Marketing
Nema naslova...
Evo mene opet…ovaj post pišem samo da ne gledam onaj tužni…nisam više tužna…valjda…prevladava sreća 
. Pitanje za početak; ako mi jedna odrasla osoba kaže da imam buku u glavi, mogu se obratiti nekim službama? Naime, to je meni rekla moja razrednica. No, neću sada o školi.
Pretpostavljam da ste svi čuli ili pročitali da su dvije 14-godišnjakinje s Raba, počinile samoubojstvo…bacile su se sa zvonika…obitelji moja najdublja sućut…grozno, apsolutno grozno…nisam mogla vjerovati…14 godina, mlade, imaju pred sobom izvrsnu budućnost, i naprave takvo nešto…nisam mogla vjerovati…ne razumijem ljude koji odluče počiniti samoubojstvo…zar je to rješenje problema? I, kakve su probleme mogle imati osmašice?!? Loša ocjena, nesretna ljubav, svađa s nekim…praktički čiste gluposti…nešto čemu ćemo se za par godina smijati…i, što je još tragičnije, cure su bile odlične učenice, imale su mnogo prijatelja, trenirale su rukomet, dakle nisu imale nikakav razlog! A, i da jesu, to nije nikakvo rješenje…ne želim ih sada osuđivati, naravno da ne…nadam se da uživaju tamo gore…ne znam…za mene je samoubojstvo, nešto grozno, nešto što se ne spominje ni u šali. Moglo bi se reći da i shvaćam ove cure. Imale su valjda probleme koji su za njih bili ne rješivi. Nisu znali kome se obratiti za pomoć…a, tu su prijatelji, roditelji, braća, sestre, blogeri! Stalno čitam o samoubojstvima…ja bih rekla da je to na neki način i kukavički čin…svi, ali baš svi problemi su rješivi…meni su bolest otkrili u četvrtom razredu…mogla sam se i ja jednostavno ubiti…ali, nisam…neki glas kao da mi je govorio da ću pronaći spas…i, bio je u pravu…
Ljudi, uživajte u životu…uživajte sa svojom obitelji, prijateljima…uživajte u sitnicama koje život znače…
Pozdravljam vas sve…pusa…
Post je objavljen 01.12.2007. u 12:24 sati.