Jura zna sve

KONAČNO!
Konačno je jedan političar rekao ono što svi misle, ali niko se ne usudi reći. Jučer je naš fikus, poznatiji kao predsjednik Mesić, rekao ono što smo prije očekivali od Sanadera. Nakon vijesti da talijani prosvjeduju zbog toga što im Hrvatska ne želi vratiti nekretnine na moru, Sanader je rekao da to njega ne zanima. Nakon toga, isto pitanje je upućeno Mesiću. Njegov odgovor mi se samo djeomično svidio, ali barem je bio iskren. Naime, Mesić je rekao da će Hrvatska platiti talijanima svoj dug, ali da treba razmišljati i o ljudima kojima je ta ista talijanska vojska spalila kuće u II. svjetskom ratu i odvela ih u logore bez suđenja, gdje su i umrli. Ti ljudi neće dobiti niti jednu kunu odštete. I sad se postavlja pitanje, tko je pobijedio u II. svetskom ratu, a tko je bio agresor? Svaki koji zna i malo povijesti zna da su agresori bili Njemačka, Italija i Japan. Barem tako piše u povijesnim knjigama, koje, naravno, pišu pobjednici. A jesmo li sigurni da je baš tako? Kako je onda moguće da Hrvatska, kao dio bivše Jugoslavije koja je bila na strani pobjednika, mora plaćati odštete Njemcima i Talijanima koji su bili na strani pobijeđenih agresora? A ti isti agresori su palili naše kuće i ubijali naše ljude koji su im se suprotstavili. Kažu da smo ih istjerali iz Hrvatske i nacionalizirali im nekretnine. A zašto nisu ostali? Zato jer se nisu usudili. Naime, povijest piše da su oni bili agresori u tuđoj zemlji, a takve, barem kao što smo imali prilike vidjeti u domovinskom ratu, oslobođeni narod ne voli više u svojoj državi. Mislim da nitko nije toliko lud da ostane u takvoj zemlji nakon što izgubi rat. A sada, nakon silnih odšteta i 60 godina mira, oni bi svoje nekretnine natrag. A da im vratimo cijelu Dalmaciju? Ma može, sve za ulazak u Europsku uniju. A, imate li vi neko drugo mišljenje?
Još samo jedna misao za kraj. Sva sreća što Japan nije bliže...

Pošto je trenutačno u svijetu zatišje (čeka se muslimane da završe sa svojim praznicima i još se malo poubijaju u Meki), sjetio sam se akcije "Nahranimo gladne u Africi". SAD, kao lider modernog svijeta pokrenuo je akciju oprosta duga afričkim državama. Svi su pohvalili tu inicijativu, ali ona je samo pokazala koliko licemjerja ima danas u globalnoj politici. Naime, Afrika ne bi bila gladna da ju SAD nije osiromašio. Kako? Nećete vjerovati kako je to sve jednostavno. Krajem 60-tih prošlog nam stoljeća, Europa je počela ulagati u svoje bivše kolonije u Africi, kako bi europske kompanije sudjelovale (i zarađivale) u distribuciji afričkih proizvoda. A SAD-u, koji nije imao nikakvih kolonija u Africi, nije odgovarala jaka Europa. I tada nastupa na scenu legendarni Kissinger, dobitnik Nobelove nagrade, koji je direktno ili iz sjene, odgovoran za sva, da oprostite, sranja u zadnjih 50 godina. Zašto? Afrika je do tada izvozila samo jeftine sirovine, jer nisu imali ni tvornica ni sredstava za proizvodnju gotovih proizvoda koje mogu plasirati na svijetsko tržište. Europa je tu prepoznala veliki potencijal. Ako ulože novce i "know how" u Afriku, dogovorit će plasiranje proizvoda na tržište preko svojih kompanija. Tvornice u Africi rade i plaćaju porez državi, država zarađuje. Radnici imaju posao i plaćaju porez državi, država zarađuje i ima socijalni mir. Sve vodi prema uspješnom razvoju i svi zarađuju osim SAD-a. E to neće ići tako lako. Kissinger je našao rješenje za sve. Pokrenuo je određene spletke (o kojima više nekom drugom prilikom) i podigao cijenu nafte za 400%. Europa se povukla iz Afrike jer je naftna kriza pogodila i njih i nisu imali više novaca za druge. A Afrika se suočila sa još većom krizom. Svi projekti su obustavljeni zbog nedostataka sredstava. Socijalni mir je narušen jer su ljudi ostali bez obećanih radnih mjesta. Počele su revolucije. Nisu više ni mogli vaditi sirovine zbog nedostatka nafte. I koje je jedino rješenje? Uzeti kredit i kupiti naftu. A od koga će uzeti kredit? Od onoga koji ima novaca. SAD-a. I tako je SAD zarađivao na kamatama, zaustavio je europski prodor u Afriku, a afrika je nagomilala dugove koje neće tako brzo otplatiti, jer sad više nisu radili za svoju zaradu, nego za kamate.
SAD je 2005. godine otpisao dugove Africi. Zašto? Da bi mogli uzeti nove kredite. Zašto? Pa povečala se kamata, a stare kredite je ionako več pojela inflacija...

Nakon što se prikrio na neko vrijeme, mali Janez je uskočio u svoju ribaricu i bacio mreže u hrvatsko more. Ništa novo. Opet samo isprazne prijetnje, traženje arbitraže i ostale gluposti. Sve u svemu, ništa na što bi trebalo trošiti riječi. Sukob sa Slovenijom oko mora nije ni približno pred razrješenjem. Ali zašto baš sad? Sad im je najbolja moguća prilika. Hrvatska je u pregovorima za ulazak u Europsku uniju. Ako želimo njihovu podršku, moramo im dati ono što oni žele. Ali, tu su se jako prevarili. Nije mala Slovenija Europska unija, pa da joj od straha damo Gotovinu, joj, pardon, morski prolaz na otvoreno more. A oni nikako da nauče iz svojih grešaka. A samo trebaju malo proučiti povijest Hrvatske. Mi smo takav narod, da nećemo nikome ništa dati, pa makar to i ne bilo naše, samo ako netko to pokuša uzeti silom. Mnogi osvajači su stoljećima pokušavali okupirati Hrvatsku, ali uvijek ih je iznenadio otpor Hrvata, pa čak i ako je Hrvatska imala od toga i koristi. To nam je jednostavno u genima. I onda bi Slovenija uzela dio našeg mora. Ma nije stvar u moru, i onako ga imamo dovoljno, stvar je u principima i pristupu. Bez obzira na sve viceve o njima, ali bosanci su puno pametniji narod od slovenaca. Oni su nas lijepo zamolili i dobili su cijelu luku Ploče. Da su i Slovenci zamolili, vjerujem da bi im bilo koja naša vlada dala prolaz na otvoreno more, bez ikakvih reakcija hrvatske javnosti. Ali nisu. A, iako nama taj komadić mora ne znači ništa u životu, nakon svih ovih slovenskih pokušaja spremni smo i zaratiti se s njima. Najbolji primjer je nedavna izjava premijera. Naime, zaprijetio je Slovencima da neće Ljubljanska banka u Hrvatsku dok se ne riješe sva otvorena pitanja. Malo smiješno, ali šta ćeš. Ljubljanska banka nije ni namjeravala tako brzo u Hrvatsku zbog toga što bi poslovnice u Hrvatskoj svakodnevno okupirali ljudi tražeći povrat ukradene štednje. Ali nema veze, neka vide da mislimo ozbiljno. A prijetnja je prijetnja, bez obzira na njen sadržaj...

Eto, pročitao sam jučer u jednom našem tjedniku da Europska unija traži od Hrvatske da do 2015. godine sagradi nuklearnu elektranu, kako bi zadovoljili energetske potrebe Hrvatke, ali i višak struje jeftino izvozili u zemlje Europske unije, nakon što u nju uđemo. Pojavile su se i međunarodne studije koje pokazuju da bi do 2025. godine sve svjetske države trebale imati barem jednu nuklearnu elektranu. Sve je to u redu, jer bez električne energije nema daljnjeg razvitka privrede. Nakon što sam to pročitao, sjetio sam se Irana. Zašto? Pa eto, SAD uporno pokušava zabraniti Iranu pokušaje obogačivanja urana za potrebe nuklearne elektrane. Boje se da Iran ne bi razvio atomsku bombu? Teško. Nitko danas nije toliko lud da bi upotrebio atomsku bombu i time ugrozio egzistenciju cijele svoje države, jer odmazda bi bila strašna. Zašto onda? Računica je vrlo jednostavna. Iran je do sada bio pod sankcijama. Jedini način da se domognu stranog kapitala je program nafta za hranu. SAD-u je to odgovaralo jer je na taj način dobivao jeftinu iransku naftu. Ma, pitate se, nije valjda SAD kršio sankcije? Ako pogledate bilo koji prilog iz Irana, vidjet ćete barem jedan McDonalds ili reklamu za CocaColu. Jedini dosadašnji način Irana da se domogne električne energije bile su termoelektrane u kojima se spaljivala nafta. Ali, ako sagrade nuklearne elektrane, sva nafta im ostaje, a da ne napominjem da u nuklearnim elektranama mogu proizvoditi mnogo više električne energije, što će im biti dovoljno za razvoj novih industrija. Što to znači. Neće više morati davati jeftinu naftu za hranu, jer će je moći proizvoditi dovoljno za svoje potrebe, pa čak i za izvoz. Neće više morati prodavati jeftine sirovine, jer će u novim tvornicama, pokretanima električnom energijom iz svojih nuklearnih elektrana, moći sami proizvoditi gotove proizvode, naravno, za vlastite potrebe i za izvoz. A zašto to smeta SAD-u? Pa oni su to sami pokazali napadom na Irak. Nakon Iransko-Iračkog rata, Iran je pao u izolaciju, a Irak je bio jedina jaka sila u toje regiji bogatoj naftom. Nakon rušenja Sadama, SAD je preuzeo vodeću ulogu u regiji. A sad se pojavljuje novi veliki igrač, koji će, ako plasira velike količine nafte na tržište, preuzeti vodeću ulogu u naftnim igrama. Pitate se zašto SAD nije ponudio "suradnju" Iranu (sličnu onoj sa Saudijskom Arabijom)? Pretekla ih je Europska unija koja (pro)daje "know how" Iranu u zamjenu za buduću distribuciju nafte. A kauboj na čelu SAD-a si ipak to ne može dopustiti...

Nakon jednog dana bez velikih novosti, vijesti se vračaju na stare priče. Čelnici stranaka raspravljaju o posljedicama međustranačkog šakačkog sukoba u Požegi. Tko je kriv? Ko je pozvao zaštitare? Da li je sve to bilo potrebno? Kao i sve ostale i ova priča ima svoje skrivene razloge. Naravno, ne ću vas gnjaviti sa svim razlozima, ali u Hrvatskoj je situacija vrlo jednostavna. Onaj koji ima vlast, ima i novac. Kako? Samo malo zagrebite ispod površine i vidjet ćete da se nadzorni odbori velikih tvrtki, pogotovo onih u državnom vlasništvu, mijenjaju sukladno rezultatima na izborima. A članovi nadzornih odbora zarađuju mnogo novaca. Samo to? E varate se. Došlo je vrijeme za predavanje imovinskih kartica. Ako ih malo bolje pogledate, vidjet ćete da svaki političar na vlasti, bilo na lokalnom ili državnom nivou, dobiva plaću iz barem tri, četiri izvora. A na kraju, kako mi obični ljudi možemo spriječiti te političke igre? Nikako. Svake četiri godine glasamo na lokalnim izborima za stranku ili čovjeka u kojega imamo najviše povjerenja. Ustvari, nije ni to istina. Glasamo za onoga za kojega nam se čini da je jednostavno malo bolji od ostalih, jer više u nikoga nemamo povjerenja. Nakon što izbori završe, profilira se stranka koja je dobila najviše glasova i ona pobjeđuje... Samo se malo šalim. Naravno da ni to nije istina. Nakon izbora slijedi sklapanje koalicija. Tako je moguće da se u koaliciju povežu stranke koje nemaju ništa zajedničkoga, osim izrazite želje za zaradom. I opet smo svi mi ispali budale. Slušam jučer Račana, traži nove izbore u Požegi. Čemu? I onako će poslije izbora koalirati sa onima od kojih će imati koristi. Kako onda doći do vlasti?
Jednostavno. Šakama.
Još samo jedna sitnica za kraj. Cijela Hrvatska bruji o tome kako je cigan pobijedio u Big Brotheru. Svi tvrde da je to namješteno kako bi Europska unija vidjela da smo mi liberalan narod. Ali, nije Hamdija cigan. On je Rom. A tko je onda cigan? Pogledajte malo zasjedanje sabora...

Neki dan smo imali prilike vidjeti na TV-u zabrinjavajuću vijest oko svađe Ukrajine i Rusije oko cijene zemnog plina. Uvjeravali su nas da se ne smijemo zabrinjavati oko toga, jer mi nećemo imati nikakvih posljedica. Međutim, već idući dan objavljeno je da će biti nestašice plina. Mi mali ljudi ne možemo si ništa pomoći oko toga i možemo se samo smrzavati. Ali šta se događa u pozadini svega toga? Priča je vrlo jednostavna. Rusija je imala svojeg čovjeka na čelu Ukrajine. Kada su njega smijenili, Rusija je izgubila mnogo novaca. Prolaz plinovoda kroz Ukrajinu je samo jedna od sitnica. Ukrajina je bila tranzitna zemlja za mnogu robu koja je ulazila i izlazila iz Rusije. Deseci tisuća ukradenih automobila su prolazili kroj Ukrajinu u Rusiju bez kontrole, zbog toga što je Ukrajina to dopuštala, a iz Rusije je izlazilo sve od igle do oružja za teroriste. Nakon promjene vlasti, Jušćenko ne samo da nije dopuštao tranzit, nego je još pooštrio mjere nadzora kako bi dokazao Rusiji da može bez nje. Naravno, Putin koji je pod velikim pritiskom ruskih privrednika (čitaj mafije), morao je dobiti natrag te koridore. A koji je najbolji način? Ista priča kao sa našim ulaskom u Europsku uniju. Ucjenom. Povečati cijenu plina. Izazvati ekonomsku krizu u Ukrajini. Zatvoriti dovod plina za zapadnu Europu. Okriviti Ukrajinu da je taj plin ukrala. Pustiti u opticaj priču da je sve to zbog ulaska Ukrajine u Europsku uniju, kako bi se prikrio pravi razlog. Prisiliti Jušćenka da pristane na Ruske uvjete kako bi izbjegao socijalne nemire. Natrag otvoriti koridore za šverc robe. Sve je toliko jednostavno da jednostavnije ne može biti. A Europa? Neće se mješati zbog toga da ne pokvari trenutačne dobre odnose sa Rusijom. Zašto? Pošto Amerika kontrolira arapsku naftu, Europa se mora i dalje oslanjati na jeftinu (iako prljavu) rusku naftu.
I tako opet cijela priča završava na nafti. A mi? Mi ćemo se smrzavati i nadati da će Jušćenko čim prije popustiti na ucjenu i da će se problem riješiti što bezbolnije.