petak, 15.09.2006.

hy girls!

Evo sjedim doma,dosađujem se.Prevrćem programe na televiziji i neznam što da radim. Večeras idem na otovrenje aquariusa sa frendovim i ne jedem odkad sam se vratila iz škole. Moram doć mršava u klub. Inaće vodena nije popunila našu bilježnicu i ne da sam sam ljuta nego sam bijesna.No to nije bitno. Cijeli dan je nekako tužan i čudan,neznam zašto ali ne osječam se dobro. Razočarana sam,neznam dali sam razočarana sobom ili svojim djelima ili možda svime oko sebe ali ima nešto što me kopka i nemogu se toga riješiti. Pokušavam se pitati sva ona pitanja koja nemaju odgovora. Pokušavam naći razlog zašto nemogu odoljeti slatkom grijehu? I nikada ga neću naći, no odlučnost je odlučnost.Iskreno bilo bi mi lakše da je netko samnom u ovome,npr. neka moja prijateljica,imala bi potporu i bilo bi mi puno lakše.Ovako se osječam jadno i usamljeno.Kao da nema nikoga oko mene kome je stalo.Nekako se osječam umanjeno. Sičušno. Imam osječaj kao da se nekada ističem u gomili.I onda enznam što nije uredu. Svi me gledaju i ne sviđa mi se to.Nekada neznam dali je to dobro ili loše,a nisam ni sigurna dali želim znati.
Kakav sam ja karakter ako je beživotna stvar poput rane jača od mene, ne razumijem. Jedino što me spašava je činjenica što imam 3 cure pokraj sebe da mi pomažu....

Ne osječam se kao da pripadam negdje i mislim i da ako smršavim da ću iti ružna i onda ne vidim cilj mršavljenja...šta mi znači biti mršava kada sam ružna, i kada me ljudi gledaju s gađenjem i dovikuju mi užasne stvari? ,imam komplekse s razlogom.Dok npr DL (debela leptirica) ,ako ona smršavi curae biti vjerovatno najljepša cura koju sam ja u životu vidjela,prelijepa u faci, DIT ni nezna što propušta i žao mi je što se ne vidi u mojim očima. Ona sebe vidi kao debelu svinju,a nemože biti mršavija....no dobro.
Ja mislim da je sada vrijeme kada ću se povući u kutak lupiti par puta glavom u zid,postati bijesna i zatim početi plakati,jer jednom kada više neznaš što da napraviš,a sve što je moguće je izprobano...to je jedino što možeš....
I jednom kada shvatiš da si ostao sam i da su se svi našli a ti koji uvijek bio tu uz ljude si ostao u kutu da plačeš,više ni neznaš dali sve ovo ima smisla.Neznam zbog čega,zbog koga ovo činim i to me još više tjera na mršavljenje. Činjenica da me nitko ne želi me tjera na drastične promjene...možda je to dobar način da se ubijem....

Sinoć sam probala ali ništa. Uglavnom soba mi je puna kemikalija i reko mi je dečko da nesmijem spavati u svojoj sobi bar 3 dana dok ne ispari inaće ćuse otrovati ,povrčati i bit ću u bolnici.Zaspala sam u svojoj sobi i nadala se da ću povratiti ali ništa od toga,ne želi me....


cure uživajte,ja sigurno neću
| 17:01 | Komentari (7) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>