Jura zna sve

DEFINICIJA:
Defenestracija označava čin izbacivanja jedne ili više osoba kroz prozor, koji je u povijesti često učinjen iz političkih razloga. Sama riječ dolazi od latinskih riječi de (od ) i fenestra (prozor).

Dogodilo se. Pa, u neku ruku smo to i očekivali. Da, moralo se dogoditi. Naša Željezna Lady je konačno očvrsnula. Ostavljena od oca na milost i nemilost narodu, prodala je dušu. Prešla je na tamnu stranu. Čovjek bez emocija u stanju je učiniti svakakve stvari. Pa čak i baciti vlastitog oca kroz prozor. Oca koji ju je do nedavno držao za ruku i učio hodati kroz politiku. Da, i to se moralo dogoditi...

A mi smo svi zapljeskali. Mislim da do sad ni jedan političar nije dobio takav pljesak u narodu. Čak ju je i Fikus pohvalio. Nadam se samo da se neće previše umisliti. Zamrzit ćemo mi nju natrag već za koji tjedan...

DEFINICIJA:
Naziv državni udar dolazi iz francuskog jezika odnosno izraza coup d'etat, dok se izraz puč počeo koristiti u njemačkom jeziku u 19. stoljeću zajedno s izraz Staatssreich. Izraz puč se, s druge strane, ima malo širu primjenu te se koristi za nasilno ili protuzakonito svrgavanje vođa u društvenim grupama koje ne moraju biti države. Tako se koriste izrazi kao što su obiteljski puč ili stranački puč.

A koji je razlog bio za pokušaj puča odbjeglog premijera/kukavice? Jako opravdani (bar što se njega tiče). Progone ga Uskoci. Muče ga velike brige. Nakon što je pobjegao, na vidjelo su izašle mnoge njegove afere. Kad se Željezna Lady počela obračunavati s gospodarskim kriminalom (napomena: zbog Europe), na više mjesta se kao ključno spomenulo njegovo ime. Pogotovo nakon afere u jednoj austrijskoj banci. I sad je voda došla do grla. Prije nego se utopi donio je sa svojim priljepcima koji sišu krv iz iste državne blagajne pakleni plan. Prvo treba preuzeti stranku. Zatim se ubaciti u sabor (po mogućnosti kao predsjednik sabora). Zatim destabilizirati vladu kroz svoje pomagače u saboru. Zatim preuzeti vladu i vratiti se na mjesto Velikog Vođe. Nakon toga smijeniti ministra unutarnjih poslova. I za kraj, smijeniti glavnog državnog odvjetnika i na njegovo mjesto postaviti svoju marionetu. E, tek tada je siguran od progona. Ali, u provođenju tog plana, ključna je jedna osoba - PREDSJEDNIK HRVATSKE. Naime, predsjednik daje mandat izabranom premijeru za sastavljanje vlade, a nakon toga ga potvrđuje sabor. Znači, da bi natrag postao premijer, trebao bi imati predsjednika na svojoj strani. A statistike mu trenutačno ne idu u prilog. Predsjednički kandidat koji za sada vodi, ne bi mu dao mandat ni da je posljednji čovjek u Hrvatskoj.

E, u tom grmu leži zec. Našavši se pod prismotrom zmije, naš je zec odlučio povući potez očajnika. Sazvao je konferenciju za novinare. Takav potez mogao bi povući samo glup ili očajan čovjek. A našeg zeca bi mogli nazvati svakakvim imenima, ali glup nije. Kad je čovjek tako očajan, ide na sve ili ništa, makar u rukama ima jako loše karte. Pokušao je napraviti puč i hitno narediti svim svojim (sad već bivšim) glasačima za kojeg kandidata moraju glasati. Na njegovu žalost, naletio je na Željeznu zavjesu. Kad se zavjesa podigla, neke ženske ruke (lukava lisica?) pojavile su mu se iza leđa i snažno ga gurnule. Sljedećeg trenutka shvatio je da leti kroz prozor. A svi vitezovi koji su još nedavno svojim štitovima čuvali njegova leđa, sada su mu okrenuli svoja...

I tako je naša Lady sazvala novu konferenciju za novinare i, okružena ministrima koji su izraze lica namjestili u pozu "dont fuck with us", defenestrirala svog donedavnog pater familiasa. I ne samo to, nakon toga na razgovor je pozvala ministra unutrašnjih poslova i državnog tajnika. Razlog? Tko zna... Možda ih je molila da ga ostave na miru kako bi on više ne bi radio, s oproštenjem, sranja, a možda je osjetila krv, pa sad ide na završni udarac. Ako je prvo, zec ide u penziju, a ako je drugo, ide na ražanj...

A ne, ova priča nije gotova. Tek slijede nove epizode. Dok je Hrvatske i Hrvata, nove epizode sapunice snimat će se svaki mjesec...

Za početak, sretna vam nova 2010. godina.

Toliko se toga lošeg dogodilo u prošloj godini, da nam se čini na iduća mora biti bar malo bolja. Spomenimo bar neke stvari:
Zahvatila nas je ekonomska kriza, za koju se tvrdilo da ju nećemo ni osjetiti. Nametnuli su nam "harač" kako bi popunili državnu blagajnu. Da, istu onu koja "neće ni osjetiti krizu". Otkazi, pad potrošnje, kolaps građevine i trgovine, bankrot države, prodaja teritorija za ulazak u EU, poskupljenje struje i plina, neodlazak reprezentacije na svjetsko prvenstvo, Dikan i Dolores, sve su to sitnice prema odlasku Cara. Veliki vođa, karizmatična ličnost, "Ja i samo Ja" premijer, šokirao je cijelu naciju. Uslijed sve većih pritisaka iz susjedne nam mrvice na karti Europe (da one čiji je glavni grad Ljubljana) i krize koja je bila skrivena u ormar (a lokot kojim je bio zaključan već je bio pred pucanjem), odlučio je naš uzvišeni (nos je držao jako visoko) Vođa da je najbolje (navodno za nas) da nas napusti. Ljudi su bili u šoku. Zemlja je stala. Svi su plakali na ulicama (od sreće). Tko će nas sada voditi? Kako ćemo sad u Europu? Tko će sad braniti naš teritorij? Otišao nam je jedan i jedini, legitimno (prema statistikama: glasovima dijaspore, gospodarske mafije i građana niže inteligencije i školske spreme) izabrani Vođa. Santo subito. Svetac već za života. Ali vođa je odlučio. Ne davši nikakav razlog odlaska (tj. bijega) otišao je na (ne)zaslužen odmor na jahtu, gdje će uživati i brojiti ručne satove. Za svog zamjenika na čelu države i stranke postavio je marionetu koja će plesati po njegovim zapovijedima. Pričalo se svašta. Od bolesti (mentalna se ne računa), tajnog upravljanja državom, pritiska EU zbog gospodarskog kriminala pa do ponovnog pojavljivanja sa aureolom oko glave kao "Svetac koji će spasiti Hrvatsku".
I, kako to obično u bajkama biva, lutka se otrgnula sa konca i započela vlastiti život. Prvo je riješila krizu na način da uzme novce tamo gdje ih ima - iz naših džepova. Zatim je riješila gubitaške državne firme na način da im je dozvolila da uzmu novce za povrat državi - iz naših džepova. Spasila nas je od svinjske gripe kupnjom cjepiva koje - nitko ne želi. Naguzila se susjednom premijeru kako bi se približila Europi i - dala naš teritorij. Organizirala pretragu za topničkim dnevnicima sa ciljem - da ih ne nađe. Potencirala gospodarske afere kako bi Europi dokazala da rješavamo problem korupcije preko - članova svoje stranke. E tu je nastao problem...

Većina članova vodeće nam stranke došli su do svoje imovine i svog statusa preko privatizacijskih afera i gospodarskog kriminala. Svi misle da se to događalo 90-tih. Ali tu ljudi griješe. Država se pljačkala i dalje, ali na tako očito i dobro skriveno. Kada je 3.siječnja 2000. koalicija došla na vlast (cijeli datum navodim kako bi jedan od kandidata za Predsjednika utvrdio gradivo), imali su priliku obračunati se sa kriminalom, ali, oni su previše bili zauzeti međusobnim svađama. A i među njima je bilo crnih ovaca (npr. jedini čovjek koji je prevario Izrael i ostao živ). Kada se vratila sadašnja vlast, već su dobro utvrdili gradivo: Treba krasti u tajnosti. I tu je nastao problem. Kad je dobra vila našoj marioneti udahnula život, ona je počela (opet napominjem: pod pritiskom Europe!) otkrivati afere, zatvarati krivce i smjenjivati ministre (osim jednog koji voli vlakove, ali drži glasove cijele generalske županije). E, sad su se svi ti sa mnogo putra na glavi počeli bojati. Osjećali su se kao, kako bi rekli englezi "sitting ducks". Nitko od njih ne zna kada će biti izvučen njihov broj. Podravka, Fima, HŽ, HAC, INA, HEP. Pogodite kojoj stranci pripadaju vodeči ljudi tih tvrtki? I ne samo to, nego se unutar afera počeo prizivati i bivši Car. Nekoliko puta se pojavio na TV-u (onako veličanstveno bahat) i - kocka je bačena.

Kraj godine i početak nove, dočekali smo uz predsjedničke izbore. Puno kandidata, puno praznih riječi, puno podmetanja, malo ozbiljnih programa a samo jedno mjesto za Vrhovnog Fikusa. Ti izbori donijeli su nam razdor u dvije najveće stranke. U jednoj se to očekivalo još od lokalnih izbora kad je jedan šerif odlučio uzeti pištolje u svoje ruke, a u drugoj se dogodio pred izbore. Dva člana (Hoolywoodski glumac i CSI Bruce Lee) su se odlučila krenuti kao neovisni kandidati (čitaj: uzeti dio glasova u Hrvatskoj i dijaspori) a treći kojeg je odabrala stranka nema karizmu, poznat je kao desničar i, u najmanju ruku, ljudi ga ne vole. Još im je glasove iz zemlje piramida (nije Egipat) oteo odbjegli šerif iz druge stranke i dogodilo se neminovno. Stranka koja je puna sebe tražila apsolutnu vlast u Hrvatskoj (Fikus i Car), doživjela je najveći do sad poraz na nekim izborima i doživjela podjelu unutar stranke. I tada se dogodilo neizbježno - vitezovi gospodarsko/kriminalnog stola su se sastali i odlučili: "Vratite nam Cara!". Jedan djedica u penziji, digao se iz naslonjača, stavio zubalo, digao nos do neba i obukao svečano odijelo. Sazvao je konferenciju za novinare, izmislio užasno glup razlog odlaska i sebi svojstveno bahato rekao: "Drhtite ljudi - vraća se Car!" I ljudi su zadrhtali i pali na pod - od smijeha. Kad je bio šef, izgradio je kult ličnosti (stara balkanska greška zbog koje su mnogi pogibali), veliki vođa koji može sve i svi se ga boje. Držao je stranku na kratkoj uzici. Uplitao se u sve i donosio sve odluke. Nakon njega više nije bilo toliko jake ličnosti koja bi ga mogla naslijediti i tu je osnovni problem raspada stranke. I u tom trenutku počelo se nazirati u stranci nešto strašno, nešto što on nije mogao dopustiti a to je - demokracija. Zato se sad on vratio. Prvo će preuzeti stranku, uvesti diktaturu te zdrobiti svaku natruhu unutarstranačke demokracije. Nakon toga, na juriš će uletjeti u sabor. Predsjednik sabora će u mirovinu (ionako je star ko Biblija) a Car ide na njegovo mjesto. Kada si stvori većinu u saboru, polako će se vratiti na mjesto velikog Vođe. Zato će narediti svim ljudima da glasaju za Šerifa, kako bi mu ovaj kao Fikus dao novi mandat. I opet će cijela Hrvatska biti pod njegovim nogama, a Fikus će sjediti s desna ocu.

Želite li biti spašeni? Ne? Zašto? Pa Car se vratio! Njegova aureola obasjala je Hrvatsku i pokazala naš jad i bijedu. On će to sve srediti. Opet će sve sakriti u ormar. Ono što ne znaš ne boli, zar ne? A kad opet zagusti - rep među noge... Sad već zna proceduru. I, onda, želite li biti spašeni? E, ništa od spasa...

Naš Vođa se jako iznenadio. Nakon presice, očekivao je pred nogama marionetu koja ga moli da je stavi natrag na konce. Ministre da kleče pred njim i ljube stopala. Građane pred vratima koji slave njegov povratak. A i Europa bi nas mogla primiti odmah kako bi se njemu dodvorili. A kad ono - ljudi su u nevjerici i poručuju mu neka ide u ___________ (popuni crtice), Europa je u šoku i predviđa pad vlade, pola ministara se pobunila i poručuje mu neka ide u ___________ (znaš proceduru), a bivša marioneta samo mudro šuti. Još važe opcije... A opcije su "loša" i "još gora". Ako ne shvati da ga nitko ne želi i sam ne ode, slijedi raskol u stranci, raskol u saboru, raskol u vladajućoj koaliciji, raskol u vladi i na kraju - pad vlade. Na nove izbore će izaći rascijepljene dvije vodeće stranke i puno malih stranaka, te one koje su nekad bile velike, ali ih vode isprani političari. Zbog rasipanja glasova, stvarat će se neprirodne koalicije previše malih stranaka, koje će se još brže raspadati. I sama EU će dići na kraju ruke od nas, dok nas kriza polako uvlači u tamu...
I, želite li biti spašeni? Nisam ni mislio...

Za sam kraj, da se malo osvrnem na dva predsjednička kandidata. Jedan nema ni okusa, ni boje ni mirisa, ali ima neke ideje koje promovira u svojoj kampanji, a koje će jako teško provesti. Pravi Fikus. A drugi? Drugi je tipični seoski razbijač koji nema nikakvih ideja ni programa, a kampanja mu se zasniva na nabrajanju negativnih strana drugog kandidata. Umjesto da objasni ljudima zašto trebaju glasati za njega, on im objašnjava zašto ne glasati za protivnika. Najgore od svega je što svog protivnika optužuje da pripada sistemu kojem je i on do nedavno pripadao. Ah, kako se kod nas brzo zaboravlja. Trebamo li predsjednika kojeg će izabrati dijaspora i najniži slojevi društva i koji će nas sramotiti po svijetu? Mislim da ne. Zato svi na izbore i ne dopustimo da nam predsjednika izaberu oni koji ne žive u Hrvatskoj...