|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovdje ću vam pisati sve kaj mi padne na pamet...od ljubavnih problema do obiteljske situacije... bit će svega po malo!
IME: Matea
ŽIVIM: u Zagrebu
ROĐENA: 22.10.1990.
GOD: 16
NAVIJAM ZA: d!N@Mo
ŠKOLA: opća gimnazija, 2.razred
VOLIM: izlaske, zabavu, dečke, iskrenost,
povjerenje, razumijevanje, spavanje...
NE VOLIM: dvoličnost, ljubomoru, prerano buđenje, škrtost i laž
SLUŠAM:strano, domaće, narodnjake
ŽIVOTNI MOTO: Carpe diem!
MOJA ABECEDA:
A - aureola - nažalost, nemam je
B - bicikl - sprava bez koje ne mogu
C - Carpe diem! - moj životni moto
D - dar - kakvi god da jesu, volim ih
E - emocije 
F - Filip - moj brat
G - greška - nešto što mi se stalno događa
H - Hrvatska - moja zemljica
I - iskrenost - nešto što jako cijenim
J - jabuka - omiljeno voće
K - Katarina - naj frendica
L - ludost - moja glavna osobina 
LJ - ljubomora - ne podnosim ju
M - slovo kojim započinje moje ime; Mihaela, Mate(j)a - moje best frendice
N - nogomet
NJ - nježnost - moja vrlina
O - Ona, ona - ok pjesma
P - prijateljstvo - oslonac u životu
R - radost
S - sreća škola 
Š - škrtost - uuuhh... 
T - Tea - naj frendica
U - utakmica - obožavam ih gledati 
V - vjernost... u dobru i u zlu
Z - zmija - odurna životinja
Ž - život - da ga nema, nebi bilo nikog
Morate pročitati!!! - to je naređenje
malena01
majkee
just an angel
tany
tina
vragolanka
hugo
ksenchy
marina
tajanstvena duša
tigar33
23tigar
lenny
mateica
ive
G!@NnA
amiga
ludacha / iwana
GLAZBENI KUTAK:
* Ne možeš birati kako ćeš i kad umrijeti, jedino možeš izabrati kako ćeš živjeti u ovom trenutku.
* Bol je neizbježna, patnja je međutim stvar izbora.
* Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo izliječiti.
* Ljudi, koji preziru savršenstvo, putuju polako i nikad ne stignu na odredište.
* U životu se ne treba bojati ničega. Treba samo razumijeti...
Možda je ovo malo čudno,ali obožavam motore...od skutera do ležaljki 
Evo par slikica...
Tekstovi nekih narodnjaka:
Mitar Miric - Prvi sastanak
Imao sam ljubav pravu
najlepsu na svetu celom
zavideli svi su meni
sto sam bio s njom
A ja zeljan avanture
da je cuvam nisam znao
hvatao se loseg drustva
okolo je varao
Prvi sam joj kose mrsio
prvi sastanak njoj sam bio
ko proklet sam od onog dana
kad sam je izgubio
Imao sam ljubav pravu
sad, nazalost, moja nije
kasno mi je da se kajem
gde sam bio ranije
---
Darko Filipović - Trebaš mi
Trebas mi, trebas mi
ni sunce zemlji kao ti meni, meni
i hajde, dodji, pa me uveri, uveri
da sumnje ne bude u meni
( trebas mi, trebas mi )
Zamisli kako mi je
kad se probudim
kako mi srce lupa
kad na tebe pomislim
I sumnja javi se
sa srcem bori se
a ustvari znam
da volis me
---
Sinan Sakić - Lepa do bola
Boze, kako godine lete
Boze, juce bila si dete
danas, mlada, prelepa zena
za ljubav rodjena
Boze, ti mene zoves na pice
nemoj, bicu ti bolno otkrice
nemoj, ne trazi ljubav od mene
ja nisam sreca za zene
Refren
Do zore rade klubovi
drze ih moji drugovi
na racun moga imena
sva su ti vrata otvorena
Do zore rade klubovi
idi, zavedi pola grada
a ja cu biti covek iz senke
koji te cuva jer jos si mlada
lepa do bola, lepa do bola
"Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi, a uspomena ju čuva da se ne ugasi" jedna je od pjesmica koje su nam često pisali u spomenare i leksikone tijekom osnovne škole. Tad je bilo važno napisati nešto što se rimuje, a autori su vjerojatno tek kasnije, kad su malo porasli, shvatili značenje toga.
Još od malih nogu smo se družili s klincima u pješčaniku, u parku, trčali s nekim, dijelili igračke s nekim od naših vršnjaka. Onda su uslijedile duge igre s Barbikama i autićima, a ubrzo je došla i škola, gdje smo stvarali prve prave prijatelje, od kojih će nam neki ostati za cijeli život.
Nakon godina igre i zafrkavanja, prijatelji nam postaju nešto više: osobe kojima ćemo reći što nam se događa, što nas muči, s kojima ćemo pričati baš o svemu. I takvi razgovori nam postanu jako važni.
Meni su uvijek govorili da se u osnovnoj školi stvaraju prijateljstva, ali tek u srednjoj ću naći prave prijatelje. Možda je to u nekim slučajevima istina, no ja sam imala takvo iskustvo da su mi prijatelji iz osnovne škole oni najbolji, što opet ne znači da ih u srednjoj nisam stekla. Kako god bilo, prijatelje trebamo tražiti cijeli život i kad god oni dođu, bit će dobrodošli.
Nije dobro orijentirati se samo na jedan mali krug ljudi – čovjek mora stalno širiti poznanstva i uvijek stvarati prijatelje. Jer onaj koji ih ima, sretan je. Naravno, postoji razlika između poznanika i prijatelja. Koliko puta sam rekla nešto o svojoj frendici iz susjednog razreda, koju zapravo slabo i poznajem i kad bih govorila o takvom odnosu, vjerojatno bih shvatila da je to više poznanstvo nego baš prijateljstvo.
Ali i takva poznanstva mogu se pretvoriti u prekrasna i duga prijateljstva. Normalno je da se ne može sa svakim koga znaš biti najbolji prijatelj za cijeli život. Danas je sve češće upoznavanje ljudi preko drugih, možda negdje vani ili čak i preko Interneta.
Smatram da je bolje poznavati što više ljudi i komunicirati sa mnogima, ali ono što se zove pravo prijateljstvo se uglavnom svodi na onaj mali krug ljudi koji sam spomenula na početku. Događa se da nam oni s kojima se družimo još od kad smo bili klinci ostaju pravi prijatelji za cijeli život, oni koje znamo godinama i u koje se možemo potpuno pouzdati. Ali ni to nije pravilo, jer prijatelji se stječu tijekom cijelog života, pa se dogodi da se s nekim upoznaš i ubrzo ste stvarno super prijatelji koji mogu o svemu pričati i bez dugotrajnog poznanstva.
No, ono o čemu sam htjela pisati ovaj tekst je to što zapravo znači ono pravo, istinsko pijateljstvo.
Imate li takve prijatelje ili prijateljice kojima možete reći baš sve? Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj, tko vam se sviđa, pa do dubokoumnijih tema, a da budete sasvim sigurni da ta osoba to neće ismijavati ono što joj kažete, pa makar imala i drugačije stajalište, i da znate da ono što kažete u povjerenju ostaje zabetonirano između vas dvoje? Postoje osobe, prijatelji, kojih se sjetite i kad ste s nekim drugim i lijepo vam je, pa poželite da je i vaš prijatelj/ica s vama.
Super je imati takvog prijatelja kojem se uvijek možeš obratiti za pomoć, onaj za kojeg znaš da te neće odbiti i 'klipsa' s tobom svugdje, makar mu se i ne da, onaj kojeg možeš nazvati bez pretjeranog razmišljanja o tome hoće li te otkantati ili ne.
Imate li i osobu s kojima vam je uvijek ugodno? I onda kad subotom navečer idete van tip-top sređeni i onda kad ste bolesni, u pidžami i papučama? Želite li tu osobu upoznati sa svojim drugim prijateljima i učiniti ju dijelom svog života i u drugim područjima? Neki dijele prijateljstva prema onome što možeš raditi s tom osobom: s jednom frendicom izlaziš, s drugom se zezaš, trećoj plačeš na ramenu.
No, nije li super kad s nekom osobom možeš sve to, jer te ona jednostavno pozna i nije ti neugodno pred njom izreći najveću glupost na svijetu, a ni tugovati skupa s njom te kad ne moraš razmišljati o tome kako se ponašaš i kako bi se trebala ponašati, jednostavno možeš biti svoj! Naišla sam i na one koji se smatraju tvojim prijateljem samo onda kad te trebaju zbog nečega, a kad se meni događa nešto lijepo, vidi se njihova ljubomora.
Kada u jednom odnosu nema takve ljubomore i zavisti i kad prijatelji pokušavaju doprinijeti sreći onog drugog, i to smatram značajkom pravog prijateljstva. Ako netko zna tvoje probleme i rješava ih skupa s tobom,ohrabruje te i potiče ili te samo sasluša, odmah ti je lakše. Divno je kad nema sumnje u riječi i djela pravog prijatelja, kad ti ta osoba na bilo koji način uljepša dan – razglednicom, porukom, pozivom ili samo osmijehom. Kad smo stvarno sretni što imamo tako nekoga pored sebe.
Prijateljstvo ne znači nužno slaganje u svemu – pa nismo vezani pupčanom vrpcom. To ne podrazumjeva identičnost dvije osobe. Ali važno je to da se i ta različitost poštuje i prihvaća, uči jedan od drugog. Osim toga, važna je obostranost prijateljstva. Ne može se od nekoga očekivati sve, a ne davati ništa.
Nakon ovog teksta shvaćam da sam sretna što imam takve prijatelje. A kad shvatimo što imamo, onda to treba cijeniti i čuvati. I opet ponavljam: prijatelji se stječu tijekom cijelog života. Treba čuvati ono što imamo, ali i stvarati novo, jer u ovom slučaju, prijatelja nikad nije previše!P.U.S.A.
