Kao list na povjetarcu spustis se na tlo i
pomislis: Napokon sloboda! Samo moja glava donosi odluke!
Predivni mirisi koje nikad nisam iskusio,auditivne slike koje moje uho nije imalo prilike osjetiti...

I pomislim: Napokon sloboda!
Vjetar se zaigra i odvuce me dalje...

Na tlu moji prijatelji igru igraju i zeljno me docekase..
Pa napokon i ti tu! Sam,o nikome ovisan..
Pridruzim se veselju koje potrajase ali i zavrsi..

I pomislim: Napokon sloboda!
Vjetar moju malenkost odvuce dalje...

Kazaljke oblake mijenjaju,meni misljenje vrebaju..
Ali,nezrela glava misljenja nema,zabava je glavna tema..
Nasitio sam se zabave i pozovem vjetar i vjerni sluga dode..

I pomislim: Sloboda!
I odvuce me dalje...

Od sada i listovi boju promijenise.. Mladicu,obuzdaj se malo,nije sve u slobodi,boja ce i tebe dostici i doci ces medu nas i misliti drugacije.

I pomislim: Slobodan sam!
I sto prije napustim to mjesto..

Vrijeme ucini svoje,stara trula boja obavije moje tijelo i vratim se pognute glave svoje.. Usamljen u vjetru dotaknem tlo..

Zastoo? Zasto sam saam?
Pa gdje su svi?
Zelim se vratiti! Zelim pomoci! I ako me to zivota kostalo!
I u tom trenutku dode odgovor iz visine..
I razlomi me u komadice.. Kazaljka prestane kucati a vijetar uciini svoje..
Razdjeli moje komadice po svijetu,jedan za majku a drugi za oca koji ovaj list stvorise.. I ponovno porodi na stablu sa kojega ssm poceo ovaj put!

Zivotni put!

I promislim : Sve proslo,a ja nisam bio slobodan!
I vjetar me otkine...