< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj blog piše jedna relativno normalna 14-godišnjakinja. Ja. Dakle, imam 14 godina, idem osmi razred i jedva čekam srednju. Razred je uništen pa jedva čekam otići...umjetnička sam duša i nepopravljiva sam romantičarka. Vjerujem u ljubav i srodne duše.
Živim u Splitu, a tu su još i mama, tata i tri sestre.
Imam veliko društvo, ali Jope i Luce su posebne. Ne znam što bi bez njih! One su me i upoznale sa svim tim super ljudima, koji su stvarno kraljevi!
Volim čitati (sve osim lektire)! Pročitala sam mnogo knjiga. Više od svih 14-godišnjaka koje poznajem. Čitam mnogo toga. Obožavam kriminalistku, dok mi ljubavni romani nisu baš zanimljivi. Čitam i ono što neki zovu gluposti, no meni se sviđaju i neću se mjenjati zbog drugih.
Uz čitanje, volim i fotografirati. Moglo bi se reći da imam i talenta za to...iako, malo ljudi zna za tu moju "strast".
Ne znam što bi bez glazbe! Mp4 redovito slušam, kad idem na putovanja duža od sat vremena, kad mi je dosadno ili kad mi se spava. Slušam raznu vrstu glazbe, ne volim ograničenja.
Najmračniji dio mog života je moja bolest. Iskrivljenje kralježnice...14.08.07. sam bila na operaciji, za sada je sve super i nadam se da će se ubrzo sve to riješiti.
Često mjenjam dizajnove, ali bolje to nego adrese . Znam da je to ponekad zbunjuće, ali ne mogu se odlučiti koji je bolji i koji da odaberem, pa ih stalno mijenjam. A, što ćete, takva sam kakva sam i nema šanse da me itko promijeni.
Obožavam pisanje. U stanju sam po cijele dane nešto novo smišljati u glavi. Problem je što ja to jako rijetko stavim i na papir. Prelijena sam za to.
Inače sam uredna, marljiva osoba (yeah right!!). Mo'š mislit. Što vas zanima pitajte odgovaram na sve!
Izvučeno iz arhive
Napokon sam našla vremena
Nedjeljno jutro
Zar je to kraj?!?!?
Globalno zatopljenje
Uhvatila me inspiracija!
Mršavost ili anoreksija?
Što dalje?
Nitko nije savršen!!!
Ljubav
Jope
Masters, kolumna, ljubav
Zadatak
Prijateljstvo
Štafeta
Mp3
Novi post i priča
Štafetice
Što sam bila vrijedna
Sad ste mi uvijek na oku
Giuliano
Lipoto moja
Lipoto moja, za te nista nova
kad te zivot nacme i stegne ka kolut o bacve
lipoto moja, ostala si virna
rici sa vincanja, jednom trenu krivog obecanja
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, ne vridi kapi znoja
o masline sa poda nikad pravog uja ne iscidis
Nije tebi potriba trpit takva covika
jer ti dodje da odletis do mene
Lipoto moja, lipoto moja
cili san zivot ceka da pobignes
iz njegovih dvora, lipoto moja
jedina svica ca ni sunca se ne stidi
Sexy Pink Sparkle Lips Sweet Icons
Brown Eye W/ Sparkling Mascara Easter Images
Evo mene opet…ovaj post pišem samo da ne gledam onaj tužni…nisam više tužna…valjda…prevladava sreća . Pitanje za početak; ako mi jedna odrasla osoba kaže da imam buku u glavi, mogu se obratiti nekim službama? Naime, to je meni rekla moja razrednica. No, neću sada o školi.
Pretpostavljam da ste svi čuli ili pročitali da su dvije 14-godišnjakinje s Raba, počinile samoubojstvo…bacile su se sa zvonika…obitelji moja najdublja sućut…grozno, apsolutno grozno…nisam mogla vjerovati…14 godina, mlade, imaju pred sobom izvrsnu budućnost, i naprave takvo nešto…nisam mogla vjerovati…ne razumijem ljude koji odluče počiniti samoubojstvo…zar je to rješenje problema? I, kakve su probleme mogle imati osmašice?!? Loša ocjena, nesretna ljubav, svađa s nekim…praktički čiste gluposti…nešto čemu ćemo se za par godina smijati…i, što je još tragičnije, cure su bile odlične učenice, imale su mnogo prijatelja, trenirale su rukomet, dakle nisu imale nikakav razlog! A, i da jesu, to nije nikakvo rješenje…ne želim ih sada osuđivati, naravno da ne…nadam se da uživaju tamo gore…ne znam…za mene je samoubojstvo, nešto grozno, nešto što se ne spominje ni u šali. Moglo bi se reći da i shvaćam ove cure. Imale su valjda probleme koji su za njih bili ne rješivi. Nisu znali kome se obratiti za pomoć…a, tu su prijatelji, roditelji, braća, sestre, blogeri! Stalno čitam o samoubojstvima…ja bih rekla da je to na neki način i kukavički čin…svi, ali baš svi problemi su rješivi…meni su bolest otkrili u četvrtom razredu…mogla sam se i ja jednostavno ubiti…ali, nisam…neki glas kao da mi je govorio da ću pronaći spas…i, bio je u pravu…
Ljudi, uživajte u životu…uživajte sa svojom obitelji, prijateljima…uživajte u sitnicama koje život znače…
Pozdravljam vas sve…pusa…