|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovdje ću vam pisati sve kaj mi padne na pamet...od ljubavnih problema do obiteljske situacije... bit će svega po malo!
IME: Matea
ŽIVIM: u Zagrebu
ROĐENA: 22.10.1990.
GOD: 16
NAVIJAM ZA: d!N@Mo
ŠKOLA: opća gimnazija, 2.razred
VOLIM: izlaske, zabavu, dečke, iskrenost,
povjerenje, razumijevanje, spavanje...
NE VOLIM: dvoličnost, ljubomoru, prerano buđenje, škrtost i laž
SLUŠAM:strano, domaće, narodnjake
ŽIVOTNI MOTO: Carpe diem!
MOJA ABECEDA:
A - aureola - nažalost, nemam je
B - bicikl - sprava bez koje ne mogu
C - Carpe diem! - moj životni moto
D - dar - kakvi god da jesu, volim ih
E - emocije 
F - Filip - moj brat
G - greška - nešto što mi se stalno događa
H - Hrvatska - moja zemljica
I - iskrenost - nešto što jako cijenim
J - jabuka - omiljeno voće
K - Katarina - naj frendica
L - ludost - moja glavna osobina 
LJ - ljubomora - ne podnosim ju
M - slovo kojim započinje moje ime; Mihaela, Mate(j)a - moje best frendice
N - nogomet
NJ - nježnost - moja vrlina
O - Ona, ona - ok pjesma
P - prijateljstvo - oslonac u životu
R - radost
S - sreća škola 
Š - škrtost - uuuhh... 
T - Tea - naj frendica
U - utakmica - obožavam ih gledati 
V - vjernost... u dobru i u zlu
Z - zmija - odurna životinja
Ž - život - da ga nema, nebi bilo nikog
Morate pročitati!!! - to je naređenje
malena01
majkee
just an angel
tany
tina
vragolanka
hugo
ksenchy
marina
tajanstvena duša
tigar33
23tigar
lenny
mateica
ive
G!@NnA
amiga
ludacha / iwana
GLAZBENI KUTAK:
* Ne možeš birati kako ćeš i kad umrijeti, jedino možeš izabrati kako ćeš živjeti u ovom trenutku.
* Bol je neizbježna, patnja je međutim stvar izbora.
* Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo izliječiti.
* Ljudi, koji preziru savršenstvo, putuju polako i nikad ne stignu na odredište.
* U životu se ne treba bojati ničega. Treba samo razumijeti...
Možda je ovo malo čudno,ali obožavam motore...od skutera do ležaljki 
Evo par slikica...
Tekstovi nekih narodnjaka:
Mitar Miric - Prvi sastanak
Imao sam ljubav pravu
najlepsu na svetu celom
zavideli svi su meni
sto sam bio s njom
A ja zeljan avanture
da je cuvam nisam znao
hvatao se loseg drustva
okolo je varao
Prvi sam joj kose mrsio
prvi sastanak njoj sam bio
ko proklet sam od onog dana
kad sam je izgubio
Imao sam ljubav pravu
sad, nazalost, moja nije
kasno mi je da se kajem
gde sam bio ranije
---
Darko Filipović - Trebaš mi
Trebas mi, trebas mi
ni sunce zemlji kao ti meni, meni
i hajde, dodji, pa me uveri, uveri
da sumnje ne bude u meni
( trebas mi, trebas mi )
Zamisli kako mi je
kad se probudim
kako mi srce lupa
kad na tebe pomislim
I sumnja javi se
sa srcem bori se
a ustvari znam
da volis me
---
Sinan Sakić - Lepa do bola
Boze, kako godine lete
Boze, juce bila si dete
danas, mlada, prelepa zena
za ljubav rodjena
Boze, ti mene zoves na pice
nemoj, bicu ti bolno otkrice
nemoj, ne trazi ljubav od mene
ja nisam sreca za zene
Refren
Do zore rade klubovi
drze ih moji drugovi
na racun moga imena
sva su ti vrata otvorena
Do zore rade klubovi
idi, zavedi pola grada
a ja cu biti covek iz senke
koji te cuva jer jos si mlada
lepa do bola, lepa do bola
Hello ekipa!
Malo prije sam se vratila iz grada i ostavila sam 1000 kn 
...dobro, nisam ja, stara je
400kn na dio knjiga, 200kn za novu torbu za glupu školu, 200kn na nove cipele,150kn na trapke i 50kn na bon!Rekla je da se nisam usudila tražit pare idućih mjesec dana...i to kaj neću! Već večeras budem jer idem van!!
A jučer...nisam nigdje bila...gledala sam Nemoguću misiju 2 i dosađivala se.Kad je film završio, upalila sam si liniju i stavila neke laganice...i počela plakat...OPET!! Sama od sebe...i onda znate kak već to ide...Nakon nekog vremena došla sam k sebi i kao i uvijek, uzela papir i olovku u ruke i napisala jednu pjesmu pa drugu i na kraju treću!! (pa ja znam brojati...weeeeee...
)
Nisu neka remek djela,al su meni jako drage...
Ležim u mraku sobe...
...i osluškujem...vjetar se vani poigrava lišćem...
...počinje kiša...
...a ja i dalje osluškujem...
Niz lice mi krene suza...jedna za drugom...
...ne mogu ih zaustaviti, ne mogu kontrolirati svoje osjećaje...
...ili možda ne želim?!?
Opet je On glavna misao u mojoj glavi...što više razmišljam
o njemu, to mi je gore...
...kiša prestaje, no moje suze ne...
...one ko za inat postaju sve veće i veće!
Iako mi je teško, moram to reći.Ma koliko te god voljela,
sudbina je svoje odredila, ona je jednostavno protiv nas!
Uvijek ću te se sjećati, samo ćeš mi Ti biti u mislima...ali sad je došlo vrijeme da se rastanemo...da svatko ode svojim putem...kamo god oni vodili! Možda se čak jednom i sretnemo...možda...možda nam se putevi isprepletu...ali do tada dragi...ZBOGOM!!
Trećoj moram još nešto nadodati pa ću je onda objaviti!!
Svima velika pusaaaaaaaaaaaaaaaaa.........
Pazite na sebe!!
Voli Vas vaša
mAtEiCh
"Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi, a uspomena ju čuva da se ne ugasi" jedna je od pjesmica koje su nam često pisali u spomenare i leksikone tijekom osnovne škole. Tad je bilo važno napisati nešto što se rimuje, a autori su vjerojatno tek kasnije, kad su malo porasli, shvatili značenje toga.
Još od malih nogu smo se družili s klincima u pješčaniku, u parku, trčali s nekim, dijelili igračke s nekim od naših vršnjaka. Onda su uslijedile duge igre s Barbikama i autićima, a ubrzo je došla i škola, gdje smo stvarali prve prave prijatelje, od kojih će nam neki ostati za cijeli život.
Nakon godina igre i zafrkavanja, prijatelji nam postaju nešto više: osobe kojima ćemo reći što nam se događa, što nas muči, s kojima ćemo pričati baš o svemu. I takvi razgovori nam postanu jako važni.
Meni su uvijek govorili da se u osnovnoj školi stvaraju prijateljstva, ali tek u srednjoj ću naći prave prijatelje. Možda je to u nekim slučajevima istina, no ja sam imala takvo iskustvo da su mi prijatelji iz osnovne škole oni najbolji, što opet ne znači da ih u srednjoj nisam stekla. Kako god bilo, prijatelje trebamo tražiti cijeli život i kad god oni dođu, bit će dobrodošli.
Nije dobro orijentirati se samo na jedan mali krug ljudi – čovjek mora stalno širiti poznanstva i uvijek stvarati prijatelje. Jer onaj koji ih ima, sretan je. Naravno, postoji razlika između poznanika i prijatelja. Koliko puta sam rekla nešto o svojoj frendici iz susjednog razreda, koju zapravo slabo i poznajem i kad bih govorila o takvom odnosu, vjerojatno bih shvatila da je to više poznanstvo nego baš prijateljstvo.
Ali i takva poznanstva mogu se pretvoriti u prekrasna i duga prijateljstva. Normalno je da se ne može sa svakim koga znaš biti najbolji prijatelj za cijeli život. Danas je sve češće upoznavanje ljudi preko drugih, možda negdje vani ili čak i preko Interneta.
Smatram da je bolje poznavati što više ljudi i komunicirati sa mnogima, ali ono što se zove pravo prijateljstvo se uglavnom svodi na onaj mali krug ljudi koji sam spomenula na početku. Događa se da nam oni s kojima se družimo još od kad smo bili klinci ostaju pravi prijatelji za cijeli život, oni koje znamo godinama i u koje se možemo potpuno pouzdati. Ali ni to nije pravilo, jer prijatelji se stječu tijekom cijelog života, pa se dogodi da se s nekim upoznaš i ubrzo ste stvarno super prijatelji koji mogu o svemu pričati i bez dugotrajnog poznanstva.
No, ono o čemu sam htjela pisati ovaj tekst je to što zapravo znači ono pravo, istinsko pijateljstvo.
Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje? Postoje osobe, prijatelji, kojih se sjetite i kad ste s nekim drugim i lijepo vam je, pa poželite da je i vaš prijatelj/ica s vama.
Super je imati takvog prijatelja kojem se uvijek možeš obratiti za pomoć, onaj za kojeg znaš da te neće odbiti i 'klipsa' s tobom svugdje, makar mu se i ne da, onaj kojeg možeš nazvati bez pretjeranog razmišljanja o tome hoće li te otkantati ili ne.
Imate li i osobu s kojima vam je uvijek ugodno? I onda kad subotom navečer idete van tip-top sređeni i onda kad ste bolesni, u pidžami i papučama? Želite li tu osobu upoznati sa svojim drugim prijateljima i učiniti ju dijelom svog života i u drugim područjima? Neki dijele prijateljstva prema onome što možeš raditi s tom osobom: s jednom frendicom izlaziš, s drugom se zezaš, trećoj plačeš na ramenu.
No, nije li super kad s nekom osobom možeš sve to, jer te ona jednostavno pozna i nije ti neugodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu, a ni tugovati skupa s njom te kad ne moraš razmišljati o tome kako se ponašaš i kako bi se trebala ponašati, jednostavno možeš biti svoj! Naišla sam i na one koji se smatraju tvojim prijateljem samo onda kad te trebaju zbog nečega, a kad se meni događa nešto lijepo, vidi se njihova ljubomora.
Kada u jednom odnosu nema takve ljubomore i zavisti i kad prijatelji pokušavaju doprinijeti sreći onog drugog, i to smatram značajkom pravog prijateljstva. Ako netko zna tvoje probleme i rješava ih skupa s tobom,ohrabruje te i potiče ili te samo sasluša, odmah ti je lakše. Divno je kad nema sumnje u riječi i djela pravog prijatelja, kad ti ta osoba na bilo koji način uljepša dan – razglednicom, porukom, pozivom ili samo osmijehom. Kad smo stvarno sretni što imamo tako nekoga pored sebe.
Prijateljstvo ne znači nužno slaganje u svemu – pa nismo vezani pupčanom vrpcom. To ne podrazumjeva identičnost dvije osobe. Ali važno je to da se i ta različitost poštuje i prihvaća, uči jedan od drugog. Osim toga, važna je obostranost prijateljstva. Ne može se od nekoga očekivati sve, a ne davati ništa.
Nakon ovog teksta shvaćam da sam sretna što imam takve prijatelje. A kad shvatimo što imamo, onda to treba cijeniti i čuvati. I opet ponavljam: prijatelji se stječu tijekom cijelog života. Treba čuvati ono što imamo, ali i stvarati novo, jer u ovom slučaju, prijatelja nikad nije previše!P.U.S.A.
Jučer smo ja, moje dvije frendice i četri frenda otišli do Cinestara gledati Pirate s Kariba - Mrtvačeva škrinja!
Film je zakon...puno akcije, humora,specijalnih efekta...Stvarno, nećete pogriješiti ak ga idete gledati...Film traje 151 min (2 i pol sata), ali naravno, nakon kojih 1 i pol, je stanka od 15 minuta! Sve u svemu, jedva čekam treći nastavak...PREDOBAR FILM!!!!!
U vezi subote...
Bilo je super!! Odmah na početku da napomenem: NISAM SE NAPILA!!!
Popila sam samo 2 mala Pana - ko da i nisam!!
Došla sam doma oko pola 5... i kakve sam ja sreće, izlazim iz kupaonice i u susret mi ide moj dragi tata! Samo mi se nasmijal i reko nešto u smislu "tak se da živjeti!" Nasmijala sam se i otišla u sobu.
I da, najbitnije, kad smo išli doma, bježali smo od murje - OPET!!!
Ma ludo do bola...
Sutra mi frend ima popravni i ako prođe, idemo drinkati 
a ako ne...onda...onda...idemo piti!! 
Ajd sad idem... PozZz & Ki$$ 
Ahoha everyone....
Kaj ima novog?! Kak ste mi?!?
Meni je dosadno (kao i uvijek) pa sam se sjetila da imam blog i da par dana nisam ništa pisala pa da bi bilo u redu od mene da nešto i našvrljam... ili možda ne?!?
E pa dragi moji... ne znam kak vi, ali mene je OPET primilo neko neimenovano raspoloženje pa sam odlučila da objavim pjesmu koju sam JA sama napisala...aha, pa si vi mislite... 
Bio si mi sadašnjost, bio si mi sve, a sad mi nisi ništa,
samo prošlost.Mislila sam da si ti onaj pravi, ali tek sad shvaćam
da si gad koji ne zaslužuje ničije srce, ponajprije moje.Suza
je tekla jedna za drugom, ali mislila sam da će s lakoćom stati
jer ćeš ih ti zaustaviti no sve je to bila prljava igra koju ni dan
danas ne shvaćam.Pomirila sam se s tim da te nikad više neću imati
i tom sam odlukom vratila onu polovicu koju sam izgubila zaljubivši se
u tebe.Ta polovica sada pripada nekom drugom koji zna cijeniti moju
ljubav!
Nadam se da vam se sviđa...ako ne, vaša stvar. 
Sad trenutno pišem još jednu, još ljepšu i bolju, ali to ću objaviti za mjesec dana...
Danas idem sa ekipicom na jedan dernek..jedva čekam. Probat ću se suzdržati da se ne napijem jer onda stvarno...
Svima veliki pozdrav i naravno P.U.S.A. - bez toga nejde!!
Jučer sam bila kod frenda na tulumu i bilo je super... pili smo i zabavljali ko neki luđaci... okupili smo se kod njega oko 22h, a do pola 12 smo već svi bili pijani jer nebi dečki preživjeli da ne predlože neku mutavu igru s kartama. Cilj igre je to da ko izvuče najjaču kartu mora piti... a glupo ti je da ne igraš ne smiješ se udaljavati od društva 
...
Oko 2h me nazvao frend da se idemo ja i frendica voziti s njima jer imaju auto... i nas dvije koze u onakvom stanju upale u auto i spavale iza...vozili smo se kojih 30-45 minuta dok frend nije reko da je na rezervi i da nas ide ostaviti doma. Nama se nije dalo doma pa smo se vratile na tulum... i naravno, ja GLUPAČA, bez razmišljanja zabrijem sa frendom 
koji mi je i malo dalji susjed... 
totalni bed... tak sam se mutavo osjećala da sam uzela stvari i s frendicom se pobrala doma... došle smo oko 4 sata...istuširala sam se kolko sam mogla i mrtva umorna/pijana legla u krevet...
Danad sam pak u nekoj buksi, ali s drugom ekipom... luda sam - zrela za vrapče!
Ajd, javim vam se... P.U.S.A. 
Jo people! Upravo sam se vratila sa Bistrice... Starci su me dugo nagovarali da idem, a meni se fakat nije dalo...ALI nisam požalila, ni najmanje... nakon Bistrice, otišli smo u Belec (to vam je neko mjesto u Zagorju) u neku crkvicu, a poslije toga u neki prastari dvorac...sve u svemu, uživala sam - a tome sam se najmanje nadala. Vrijeme je kolko tolko poslužilo tak da smo uspjeli i fotkati...evo nekoliko slikica!!
Velika pusica....
Nakon dugo, dugo vremena i mene je uhvatila depra i samo plačem i plačem...pustila sam si tzv.srcedrapajuće pjesme i udri... Umjesto da budem sretna pošto je mom dragom danas rođendan, ja plačem ko kišna godina. Sjetila sam se frendova, frendica i naposljetku mora koje mi užasno fali, pogotovo "morska" ekipa...
Kad se sjetim da za 3 tjedna počinje škola i skoro 9 mjeseci sjedenja u klupi, dođe mi zlo... Ja bi samo tulumarila, spavala i sl.-jednostavno zabavljala bi se...
A sad tekst jedne prigodne pjesme za mene, za ovo depresivno stanje...
Heroji ne plaču, i kad gube
pobjeđuju...
Heroji ne mole, zube stisnu
i PREBOLE!!
Što god misliš da možeš, ti to doista i možeš, i obratno od toga - što misliš da ne možeš, ti stvarno to ne možeš učiniti. Iako si potpuno uvjeren da to nisi u stanju učiniti ja ti odgovorno tvrdim da jesi. Stvar je samo u tome što ti misliš da ne možeš. I što sada možeš učiniti? Poslušaj: najprije se rodi misao: "Ja to ne mogu" i svaku svoju stanicu privikavaš na tu informaciju. I dok svaka tvoja stanica počne nositi tu informaciju, ponavlja u sebi: "ja to ne mogu...ja to ne mogu...ja to ne mogu", dotle tvoja podsvijest nastoji tu informaciju uobličiti na materijalnom nivou. I jednoga dana pokušaš ustati iz kreveta kad ono cijelo tijelo zazvoni: "ja to ne mogu", ili "ja ne mogu ustati", ili "ja ne mogu ovo", ili "ja ne mogu ono"...... itd.
I što je najgore od svega, ti stvarno misliš da to ne možeš učiniti. To misli i svaka tvoja stanica, svaki tvoj mišić i svaka misao, a posljedicu osjećaš.....ti ne možeš ovo ili ono....svejedno je! A pitam vas, kako s time živjeti? Znate li da se je jednom dogodilo da je jedna žena podigla kamion težak 6 tona, jer se pod kotačima tog kamiona našlo njeno dijete. A znate li zašto je to ona mogla učiniti? Zato što je na trenutak u bojazni za život svog dijeteta - zaboravila da ona ne može podići 6 tona. Da se je u tom trenu prisjetila toga - vjerujte mi, on ne bi mogla dignuti toliku težinu. Zar vam ova priča ne govori sve? Počnite misliti da možete, izmjenite informaciju svake svoje stanice, počnite se ponašati kao da možete, izmjenite svoje vjerovanje i počnite vjerovati da možete. I učinite što god želite, sve je ispravno ako daje konačni rezultat - ja mogu! A Bog nam kaže: "Slobodan si u svemu, možeš činiti što god želiš ako misliš da možeš"! Pa onda, što nam preostaje? Činiti ono što mislimo da možemo i preuzeti odgovrnost za svoja dijela, nositi sobom tu odgovornost i biti u svakom trenutku spreman reći bilo kome i bilo kada: "Da ja jesam učinio ovo ili ono i stojim iza toga što činim"!
Kiša pada ko luda, neda mi se nigdje ići pa sam odlučila napisati rečenicu, dvije...
Ne znam o čemu bi točno pisala pa ću ovak općenito...
Za manje od tri tjedna počinje mutava škola i već se sad pitam kak ću izdržati do idućeg ljeta... koma... tak bi sve to preskočila.
Sutra je mom dragom 17.rođendan...čekam ponoć da mu prva čestitam...
Navečer idem van mada ne znam di ni s kim... moram se nekom prikrpati (možda čak i burazu)
Više stvarno ne znam kaj bi pisala... idem...
Pozdrav i pusek 
Pozdraaaaaav svimaaaaa.... evo mene doma nakon tri (predobra) tjedna provedena na moru...
Ljudi moji... tak sam se lijepo provela da riječima ne mogu opisati...
O dečkima neću pričati jer su (pre)zgodni pogotovo jedan crni, visoki koji je zadnjih tjedan dana bio samo MOJ!
Da se pohvalim, plesala sam sa CRNCEM - cijelu večer...!!! Ludilo...
Nekoliko puta smo išli na noćno kupanje, nekoliko na kišno, skakali sa mola, glupirali se...
Tri puta smo bili na beach partyu, dva puta na pjena partyu...
Također, bili smo u Sin Cityu na koncertu od Gibonia i Magazina, a u centru smo bili na koncertu od Severine... sve je tak super bilo...
A zadnji dan (ova srijeda) tolko smo se napili da smo ja, frendica i naši "brijači" otišli na trampolin... ni sama ne znam kak sam onu ogradu preskočila, ali sam se naskakala ko luda - i to još po noći i besplatno... kaj ces bolje...
Evo, upravo sam sad dobila poruku od mog dragog, koji je ostao na moru, da tamo pada kiša i da su svi u kućama... tak im i treba... (šalim se ja)
That´s it...
Velika pusica svima... i curama i dečkima...
p.s. sutra ću staviti neke slike s mora.... 
