Ovaj svijet nikada neće biti onakav kakvog si ga ti zamišljao. Kažeš da mu ne pripadaš, a ako mu ne pripadaš ti, tko mu onda pripada? Stalno govoriš kako griješiš, kako u svakom svom koraku vidiš gubitak. Zašto!? Neću napustiti sve što posjedujem, sve do čega mi je stalo kako bi ti mislio da nije kasno za ispravke, da uvijek postoji nova šansa, da uvijek postoji nova nada. Ali pazi sad..ja ti u tome ne mogu pomoći jer da, kasno je za ispravke, nema više povratka, ali nije kasno za budućnost, za bolje sutra..nije kasno da se promijeniš iako znam da ne možeš. Ali ja ti u tome mogu pomoći, no opet...
Po noći čuješ kako nešto gmiže, čuješ kako se kreće i kažeš da nikada više nećeš spavati. Bolje da ti nisam rekla, bolje da nikada nisi saznao, ali ja ne mogu više dalje..ne mogu živjeti u tim mukama. Nisi jedini koji se po noći budi vrišteći zbog svih tih silnih mora koje predstavljaju mrtvu luku bez povratka. Tebi sam ja kriva, a meni si kriv ti. Sve je to zbog tebe, dragi moj, samo što ti toga nisi svjestan. Kažeš da su tako stvarni ti glasovi u tvojoj glavi. Možda je i bolje, jer kada se iznova vrate ne budeš više toliko uplašen i usamljen. Da, ima nešto vani, mislim da i ja čujem kako se miče. Ali to si samo ti... Uvijek si ti... Shvaćaš li da si ti strah pod mojom kožom i da si ti glavni krivac svega ovoga. Dođem kući i zamisli, to mjesto je jedino mjesto gdje mogu biti sama, potpuno izolirana od svijeta, daleko od svega. To mi mjesto jedino pruža sigurnost, no postoji problem... Ti si na tom mjestu. Čudno je to kada si sam nitko ti ne može ništa i tek tada osjećaš se sigurno, a kada je netko tu, upravo to mjesto postane potpuni kontrast svega ovoga. Jedva čekaš samo da se makneš s njega jer ne možeš podnijeti taj pritisak. Samo želiš da ga napustiš. Trudim se, zaista se trudim, ali što se više trudila to si sve više nezadovoljniji. Zato sam i rekla da mi je bolje samoj, bolje bez tebe, ali ti to jednostavno ne možeš ili, što je gore, ne želiš prihvatiti. Dosta mi je toga da stalno budem nadrogirana tvojim odvratnim lažima. Čuješ li sada kako se miče? Možeš li sada mirno spavati? Ne..naravno da ne možeš. Pa kako bi i mogao od tih silnih riječi koje izgovoriš i tih djela koje počiniš. Zamisli onda kako je meni. Ja sam ta koja živi u strahu..u strahu od tebe. Ja sam ta koja svake noći ne može mirno spavati, ne ti..ja sam... I onda kažeš kako želiš ispraviti sve što si napravio. Ne..to je nemoguće. Prestani se pretvarati da si ti žrtva svega onoga što te okružuje, da tebi treba pomoć. Zavaravaš sebe, a i druge. Smiješno je kada jedina osoba koja to vidi ne poduzima ništa, već, što je gore, pomaže ti..tu je uvijek uz tebe. Dopušta da praviš budalu od nje, da je vučeš za nos. Još je smješnije jer sam ta osoba upravo ja... Ja ti govorim kako nije kasno da se popraviš iako znam da je to nemoguće. Ja ti pomažem u tvojim vrištećim noćima, da ukloniš taj svoj izmišljeni strah. Glupača zar ne..?! I kad ti kažem da će biti sve u redu, da sam tu kraj tebe, opet čujem kako pomišljaš na to da si okončaš život jer znaš da lažem. Osuđena sam na tebe, ali ne mogu to više podnijeti. Želim kraj. Molim te prestani se pretvarati, preočito je. Zašto mi to radiš? Ako me zaista voliš kao što pričaš pusti me da idem. Drugi mi ni ne vjeruju da je s tobom sve u redu, da sam zapravo ja ta koja će sutra dobiti na poklon još jednu ''divnu'' uspomenu na tebe. Ne želim više takve poklone, dosta mi ih je. Kolekcija se popunila. Na mom tijelu nema više mjesta za još jedan tvoj udarac, još jednu plavicu. Ne mogu izdržati tu bol. Ne više...
I opet ostajem. Ipak sam se odrekla svega što posjedujem, svega do čega mi je stalo. Sve sam ostavila samo zbog tebe, samo da se ti osjećaš zadovoljno, da više ne živiš u ''strahu''. Želiš čuti kako nije kasno, pa eto, nije kasno... Nije kasno za ispravke. Nije kasno za novu šansu, za to da opet pripadaš svijetu. Eto..zadovoljan..?! Lažem ti... Svijet koji poznajemo neće se vratiti. Vrijeme koje smo proveli ne može se vratiti. Život koji smo imali ne želim vratiti, želim ga izgubiti, zaboraviti. Iskrvario je do kraja. Sada vrišti ako želiš. Sutra će ti biti već bolje jer ću ti sutra opet reći da nije kasno. Sve još možeš popraviti, promijeniti. Opet ću ti lagat... K vragu i život...
|