Čistoća je pola mentalnog zdravlja
|
Vraćajući se vlakom iz Vinkovaca, prugom koja siječe snježne slavonske ravnice, zaključio sam da nikada neću biti Krleža. Njegov je Filip Latinovicz primio kvaku dvorišnih vrata rodne kuće i otvorio reminiscencije o djetinjstvu, mladosti, uzrocima i povodima svega što je učinio u životu. Odvelo je to Filipa do propitivanja vlastite egzistencije, identiteta i odnosa s majkom, a Krležu do maestralnog djela na 250 stranica. Ja sam u vlaku primio kvaku WC-a i do Zagreba razmišljao o bakterijama i virusima koje sam pritom pokupio. Umjesto da sam analizirao razloge svog odlaska na vikend u Vinkovce i sve dojmove iz tog fascinantnog slijeda događaja sažeo u lektiru za nove generacije, mene su opsjedale slike mikrobiološkog svijeta zaraze skrivenog na svim tim kvakičastim dijelovima vagona koje primaju često neoprane ruke. Umjesto da sam pisao o nedirnutim snježnim ravnicama, ja sam razmišljao jesu li ruke, koje su prije mene primale istu kvaku WC-a, bile oprane nakon što su povukle vodu. I što su sve mogle dirati te prljave ruke u tom ogavnom WC-u? Mislio sam da pothvat pišanja u vlaku nikada neću moći potisnuti iz pamćenja. Potrošio sam pola bočice dezinficijensa prije nego što sam šlic otkopčao. Primi kvaku - otvori vrata - primi kvaku - zatvori vrata - operi ruke - posegni za papirom za obrisati ruke - slučajno dodirni dršku role papira - opet operi ruke, obriši ruke - vlak se zatrese - refleksno se primi za zid - operi ruke, obriši ruke - digni dasku - operi ruke, obriši ruke - vlak se zatrese i daska padne - digni dasku - operi ruke, obriši ruke - otkopčaj šlic - obavi što moraš - zakopčaj šlic - pusti vodu - voda nekak slabo krene iz kotlića, nema je dovoljno, valjda ne radi (zašto ne radi? što ako bakterije iz vode skoče u zrak?) - iznenada se otvori dno školjke i uz zaglušujuću buku povuče svu vodu, uz toliki podtlak da se moram primiti golim rukama za školjku da i mene ne povuče i izbaci na tračnice kao zadnje... govno. I opet... peri ruke, briši, primi kvaku, otvori vrata, izađi, zatvori vrata... Dokrajčio sam dezinficijens i prestravljen sjeo u kupe. Nisam niti registrirao da su putnici kasnije vikali i proklinjali kretena koji je potrošio cijeli sapun dok vlak još nije ni do Slavonskog Broda stigao. Lete li bakterije i koliko ima virusa u prašini koja će mi pasti na nos do Zagreba - to je bilo jedino što me okupiralo. Disao sam s maramicom preko nosa i ustiju. Jedino što sam tada bio u stanju napisati bio je Povratak Escherichije Coli. Krleža se očito nije vozio vlakovima. Čim sam došao kući, napunio sam kadu i u vodi razmutio domestos. Konačno sam si očistio um i sada mogu miran pisati kronike iz klinike za transplantaciju kože. |
