|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovdje ću vam pisati sve kaj mi padne na pamet...od ljubavnih problema do obiteljske situacije... bit će svega po malo!
IME: Matea
ŽIVIM: u Zagrebu
ROĐENA: 22.10.1990.
GOD: 16
NAVIJAM ZA: d!N@Mo
ŠKOLA: opća gimnazija, 2.razred
VOLIM: izlaske, zabavu, dečke, iskrenost,
povjerenje, razumijevanje, spavanje...
NE VOLIM: dvoličnost, ljubomoru, prerano buđenje, škrtost i laž
SLUŠAM:strano, domaće, narodnjake
ŽIVOTNI MOTO: Carpe diem!
MOJA ABECEDA:
A - aureola - nažalost, nemam je
B - bicikl - sprava bez koje ne mogu
C - Carpe diem! - moj životni moto
D - dar - kakvi god da jesu, volim ih
E - emocije 
F - Filip - moj brat
G - greška - nešto što mi se stalno događa
H - Hrvatska - moja zemljica
I - iskrenost - nešto što jako cijenim
J - jabuka - omiljeno voće
K - Katarina - naj frendica
L - ludost - moja glavna osobina 
LJ - ljubomora - ne podnosim ju
M - slovo kojim započinje moje ime; Mihaela, Mate(j)a - moje best frendice
N - nogomet
NJ - nježnost - moja vrlina
O - Ona, ona - ok pjesma
P - prijateljstvo - oslonac u životu
R - radost
S - sreća škola 
Š - škrtost - uuuhh... 
T - Tea - naj frendica
U - utakmica - obožavam ih gledati 
V - vjernost... u dobru i u zlu
Z - zmija - odurna životinja
Ž - život - da ga nema, nebi bilo nikog
Morate pročitati!!! - to je naređenje
malena01
majkee
just an angel
tany
tina
vragolanka
hugo
ksenchy
marina
tajanstvena duša
tigar33
23tigar
lenny
mateica
ive
G!@NnA
amiga
ludacha / iwana
GLAZBENI KUTAK:
* Ne možeš birati kako ćeš i kad umrijeti, jedino možeš izabrati kako ćeš živjeti u ovom trenutku.
* Bol je neizbježna, patnja je međutim stvar izbora.
* Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo izliječiti.
* Ljudi, koji preziru savršenstvo, putuju polako i nikad ne stignu na odredište.
* U životu se ne treba bojati ničega. Treba samo razumijeti...
Možda je ovo malo čudno,ali obožavam motore...od skutera do ležaljki 
Evo par slikica...
Tekstovi nekih narodnjaka:
Mitar Miric - Prvi sastanak
Imao sam ljubav pravu
najlepsu na svetu celom
zavideli svi su meni
sto sam bio s njom
A ja zeljan avanture
da je cuvam nisam znao
hvatao se loseg drustva
okolo je varao
Prvi sam joj kose mrsio
prvi sastanak njoj sam bio
ko proklet sam od onog dana
kad sam je izgubio
Imao sam ljubav pravu
sad, nazalost, moja nije
kasno mi je da se kajem
gde sam bio ranije
---
Darko Filipović - Trebaš mi
Trebas mi, trebas mi
ni sunce zemlji kao ti meni, meni
i hajde, dodji, pa me uveri, uveri
da sumnje ne bude u meni
( trebas mi, trebas mi )
Zamisli kako mi je
kad se probudim
kako mi srce lupa
kad na tebe pomislim
I sumnja javi se
sa srcem bori se
a ustvari znam
da volis me
---
Sinan Sakić - Lepa do bola
Boze, kako godine lete
Boze, juce bila si dete
danas, mlada, prelepa zena
za ljubav rodjena
Boze, ti mene zoves na pice
nemoj, bicu ti bolno otkrice
nemoj, ne trazi ljubav od mene
ja nisam sreca za zene
Refren
Do zore rade klubovi
drze ih moji drugovi
na racun moga imena
sva su ti vrata otvorena
Do zore rade klubovi
idi, zavedi pola grada
a ja cu biti covek iz senke
koji te cuva jer jos si mlada
lepa do bola, lepa do bola
Pozdrav dragi moji!!
Današnji post posvećujem svojem prijatelju Ivanu koji bi danas slavio 17.rođendan da je još sa nama...
Ali život mu je odredio drugačiju sudbinu...
Sudbinu koju ne shvaćam...niti ću ikad shvatiti!! Ne razumijem zašto nas uvijek moraju napustiti ljude koje najviše volimo...ljudi za koje smo vezani?!?
Ljudi koji su tek započeli svoj život...svoje avanture, pustolovine...
Ne znam...
Žalosno je što danas umire sve više i više mladih ljudi...oni koji tek počinju živjeti!!
Neki put se svim silama trudim shvatiti taj "poziv" u nebo... Zašto ga moraju "prihvatiti" djeca i mladi... Šta su oni skrivili da nas moraju napustiti!?!
Znam da vjerovatno nikad neću saznati odgovor na ta sva pitanja, ali bar se trudim to shvatiti u nekom blažem obliku...mada čisto sumnjam da nešto može ublažiti nečiji odlazak....
Ivane...
Znaš, kada smo te ispraćali
bio je ovakav dan...
Ruže svuda oko tebe.
Pjesma u duši za izgubljenog romantika.
Bijeli lijes,
mala crkvica na kraju svega
i svi mi oko tebe
slušajući pjesmu koja budi,
ali tebe je uspavala.
Možda ti nisam uspjela reći
prijatelju, neka ti je sretan put !
Molitvom smo rekli sve nedorečeno.
Vidim te ponekad na nebu.
Smeđi pogled u sunčanoj zraci.
Mirno spavaj, zaboravljen nisi.
Jednom ćemo hodati već
nebeskim prostranstvima
prebirući po stvarnosti...
Kada ona ne bude zemaljski boljela....
Otišao je poput Anđela...
K Gospodinu...
Tuga u srcu, suza u oku...
Zašto?
Pitam se.
Zatvorim oči.
Vidim ga, postao je Anđeo...
Jednom...svijeća žalosti se ugasi...
Nije potrebno tugovati.
Nije potrebno dušu izmučiti...
Ovdje je s nama,
svi su oni s nama...
Oni su naši Spasitelji Čuvari...
Radujmo se tom veličanstvenom događaju...
U svojoj tuzi pronađimo nit radosti.
Oni su poput duge...
Nikada je uhvatiti nećemo, ali...
Znamo da je tu negdje...
Ispred nas, tu korak il' dva.
I tako ponosni na život...
Zaspemo obavijeni
Plaštom nebeskim...
*Sretan ti rođendan!!*
Čuvaj nas odozgo!!
