|
|
| < | veljača, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...molit cu Vas dvije karte za mjesto izgubljenih...
...bilo je maglovito jutro...
...mrak jos nije potpuno nestao...
...ali lagano se razdanjivalo...
...toplo sam se obukla...
...i lagano krenula niz ulicu...
...osvrcuci se samo na nebo...
...sve dok nisam dosla do svog prvog odredista danas...
...bio je to kolodvor zelja...
...pomicna vrata su se otvorila na moju blizinu...
...usla sam...
...bila je iznenadujuca guzva...
...u nekoliko redova stajli su ljudi...
...stala sam u najdulji...
...i cekala...
...u mislima daleko od svega oko mene...
...sve dok mi se glas s porte nije obratio...
...trgla sam se...
...pruzila sam korak...
...shvatila kako je guzva nestala...
...gospoda je umorno rekla: „izvolite“...
...tiho sam rekla: „ molit cu vas dvije karte za mjesto izgubljenih...
...iako on nije bio vise samnom...
...uzela sam dvije...
...sto iz navike...
...sto iz zelje da zna da zelim da je ovdje...
...da me drzi za ruku...
...da bude moj najbolji prijatelj...
...podiglala sam tesku torbu...(uspomena)...
...i krenula prema tracnicama...
...pronasla sam svoj vlak medu ostalima...
...i zakoraknula u njega...
...udobno sam se smjestila...
...i krenula...
...prva je stanica dosla nekako sporo...
...vlak se tesko zaustavio uz skripu kocnica...
...vidjela sam nas kako sjedimo u travi...
...nedaleko njegove kuce...
...bili smo sretni...
...cinilo se kako nas nista ne bi moglo razdvojiti...
...vlak se ritnuo....
...i jedva pokrenio svoje tromo tijelo...
...uzivala sam u tome...
...jutro je sada vec u potpunosto zamjenilo mrak...
...mali zvucnik na kraju vagona oznacio je sljedece stajaliste...
...vlak se opet uz muku zaustavio...
... ti i ja setali smo uz rijeku s dva predivna osmijeha...
...pricao si mi kako si sretan sto me imas...
...i kako nikada prije nisi bio sretniji...
...smijali smo se...
...uporno si me pokusavo gurnuti u plicak...
...i nosio me prema rijeci kao da ces me
kada dodes do nje samo spustiti u nju...
...kao da ce se cuti samo „buc“,
a kada izronim nas smijeh...
...kondukter je glasno upao u vagon...
...“karte na pregled“ gotovo je viknuo...
...izvadila sam obje...
...uslijedio je upitan pogled...
...znajuci da ocekuje objasnjenje
tiho sam rekla:“ tu je negdje“...
...dakako da nije bio tu...
...bio je daleko...
...predaleko...
...ipak cekao me na iducoj stanici...
...lice mu je kao i obicno bilo nasmijano...
...kao i svakoga dana iznenadio me sitnicom...
...nista oko nas nije bilo vazno...
...gledali smo zalazak sunca...
...i pricali o proslim vremenima...
...nisam vjerovala da je pamtio detalje...
...kondukter je uz jednaku buku i napustio vagon...
...sunce se sada vec probijalo kroz oblake...
...a magla je u potpunosti nestala...
...ipak val svijezeg ledenog zraka usao je u vagon
kada se vlak zaustavio na novoj stanici...
...opet me iznenadio...
...ne znam od kuda su mu stizale sve te ideje...
...ali uvijek je bio savrsen prijatelj i ljubavnik...
...znao je pogoditi...
...znao udovoljiti...
...na neki poseban nacin...
...znao je sam napraviti nesto vrijedno...
...danima se ne bi micao iz radione
ali je sve sam izradio...
...bila sam ponosna na njega...
...vlak se zagrcnuo...
...vrata su se naglo zalupila i tromo tijelo
opet je bilo u pogonu...
...do sljedece stanice bio je muk...
...culo se tek poneko meskoljenje...
...a onda me on docekao i na sljedecoj stanici...
...bio je savrseno sreden...
...imao je cak i frizuru...
...iako mu se to nikada nije dalo raditi...
...cvrsto me zagrlio,otvorio vrata auta i usla sam...
...to vece bilo je prekretnica svega...
...vozio je tako sporo...
... atmosfera je bila cudna ali ugodna...
...a onda me uhvatio za ruku...
...te veceri rastali smo malo drugacije nego obicno...
...vise nismo bili prijatelji...
...nastala je galama kada su se novi putnici
poceli naguravati na ulazu...
...kontukter je pokusavao napraviti kao neki red
ali i sam je bio pre nervozan da bi u icem uspio...
...nije mi to smetalo...
...cekala sam iducu stanicu...
...stanicu nasih naljepsih i
istovremeno najbolnijih dana...
...vlak se zaustavio...
...a onaj zvucnik se oglasio uz neko nepotrebno krcanje...
...ali mislim da su svi shvatili da smo stigli do posljednje stanice...
...prije nego sam ustala,
jos jednom sam pogledala kroz muljavi prozor starog vagona...
...vidjela sam kako oblaci gutaju sunce...
...vidjela sam kako mi trci u zagrljaj...
...vidjela sam da mi je zahvalan sto sam uz njega...
...gledala sam kako je svaki njegov pokret
bio pun paznje...
...svaki tren ispunjen nekim posebnim sjajem...
...i zacinjen onako kako je samo on to znao...
...bila sam mu sve...
...i trudio se to i dokazati...
...sve je zracilo od nasih osmijeha...
...jos me jednom zagrlio...
...rekao cuvaj se...
...poljubio...
...sjeo u auto...
...dotrcala sam do vrata...
...spustio je prozor...
...jos sam ga jednom poljubila...
...rekla pazi kako vozis i javi kad stignes...
... krenio kuci...
...sve je izgledalo kao i svake veceri...
...ipak nije bilo tako...
...usla sam u svoju sobu...
...bacila se na krevet...
...i dugo nepomicno lezala...
...te veceri nije stigla njegova poruka...
...zvucnik se opet oglasio uz malo jace krcanje
kao da se samo meni obraca...
...kao da zeli reci samo vi jos niste napustili vlak...
...podigla sam svoju tesku torbu ( uspomena )
i lagano krenula prema izlazu...
...uz veliku buku vlak je krenuo u nekom drugom smjeru...
...sve je zatutnjalo...
...sunce je vec odavno nestalo...
...a oblaci su ukazivali na nevrijeme...
...trajalo je dugo...
...ali ipak je proslo...
...kao sto sve u zivotu prolazi...
...suze sam odavno obrisala...
...i sretna sam jer znam da mu i dalje znacim...
...iako on vise nije tu...
