Jos samo malo i sve je gotovo.Cjela gungula i cjeli raspašoj.Još jedno jutro i jedan ručak i sva nasmješena lica će se vratiti u realnost....Još jednom će se probuditi namrgođena lica i krenuti na posao,za sobom ostavljajući 25 vrsta kolača,darova,prelijepih omota i mašni,djeda božičnjaka i sve ono što su čekali cjelu ovu godinu.Sav novac koji su potrošili će jednostavno izgubiti smisao nakon što se otkrije njihova unutrašnjost.Osobno nevolim božić.Svi ti lažnjaci i licimjerci koji hodaju s nametnutim osmjehom i ogromnim vrečicama.Ja nikada nisam slavila taj dan...nije me veselio.Nikada nisam ni poklon dobila za božić jer sam uvijek imala neke duhovne želje.Tipa ,dragi djede, za ovaj božić želim biti sretna.No opet... samo je materijalno ono što uveseljava ,na neki način.Zato ću samu sebe darivati ovaj božić.Gubitkom kila.Time što ću skinuti i ovo zadnje što mi je ostalo,to će označavati moje odrješenje svega lošega što mi se desilo.Sve te ružne stvari,i ružne misli će jednostavno otići kada smršavim.Jer se sve skupljalo u porama mojeg tijela i vrijeme je da ode. Vrijeme je da nestane...do idućeg božića.
I nisam tužna,jednostavno sam skeptična prema cijeloj ovo situaciji...samo čekam da dođe 26.12 i da svi zaborave jučer.A tako će i bit....uvijek je tako...jednostavno....je tako...
I zato ću ja samu sebe razveseliti čineći dobro za sebe...jer kada pokušavam drugima pomoći...jednostavno ne uspijem...a ljudi su sretni s ljudima koji su sretni...isto kao što ljudi vole ljude koji vole samoga sebe....i odsada će tako i biti...
ja i mojih premalo kila...ja i moje mršavo tijelo...ja i moj umor....ja i moja neutaživa želja...ja i moja glad...ja i moja najbolja prijateljica...
JA I ANA....
|