28.12.2006., četvrtak

pustolovine mladog, napaljenog pastuha

prije svega jedan dan mlada družina se okupila u kafiću Soba. Bilo je mnoštvo alkohola, bolje rečeno pive, neki od njih su pili još i prije tako da ih je piva u sobi dokrajčila, tako je bilo i u slučaju našeg mladog pastuha poznatijeg pod imenom Marjan.
Oko 10 sati i 15 minuta navečer pridružila im se jedna mlada djevojčica po imenu Tena, ona j e naime imala prije trening plesa i sva je iscrpljena došla tamo i bacila se na fotelju pokraj marjana.
primjetila je kako je marjan dosta pijan pa ga je zajedno s ostatkom društva počela zajebavat.
na udobnim foteljama su sjedili Marjan, Tena i Petar, a nasuprot njih Sven, Ivan i Pavle.
Pavle koji je do tada bio Tenin najbolji prijatelj je rekao nešto što je pokrenulo lavinu događaja
-pogle kako tena i marjan sjede, samo što se ne zbare.
Tena se odmaknula, a ekipa je poćela bodrit pastuha da ju zbari.
o da bilo je to zabavno, marjan je baš kao pravi zavodnik iz rukava bacao one patetične fore, iako ga je Tena konstantno odbijala on nije posustao.
fore su postale sve smješnije i smješnije, marjan je bio sve uspaljeniji, ekipa je ičekivala trenutak kad će pasti neka pusica, a teni je bilo već neugodno.
zgrabila je mobitel kojem je baterija bila na izmaku i stvila je diktafon jerbo te fore mojraju ostat ovjekovjećene.
-ima nešto u tvom pogledu, jeli to strast, jeli to slast, jeli to pohotna žudnja zamnom. hoćeš li biti daj pomoć koji je još ženski lik od Shakespeara, nema jel? a doro onda romeo i julia, bti ćemo seljačine.
ti si moja julia, hahahahha jesi ti moja julia?
-ne
-a želiš li biti moja julia?
-ne
- ne želiš biti moja julia, ali dobro ja znam da ti se ja sviđam, baš sam onako macan, mislim znam onog macana koji ilustrira stripove
-ajde maro, malo ti fali, ajde gle maro....
-inaće kao glumiš neodoljivu, isto tako moje strpljenje mož nekad otić, ali pazi sad jednu stvar, u vezi s tobom moje strpljenje ne odlazi.
i u tome trenutku tenin mobitel se ugasio
ona je postala već pomalo živčana, očajna i histerična.
nakon još barem pola sata ubacivanja krenuli su prema svojim domovima.
naravno ekipa je gurala marjana naprijed, a tenaje bježala, počela je trčat, a on je krenuo za njom.
onda ju je pavle gurao na marjana, ona je nastavila bježati.
doša je doma u ponoć i apokon je predahnula.
negdje oko 2 sata, prije nego što je otišla na počinak upalila je mobitel i primila je poruku. naravno poruku od pastuh
-znam da sada skidaš gačice misleći na mene smijeh smijeh smijeh . samo tvoj djevojko, ljepotice *namiguje* i u smislu postojanja mog.
nedugo nakon došla je nova poruka, naravno os pastuha koji se je očito napokon smirio.
- e tena stvarno se nemoj ljutit, malo sam pretjerao u zezanciji, sorry nemoj se ljutit. a čujmalo i ja moram djetinjast.ispričavam se i laku noć.

tena je narvno oprostila marjanu jer zna da je to sve bila zajebancija pošto nije bio ni upola toliko pijan kolko je glumio, ali pavlu ne može oprostit jer je pokzao da je pravi kreten i da uopće nije prijatelj.
čića mića gotova je prića.
mah


25.12.2006., ponedjeljak

sretan božič

prvo želim čestitat svim ljudima koje volim, poštujem i cjenim božić.

nadam se da ćete ove dane provest u miru, blagostanju, okruženi sa puno dobre klope i cuge, ali prvenstveno okruženi sa puno ljubavi.
svake godine sam se uvijek uzrujavala oko tih darova, štedila sam svaku lipu, razimšljala kome da šta kupim, tko će meni šta kupiti, ali ove godine ništa.....
uopće se ne uzrujavam oko toga, stvarno mi nije važno šta ću dobit, trenutno su mi darovi zadnja rupa na svirali kako bi se to reklo.
napokon sam shvatila kolko je u životu važnja ljubav, napokon mi jedan običan zagrljaj od meni drage osobe znaći mooooogo više od bilokojeg dara, mislim da sam napokon prestala bit materjalistica, bar se nadam.
ako jesam onda mi je to najveći poklon kojeg mogu dobiti za božić.

sve se nekako promjenilo, ja sam nažalost odrasla, božić više ne doživljavam onako kako sam ga prije nekolko godina doživljavala, ne veselim se više tolko tome danu kao što sam se veselila, nedostaje mi to razdoblje.
nedostaje mi to isčekivanje, nestrpljenje, radoznalost, nedostaje mi onaj pravi blagdanski duh koji nažalost samo djeca imaju.
božić je izgubio svoju svrhu, od preljepog duhovnoh blagdana pretvorio se u izkomercjaliziranu paradu gdje ljudi troše kao idioti ne misleći na svoje mogučnosti i trgovci samo zadovoljno trljaju rukama i broje novce.
zašto smo takvi?
zašto se tolko uzrujavamo oko svega toga umjesto da uživamo u malim stvarima?
bit božića nisu veliki pokloni, pokloni se daju kao mali znak pažnje, oni ne smiju i netrebaju biti grandiozni i spektakularni, velikim poklonom nećemo iskazat ljubav, ljubav možemo iskazat samo svojim djelima i postupcima.
bit božića nije u darivanju, bit božića je ljubav, osvrnite se malo, ljubav je svuda oko nas, a posebno u ovo čarobno doba godine.
htjela bih zahvalit svim ljudima koje volim, svim ljudima koji su tu uvijek kad ih zatrebam.
bez vas ne znam što bih, bez vas ja nebi bila ja, vi ste dio mene i imate posebno mjesto u mom srcu.
nema potrebe nabrajat, prepoznat će se oni (pogotovo oni koji čitaju, a ne komentiraju).
sretan božić još jednom.
sretno svima.
pusa i papa!!!!!!!!!!

14.12.2006., četvrtak

oi oi oi oi zujo

baš sam nešto dobre volje
ajme u subotu sam došla u pol 3 doma weeeeeeeee
baš je bilo luuuuuuuudo
da, da močvara rula
nemrem se na ništo pretjerano žalit osim na prenasilne ljude koji se uraju na ulaz-izalzu i na ne pretjerano zgodne dečke.
glazba je bila luda.
hana i stela volim vas, moramo nas 3 uskoro opet izač.

osvrt na školski ples
bilo je dobro, zabavno
lucija i tebe volim, fala kaj si išla samnom i nadam se da ti je bilo oke
ugl, nije baš bilo puno ljudi na plesu, ljudi iz mog razreda su se brzo pokupili, a lucija nije htjela plesat pa sam se morala skrpat 2. c.
glazba koju smo silvija, još neki ljudi i ja izabrali je bila baš super, ali onda su morali doć neki ljudi koji su stavili neš bzvz.

ispravila sam algebarske razlomke smijeh na 2 eek
sad mi još ostaju oni realni brojevi il kako se već zove prva cjelina, neam pojma wink

da, vanjin post me užasno razljutio, pa jebem ti mater,misilm stvarno
ako nešto mrzim onda su to oni odvratno zatucani ortodoksni idioti.
ne shvaćam, ali stvarno ne shvaćam religije, oke ljudi to rade da im bude lakše u životu, ali nemaju nikakvo pravo drugima solit pamet, baš nikakvo.

kako netko uopće može vjerovat u boga, od kud vam dokazi da je on ikada postojao, oke netko će reč biblija, pa mislim napisat ću ja sad knjigu koja se zove tena i ajmo sad meni gradit crkve i molit mi se.
ili ajmo se molit zeusu i ostalim bogovima, zašto ne? mislim meni mitologiija je to isti kurac kao i katolička crkva.
ja vjerujem da netko postoji, ali ne znam tko je to ili što je to, postoji neka viša sila, a sad koja je vjerojatno nikada nećemo saznati, ali sad dali je to baš bog, alah ili buda, ko ga jebe.
ljudi daj ajde, spustite se na zemlju,
svatko sam sebi kroji život, sad ako se pomoliš bogu da ti da 5 iz mat, a ti ju nisi uopće učio to se sigurno neće desit, dakle učite i samo sebi modelirajte život, a nemoj te se prepuštat sudbini, bogu i co.

ljudi samo nemojte bit ortodoksni vjernici, papa!!!!!







03.12.2006., nedjelja

ovo morate vidit, lolčina
rofl rofl rofl



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design made by v4MP1r3