim naseljima Long Islanda mogao je obuzeti čudan osjećaj - kao da će se jednoga dana ovdje nešto dogoditi; kao da se ovdje, iza zidova srednjestaleških kuća, događa nešto što oku nije vidljivo, ali što se osjeća “u zraku”. Tzv. sela (villages), smještena istočno od Queensa i Brooklyna, protežu se, poput slavonskih šoreva, i po nekoliko kilometara s jedne i druge strane ceste. U njihovim se središtima najčešće nalaze samo dućan i frizerski salon. Kad muškarci odu na posao, a djeca u školu, to je jedino mjesto okupljanja lokalnih kućanica.
Image Hosted by ImageShack.us

Onoga tko se u suburbiji Long Islanda neprestano ne smješka, kućanice iz frizeraja sumnjiče da je ratni zločinac s Balkana. Tinejdžerima koji se ovdje ne uklapaju u lokalnu školsku nogometnu ekipu, i tinejdžericama koje nisu našle svoje mjesto među lokalnim cheerleadersicama, slijedi i teže izopćenje. Oni su osuđeni na život u dječjoj sobici roditeljske kuće. Jer New York, Manhattan i njegova izlučena društva predaleko su za češće izlaske, a u “selima” nema mnogo više sadržaja nego što ih ima i u klasičnim selendrama.

Masovni pokret
Osjećaj nije prevario. Nešto je uistinu bubrilo u newyorškoj suburbiji. Long Island se danas smatra glavnim gradom - mogli bismo reći, “glavnim selom” - tinejdžerske “emo” subkulture. Emo je glazbeni žanr i masovni tinejdžerski pokret u kojemu je naglasak na “otvorenosti prema svojim emocijama, najčešće onim tužnima”. U radikalnijem izdanju emo se veže i uz tinejdžersku depresiju, nezdrave introspekcije te glorifikaciju samoozljeđivanja. Komentatori subkulture nazivaju ga posljednjim velikim tinejdžerskim fenomenom, mnogo većim od gotha koji se u svom najlošijem obliku manifestira kroz depresiju i mržnju prema samome sebi, a u najboljem obliku kroz hipersenzibilnost, sramežljivost i crni humor.
Emo bandovi

Fall Out Boys, Panic!
At The Disco,
Funeral for a Friend,
Taking Back Sunday,
Dashboard Confessional,
Death Cab for Cutie,
Bright Eyes,
My Chemical Romance,
Simple Plan,
Jimmy Eat World,
The Get Up Kids

Image Hosted by ImageShack.us

Tajno bratstvo
Emo generacija u određenoj mjeri funkcionira poput tajnog bratstva. Pravi emo klinac ne smije “priznati” da je emo te na takav deklarativan način “autati” svoju subkulturu. Pripadnost se izražava slušanjem emo i screamo bandova, komuniciranjem sa svijetom preko internetskog foruma MyPlace te darkerskom modom u kojoj prevladavaju crna odjeća, blijedi ten, crne ekstenzije, naočale s crnim rubovima, crna šminka oko očiju u maniri Johnnyja Deppa iz “Pirata s Kariba”, cipele i torbice s uzorkom zebre ili leoparda, crne majice s imenima bandova, uske crne traperice te bandane koje prekrivaju stvarne i lažne ožiljke od samoranjavanja.

Tipični emo klinac opisuje se kao “Rimbaud u šoping centru”. On je tinejdžer iz prosječne suburbijske obitelji, “koji se pretvara da je gay”. Život shvaća na iznimno melodramatičan način, najmanji problemi na koje nailazi dobivaju goleme razmjere, a na vlastiti život gleda kroz razne katastrofične scenarije”, kako objašnjava Samantha, 20-godišnjakinja s Long Islanda.

Iako konzervativni kolumnisti pišu da emo promiče “kulturu rezanja”, svojim bandanama i narukvicama emo klinci najčešće simuliraju samoranjavanje. Štoviše, emo subkultura u određenom segmentu promiče zdrav život (koliko je to već moguće kod tinejdžera koji dane i noći provode na internetu, a sport smatraju ideološki nepoćudnim). Premda antidepresiv Zoloft neki nazivaju službenom emo tabletom, i droga, i alkohol i cigarete ne smatraju se poželjnima.
Emo klasika
«Gloomy Sunday (1936.),
mađarska pjesma samoubojstva
«When It Rains, It Really Pours (1957.), Elvis Presley
«Last Kiss (1964.), J. Frank Wilson, obrada Pearl Jam
«My Generation(1965.), The Who
«Paint It Blackľ (1966.), Rolling Stones
«Goodbye to Love (1972.), The Carpenters
«I Don't Cares (1976.),The Ramones
«Love Will tear us Apart (1980.), Joy Divison
«Suffer Little Childrenľ (1982.), The Smiths

Miroljubivi emo
Ono što se kod tinejdžerske emo subkulture doima uistinu zanimljivim jest to da kod nje zapravo i nema ničega posebno novog. Za razliku od tinejdžerskih subkultura koje su agresiju izražavale prema van (rockeri 60-ih, Hell's Angels, punkeri 70-ih, skinheadsi), emo je tradicionalna tinejdžerska subkultura koja se izražava kroz emocionalnost i miroljubivost, a pubertetsku agresiju često usmjerava prema unutra. Od hipija emo preuzima usmjerenost prema hipersenzibilnosti i duhovnosti. Od novoromantičara i darkera preuzima modu i crni kič. Od grungera preuzima poziciju društvene izopćenosti.
Image Hosted by ImageShack.us

Kraj generacijskog jaza
Po mnogočemu emo je subkultura identična subkulturama koje su “furali” roditelji, djedovi i bake današnjih klinaca. Generacijski subkulturni razvoj mogao bi otprilike ovako glasiti: baka je bila hippie, mama je bila darkerica, a ona je emo. Sve je, uz sitnije modifikacije, isto već 40 godina - od 1942. kad se rodila hippie baka do 1992. kad se rodila emo unuka. Čak je i glazba u jednom segmentu ostala ista.

U sredovječnosti, kada sve oko nas postaje malograđansko, dosadno i malo, najednom postajemo zadovoljni i sretni. Ta prirodna ravnoteža između mladosti i sredovječnosti kao da je jedina razlika između današnjih klinaca i njihovih roditelja. U kulturološkom smislu pravog generacijskog jaza više i nema.

Mjesto na kojem priča počinje
Rodno mjesto emo subkulture je Long Island, naselje s nizovima srednjestaleških kuća, s malim trgovinama i frizerskim salonima u središtu i nekoliko napuštenih tvorničkih objekata. Long Island ne pruža mnogo prilike za zabavu, a svijetla Manhattana su predaleko.
Image Hosted by ImageShack.us

MyPlace.com - posvećeno mjesto emo pokreta
Kad bi emo klinca prisili da bira između iPoda i modema, izbor bi najvjerojatnije pao na ovo potonje. Čini se da u emo supkulturi internet ima veći značaj od glazbe. Ono što je generaciji hippija bio gramofon, neoromantičarima i darkerima kazetofon, a grungerima CD, emo klincima je internet. Portal MyPlace njihovo je posvećeno mjesto. Nešto poput suvremenog Woodstocka.

Osuđeni na život u potkrovlju obiteljske suburbijske kuće oni žive «on line. Kao maloljetnici ne posjeduju niti vozačku dozvolu, niti auto. Iz suburbije mogu izaći samo preko interneta. A tamo se život odvija «24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, kako to kaže Andy Greenwald, autor «emo-Biblije «Nothing feels Good: Punk Rock, Teenagers and Emoľ. MyPlace je virtualno središte emo svijeta.

Long Island je prijestolnica na zemlji, MyPlace u međumrežju. Kroz njega širi se emo-glazba. Američki band «Panic! At The Discoľ postao je popularan nakon postavljanja svojih stvari na blogu Petera Wenza iz «Fall Out Boysaľ (još jednog emo banda).

U roku od 18 mjeseci «Panic! At The Discoľ prodao je pola milijuna CD-a. Očito, MyPlace je na neki način ono što je u rocku nekada bio radio, a zatim MTV. No Myplace je možda i prvenstveno medij kontakta između suburbijskih klinaca. Preko njega emo se širi, povezujući klince iz različitih gradova, zemalja i kontinenata, i kroz njega polako mutira... Komercijalni potencijal foruma s 80 milijuna korisnika prepoznale su i korporacije kojima je već pedeset godina jasno da u svakoj tinejđerskoj subkulturi leži golemi profit. Tako da je MyPlace od nedavno u vlasništvu Murdochova News Corporationa.
Image Hosted by ImageShack.us


P.s: ovo je moj prijatelj Francesco na slici :) Pozirana slika samo za post.. he he :) Hvala Francesco :P


21:45 | Komentari (33) | Print | ^ |

subota, 03.11.2007.

Pokušavam..

˝Tomorrow will take us away
Far from home
No one will ever know our names
But the bards' songs will remain
Tomorrow all will be known
And you're not alone
So don't be afraid
In the dark and cold
'Cause the bards' songs will remain
They all will remain˝


Volim. Sebe. Zašto? Zato što sam sama sebi jedina utjeha. Znam, znam, prijatelji, reći ćete.. U redu ali neke stvari ostavljam za sebe. Neke stvari volim znati samo ja. Stvari koje želim znati samo ja. Ponekad grdim samu sebe što me diraju stvari koje me ne bi smjele dirati. Moja vanjština je nalik kamenu ali i taj kamen puca. Bila sam jaka, prije. I sad sam jaka. Ne plačem. Ne zato što sam bezosjećajna nego zato što ne mogu plakati. Ne mogu. Koliko sam se puta htjela isplakati, a nisam mogla. Nešto mi nije dozvolilo da plačem. Riječi.. Kako pogrešne riječi bole. I to ne ona bol koju osjetimo. To je ona neopisiva bol u nama samima koju ni sami ne možemo objasniti. A boli. O, itekako boli. Poželim si isčupati srce da prestane. I to bi manje boljelo. I kada tražim utjehu, kada želim da me netko utješi, zagrli i kaže da će sve biti u redu, oko mene nema nikoga. Iako imam prijatelje koji mi u teškim situacijama kažu da će sve biti u redu, to nije to. Meni je utjeha kada vidim da to zaista misle. Svijet je danas toliko okrutan da ja ne mogu vjerovati u što su se ljudi pretvorili. Kao da čekaju da vam se nešto ružno dogodi ili vas samo žele povrijediti. Neki to svjesno rade, neki iz zabave, a neki ni neznaju što to zapravo znači. I ne, ne želim slušati da će sve biti u redu. Neće. Ovaj svijet ničemu ne vodi. Ja se borim i znam da sam dobra osoba ma koliko netko mislio da nisam. Jesam. I dokazujem to iz dana u dan. Pokušavam dokazati. Pomažem drugima. Pokušavam. Zašto to nitko ne cijeni? Zašto ne postoji osoba koja će ti biti pravi iskreni prijatelj? Zašto ne postoji netko tko će me razumjeti u svemu? Ne mogu vjerovati kako su ljudi danas pokvareni. Baš pokvareni. Ne cijene druge po njihovim sposobnostima, ne cijene njihove želje, snove. ˝Ne, ti nikada nećeš uspjeti.˝ Gdje je ta nada koju su ljudi prije ulijevali drugima pa makar ona bila lažna? Da li uopće postoji osoba koja je vrijedna truda? Sve je pokvareno, sebično, jadno. Svi gledaju samo na sebe. Nitko ne očekuje niti ne daje pomoć.. Svi mogu sve sami. Ja ne mogu. Ne možete ni vi. Postoji oslonac koji nam pomaže kroz život. Ja ga nemam. To nije ni moja mama, ni tata, a ni brat. Ja sam sama svoja. Sama se borim za sebe i sve što sam stekla, stečeno je mojim rukama. I živjet ću dalje sama. Borit ću se sama. Pokazati drugima da ja to mogu. Vidjet će da mogu. Dosta mi je bitki kada mogu dobiti rat.
Image Hosted by ImageShack.us


16:50 | Komentari (22) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>