|
U ovom će postu biti svega, stoga, oni koji žele čitati nek čitaju, koji neće..ne moraju...dakle..ovaj tjedan sam mislila da ću se ubit..majke mi...nemožeš vjerovat da se nekom živom biću toliko stvari može skupiti u jedno i onda se tog proteklog tjedna izdešavati još milijun i petsto sličnih..ujna mi je skoro ostala invalid..ukliještili su joj se živci, kičma ju je boljela, glava, bila je koma. Izgledala je ko živi mrtvac kad sam ja došla kod nje. Njen sin, željko nije znao kaj da radi više, kako da joj pomogne jer naši doktori su digli ruke od nje..i tako, njen sin (željko) naleti na jednog lika kaj je kiropraktičar i bioenergetičar. Oni nisu vjerovali u tu bioenergiju al ajd da probaju i to..nemaju šta izgubit..ovako će ujna umrijet...i ok, idu oni kod tog čovjeka u kutinu (nekih 40-tak km od nas)..dočekala ih je mala kućica bez ograde..ušli su unutra, sačekali i on je obavio to što je morao..oni kažu da se samo čulo pucanje kostiju i vrisak..i to je bilo to...krenuli su doma i ujna se dva puta srušila od bolova..došli su doma, pozvali hitnu i dali su joj inekciju protiv bolova...zaspala je..sve bilo u redu..sutradan oko dva sata, taj čovjek je ponovno došao i samo rukom prešao preko ujne..otišla je spavat..željkova žena je isto imala problema sa nekim živcom i pitala je njega i on joj je rekao da legne na kauč i na kauču joj je nešt radio, neznam ni ja i onda je morala leć na pod i doslovno je gazio po njoj..žena nije mogla prije dizat ruke a sad dobro da ne skače...kad ga je željko pitao koliko mu je dužan, on je odvratio i rekao ništa..rekao je kako on pomaže samo sirotinji a da ovi bogataši se mogu i sami liječiti...željko je onak ga samo pogledao i nagovarao ga da uzme nešto bar za gorivo...ne...nije htio...čovjek je došao u nekoj skromnoj jaknici, ima oko pedesetak godina i nebi uopće rekao da se time bavi...dok ostali koji se bave time, grabe hrpu love, on nije htio uzeti ni lipe...i nakon jako puno nagovaranja, on kaže da će uzeti 50 kn...eto toliko...a željko mu je turnuo 200 kn a da ni nezna....ipak, to što je napravio, nema to cijene ali ipak...neka čovjeku...bog će ga nagradit...ja želim da ga nagradi...neki dan, dođemo kod ujne nakon toga svega...spavala je, željko je bio kod nje..brinuo se da ne padne s kreveta ili nešto slično...i probudi se ona, gleda oko sebe..nije joj jasno gdje je...nije prepoznala ni mene, ni tatu, ni mamu...užas...al to je taj čovjek rekao da će se polako prisjećat...ništa ju ne boli što je najvažnije i počela je jesti a i to je dobro...od bolova i dehidracije bi prije par dana skoro umrla jer su to bili strašni bolovi i ništa nije mogla jesti....i ok, sad ćemo vidjet šta će dalje bit...nadam se d a će bit ok..samo sam još htjela napomenuti da tom čovjeku neznam kaj bi se moglo reć, poklonit jer to što je on do sada napravio za ljude je neviđeno..liječi one koji nemaju novaca za bolnice i ne želi primiti ni novčića..sad je u mojoj bivšoj župi i tamo liječi ljude iz siska..kaže da je bilo slučajeva koji su imali rak, leukemiju i da ih je liječio i rezultati su bili i više nego odlični..kažem, čovjek ne vjeruje dok ne vidi...rekao je samo da ne može ništa umjetnim dijelovima tijela kao što je npr kuk...a sve ostalo...ja ne mogu vjerovati...i eto sada, sirotinja a pomaže više nego neki bogataš..pa tko će drugi nego sirotinja..treba ga nagradit..itekako...čovjek je stvarno za svaku pohvalu...

I to prođe, ostali dio tjedna sam provela u razmišljanju..mama me ne pusti u aru na novu..razlog? voljela bi i ja znat..i dok me neki napadaju da 150 kn nije puno, ja neznam kako da na to odgovorim..moji novci? Ne upravljam ja svojim novcima..ponekad želim samo znati razlog zašto nešto ne smijem...mislim, nova godina je...o moj bože...sad kad pišem ovo i kad razmišljam o svemu, mislim da je bolje što ostajem doma jer će onda shvatiti da je pogriješila..ok, da mi kaže: čuj nemamo love..ok..nema problema..al ovak..mislim, ma ona je nerazumljiva..

Treće kaj se desilo tog tjedna..brat mi je otišao na more al sa osobom koju moja mama ne podnosi pa....bilo je dernjave u kući samo zbog toga...mislim, kakve ja sad veze imam s tim? Dam se kladit da zbog toga ja ne smijem na novu...glup je, znam...i sad, di ću za novu? Neznam...briga me, rekla sam...ne smijem se živcirat...ma vraga, znam da hoću....već tri dana nisam pošteno jela....boli me trbuh od menge valjda al da ne mogu jest? Ja da ne mogu jest?...mislim...živciranje totalno....sad kad je brat na moru a ona radi, tata otišao po nju na posao..ja sjedim za kompom, slušam oasis i pišem ovo...malo je dugačko al jebe mi se...u pidžami sam i tako mi je najbolje...samo pokušavam shvatit, zašto, kako?...i dok se neki žale bezveze, ja ću se žalit samo jednoj jedinoj osobi koja zna sve o meni i koja donekle razumije mene a ne moju mamu jer ima i ona slične probleme doma..mislim, isto utječu na nju kao i na mene...iako sam rođena kao osoba kojoj nešto kroz jedno uho ide unutra a kroz drugo van, ipak se neke stvari dulje zadrže u meni....i ostanu...i ostat će vjerojatno dok se ne riješim svih tih tegoba....a to će bit kad ja navršim svoju osamnaestu i kad se odselim u zagreb i upišem bilo kakav fax samo da se maknem odavde....nađem si nekoga...i....

|