nedjelja, 25.06.2006.

maska za lice

Ne post nema nikakve veze s maskom za lice,tj.za ljepotu.Ima veze sa našim ponašanjem.
Vodimo dvostruki život što znaći da je jedan pravi,a drugi je onaj koji je posljedica pravog. Dakle pravi život vodite sa svojom obitelji i prijateljima i to je normalan život.Ali duboko u sebi,vi ste nezadovoljni samim sobom i želite to nekome reći.Zar nije tužno što takve stvari nemožete povijeriti prijateljima nego strancima na blogu? Zar nije žalosno,što vam vaši prijatelji ne žele pomoći nego vas izvrijeđaju i nazovu bolesnom? Ako su nam prijatelji zar nas neće zagrliti i reći da je sve uredu?.Neće. Zato što je njih više strah nego vas.Oni znaju što stoji iza toga,gladovanje,riganje,plakanje,rezanje...i ne žele biti dio toga i ne žele gledati kako im se prijatelji raspadaju pred očima.I onda u svom tom očaju mi se mjenjamo.Pokušavamo se praviti da je sve uredu,glumimo sasvim drugu osobu,lažemo sami sebi,i sami sebe uvjeravamo da smo nešto što nismo.Na kraju ostanemo sami u sobi,u sobi gdje nikoga nema,i tek smo onda ono što uistinu jesmo...mi...jer u praznoj sobi nemožeš nikoga zavarati,samo sebe.U praznoj sobi se uistinu vidi tko smo,i što nas muči.Tek ona uviđamo svoje probleme,i svoje strahove.No jednom kada zraka sunce doprije u tu sobu,naše prvo razmišljanje će biti "opet osmijeh,i veselo u život".

No što se uistinu krije ispod tog osmijeha? što nas muči? zašto to ne pokazujemo?

Zašto ja moram skrivati svoje osječaje? zašto ja nebih sjela nasred trga i gledala cure koje su ljepše od mene? zašto nebih zaplakala? Sram me je vlastitih osječaja,ne želim da ljudi vide da ih smatram boljima od sebe,ne želim im dati taj užitak.I onda mršavim curama govorim da su odvratne i premršave, a i sama znam da nije tako.
Shvačam svoju ljubomoru i želim biti poput njih,i bit ću poput njih ako one budu poput mene.
Hodamo ulicom,zarobljene u kavezu koje zovemo tijelo,gledamo svoj odraz u izlogu i umjesto da se nasmiješimo i kažemo "super" mi stanemo i počnemo misliti u svojoj glavi,ne razgovaramo nego nam smao misli teku dok se gledamo...

"hmmm,malo bih mogla sa bokova skinuti....a i profil bi mogla smanjit malo.Trbušćić je popunjem,to bi se trebalo skinuti ....noge mi se još dodiruju,.....jooooj sad još i to.
Joj gle! stvara mi se podbradak...hmmm...nos bi se mogo malo smanjiti,obrazi suziti,glava mi je velika...osječam se naduto.....isuse! ona cura je tako mršava....a pogledaj mene...bolje da odem"

I opet odemo sa svojim umjetnim smiješkom,gledajući curu dajući joj do znanja da je odvratna, svima govorimo da smo zadovoljni i kada svi odu naše ruke prelaze na trbuh.Pritišćemo ga, i stežemo i želimo ga ugurati unutra,ali ne ide...

Dolazeći do doma slušamo radiohead pjesmu creep koja ima dio u svojoj pjesmi...

"i don't care if it hurts
i want to have control,
i want a perfect body,
i want a perfect soul"

pitamo se o čemu pjeva taj dečko iz benda,zašto je on upravo otpjevao cjeli moj život u 4 stiha...jeli moguće? Na ulaznim vratima se suprostavljamo sa svojim odrazom u staklu vrata,i kada uđemo u stan,brzo utrčimo u sobu.Primamo dnevnik,izderemo se na njega...i naš bijes prelazi u tugu...počinjemo plakati dok sjedimo na krevetu, počinjemo gledati postere svih onih zgodnih cura.Planiramo iduću djetu...ispod kreveta se krije nešto...nešto što znamo voljeti a nekada i mrzjeti...vaga...primamo je u krilo i gledamo,šapčemo joj i tepamo u nadi da će lagati za nas tek toliko da bi ozdravili

:"molim te vago! samo danas,reci da se broj snizio,molim te!"

stanemo pred ogromno ogledalo,u gaćicama i grudnjaku.Zakoračimo na vagu i gledamo u brojke na njoj.Vječno razočaranje, vaga je promijenila broj ali izgled je ostao isti.Zašto se to ne primjeti?

Ne ovo nije zabavno ovo je naporno...ja ne želim glumiti da sam sretna.I ne želim se sakrivati od svijeta. Napravit ću nekakvu narukvicu il nešto da se prepoznajem po cesti,želim da svi znaju da imam problem i želim da me gledaju čudno,i nije me strah same sebe....i boli me briga....


nadam se da se prepoznajete u tekstu

| 17:54 | Komentari (10) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>