Moja cura je baš poput zgrade u kojoj živi: visoka, mlada, elegantna i topla. Lift je lijep, čist i svaki puta dođe do vrhunc--pardon, vrha zgrade. No, kako nije sve u izgledu želim provjeriti kakva je "iznutra". Zato u zadnje vrijeme bicikl ostavljam u hodniku. Da vidim hoće li ga stanari ukrasti - da vidim hoće li jednog dana, kad otvorimo zajednički račun, ona pokupiti sve novce i nestati. Doduše, ne ostavim bicikl nezavezan. Zavežem ga "samog za sebe" tj. osiguram samo kotač da se ne može okretati, što znači da bi netko tko želi ukrasti bicikl, morao ga tako cijelog nespretno dignuti i odnijeti - posao za dvoje. I svakako skinem sic, ali zato ostavim prednju lampu koja je pričvršena gumicom koja se lako skine - to je pravi test i mamac za svakog latentnog kleptomana koji živi ili posjećuje isti kat. Moji testovi zasada potvrđuju da je cura poštena, ne krade, a susjedi, koji često pridržavaju vrata da uguram bicikl, ukazuju na to da je i cura otvorena za mene. Svjetla u zgradi isto sva rade, zvono funkcionira, što znači da je pametna i sluša što govorim. Dala mi je i ključeve što znači da sam otključao njeno srce i da mogu doći kad je nema i prati veš kod nje da ne trošim doma struju i vodu.
|
