Jura zna sve

Eto, pročitao sam jučer u jednom našem tjedniku da Europska unija traži od Hrvatske da do 2015. godine sagradi nuklearnu elektranu, kako bi zadovoljili energetske potrebe Hrvatke, ali i višak struje jeftino izvozili u zemlje Europske unije, nakon što u nju uđemo. Pojavile su se i međunarodne studije koje pokazuju da bi do 2025. godine sve svjetske države trebale imati barem jednu nuklearnu elektranu. Sve je to u redu, jer bez električne energije nema daljnjeg razvitka privrede. Nakon što sam to pročitao, sjetio sam se Irana. Zašto? Pa eto, SAD uporno pokušava zabraniti Iranu pokušaje obogačivanja urana za potrebe nuklearne elektrane. Boje se da Iran ne bi razvio atomsku bombu? Teško. Nitko danas nije toliko lud da bi upotrebio atomsku bombu i time ugrozio egzistenciju cijele svoje države, jer odmazda bi bila strašna. Zašto onda? Računica je vrlo jednostavna. Iran je do sada bio pod sankcijama. Jedini način da se domognu stranog kapitala je program nafta za hranu. SAD-u je to odgovaralo jer je na taj način dobivao jeftinu iransku naftu. Ma, pitate se, nije valjda SAD kršio sankcije? Ako pogledate bilo koji prilog iz Irana, vidjet ćete barem jedan McDonalds ili reklamu za CocaColu. Jedini dosadašnji način Irana da se domogne električne energije bile su termoelektrane u kojima se spaljivala nafta. Ali, ako sagrade nuklearne elektrane, sva nafta im ostaje, a da ne napominjem da u nuklearnim elektranama mogu proizvoditi mnogo više električne energije, što će im biti dovoljno za razvoj novih industrija. Što to znači. Neće više morati davati jeftinu naftu za hranu, jer će je moći proizvoditi dovoljno za svoje potrebe, pa čak i za izvoz. Neće više morati prodavati jeftine sirovine, jer će u novim tvornicama, pokretanima električnom energijom iz svojih nuklearnih elektrana, moći sami proizvoditi gotove proizvode, naravno, za vlastite potrebe i za izvoz. A zašto to smeta SAD-u? Pa oni su to sami pokazali napadom na Irak. Nakon Iransko-Iračkog rata, Iran je pao u izolaciju, a Irak je bio jedina jaka sila u toje regiji bogatoj naftom. Nakon rušenja Sadama, SAD je preuzeo vodeću ulogu u regiji. A sad se pojavljuje novi veliki igrač, koji će, ako plasira velike količine nafte na tržište, preuzeti vodeću ulogu u naftnim igrama. Pitate se zašto SAD nije ponudio "suradnju" Iranu (sličnu onoj sa Saudijskom Arabijom)? Pretekla ih je Europska unija koja (pro)daje "know how" Iranu u zamjenu za buduću distribuciju nafte. A kauboj na čelu SAD-a si ipak to ne može dopustiti...