Primi mi ruku
I zaplešimo polagano
Uz glazbu koju stvara naše disanje.
U nježnoj vrtnji dok
Isprepliću se naša tijela:
Tvoje prestaje biti tvoje.
Moje prestaje biti moje.
Primi mi ruku
I dok naslanjam lice na tvoje grudi
Zagrli me, privini me uz sebe
Neka se pretočim u tebe,
Neka se pretočiš u mene:
Neka ponovno postanemo ono davno
Jedno.
...
Dugo nisam pisala...nije stvar u tome da nemam inspiracije nego jednostavno..nemam vremena i podosta je tesko nanovo pisati blog....kada sam ga u samo jednom kliku izbrisala...
..Ne da mi se pisati o cvojim osjecajima...
pronasla sam pjesme napisane tocno 17.4.2010. pa cu njih sada staviti ovdje...
Nemam snage nista drugo osim toga...
Pocupatu cu svu kosu
spaliti sve trepavice
jezik odrezati tupim skarama za nokte
polako
i kirurski precizno
Udahnuti cu duboko
i brojati do 3
1
2
3
lagano se nasmijesiti i progutati svu tu silnu kolicinu krvi na svojim sadomazohistickim rukama
1
2
3
udah
izdah
razbit cu sva ogledala
jedno za drugim
izut cu se bosa i hodati po krhotinama vlastite paradoxalnosti i pozude
zacudujuce
mislim da necu niti osjecati bol
napravit cu sicusan rez na vratu
ali dovoljno dubok da dobije prikladnu svrhu
iskopat cu si oci cackalicama
naprosto mi se ne svida njihova boja
slamkama cu isisati visak mesa u tijelu jer meso nije dobr
bitna je samo forma kosti
udah
izdah
1
2
3
4
273
438
1276
....
rezova preciznih kao na kirurskom stolu
razmisljat cu kao svinja
ja jesam svinja
uvuci cu obraze
iscrtati usne
zelim da budu punije
onako kao u lutaka u izlogu
ili u lutaka s laznim pedigreom
one su lijepe
nasijesene
blijede
slim i sute
savrsenstvo po mjeri
uzmi krojacki metar i izmeri preostale nedostatke
milijun 302
...
Potom cu si istisnuti cice
zaista mi ne stoje
raskrvarit cu genitalije
odrezati klitoris
zasiti usta i prste edan za drugim
popisat cu se po sebi
od vrha do dna
od silne boli zatomit cu swaku misao u svojoj glavi
1
2
3
4
105
711
1236
i tako u beskonacnost
i igrat cemo tu savrseno popularnu igru
TKO CE POSTATI NAJBOLJA MARIONETA
i znam da cu
nenadmasivo odnjeti pobjedu
i prestat cu disati
samo ako tebe to cini sretnim!!!
1
2
3
UDAH
1
2
3krojacki metar jos je tu
bez izdaha molim kvaris percepciju
zaustavi dah
znam
smrdim
i pogledaj me molim te
da li sam sada dovoljno savrsena da me prihvatis napokon
ili sam samo trivijalna?!
vrijeme nikada nije stalo
zivot nikada nije prestao udarati pod plecke
i da
na tvoju ogromnu zalost
ja se zaista jesma promjenila
i prestala sam biti sve ono sto sam bila prije
zasto me uporno zelis prilagoditi sam osvom kalupu?!
moj kalup nije dovoljno dobar za tebe
niti ne moze biti
njega stvaraju moje misli
moje rijeci
moja djela
on je stvoren za moju metamorfozu
za moj velicanstveni preobrazaj!
POGLEDAJ ME
NISAM ISTA
SADA SAM NAPROSTO
ODRASLA!!
hoces li sada napokon molim te
prestati s tim sakacenjem dok se nisam u potpunosti raspala?!
KLP KLAP
PREDSTAVA NAPOKON GOTOVA
ZASTORI SE SPUSTAJU
UZMI SI TAJ KROJACKI METAR MOLIM TE
i na odlasku zatvori vrata
preveliki
propuh je za moju tanku dusu
uskoro ce ponoc
game over ali sma odo sutra
oboje unaprijed vec znamo kako to vec ide
i molim te ne zaboravi krojacki metar hvata me prehlada!
Time passes. Even when it seems impossible. Even when each tick of the second hand aches like the pulse of blood behind a bruise. It passes unevenly, in strange lurches and dragging lulls, but pass it does. Even for me....
..Da li se ikada skineš do pojasa i zagrliš se vlastitim rukama!? Kao da su moje...?
Ja to prilično često radim... prilično mi često nedostaješ.
I tvoje ruke.
Volim njihov dodir na koži i volim reći kako OSLUŠKUJEM DODIRE.
Zaista je tako...
...samo zatvorim oči... prekrasno... skladno i toplo.
Poput melodije... poput, pjesme.
Je li to razlog što većina gudačkih instrumenata oblikom podsjeća na žensko tijelo?
Da li je i ono zamišljeno da po njemu prebiru vješti prsti...? Složila bih se s time... samo...
a što je s tijelom muškarca!?
Ja volim po njemu muzicirati...
Nasmijem se svojim mislima; kuda ja sve ne otplovim!?
A onda shvatim da sam još uvijek čvrsto zagrljena.
Sama sa sobom.
I s tobom u glavi.
Pronaći
Samo bih se dignula
i otišla
otišla
otišla
Biiti boem
sa paletom u ruci
ostaviti srce
i roditi novo
Otišla bih
kao grom
kao munja
kao brzina svjetlosti
pronaći nove slike
nove boje
nova mjesta
+++++++
prilično sam dugo živjela u uvjerenju
kako je moj otok moj mali brod
prepuštena sanjarenju
uživajuć' u ljuljuškanju
prozirnih valova
gledajući graciozan let galebova...
samo neka šute
da zadrže ljepotu
prilično mi je dugo trebalo
da shvatim
kako moj brod nije moj već odavno
i kako valovi kraj mene samo prolaze
i nekom drugom odlaze
iz ruke jesti (prodane morske duše!)
i tek danas shvaćam
da je teško ušutkati galebove
pa i po cijenu gracilnosti
i ljepote!
Ne ostavljaj mi prazan prostor
U kojeg će, možda,
Početi upadati
Pitanja.
Dvojbe.
Naznake.
Sjene…
Budi mi,
Kao zrak kojeg dišem:
Pored, ispred, iza;
Oko mene…
Opkoli me sobom
I začaraj me sobom;
Onemogući svaku sumnju
U ispravnost…
Nekako, slutim... to
Razdvajanje... ostavlja
Razmak
Koji bi se mogao ispuniti
Uzmicanjem
A ne čežnjom.
Odustajanjem
A ne željom.
I mogao bi
Postati...
Napušteni prostor
Nesavladivog
Između.
