hao wan tong kuai zi you zi zai

pokazala mi je bowen terapeutkinja neke vježbe za istezanje. preporučila ih je svakih sat vremena. nemam baš mjesta u uredu za sve vježbe (stalno zapnem za vješalicu, monitor ili kutije) pa odem do kolegice koja je u većoj sobi. svidjele su joj se vježbe pa krenula ona sa mnom. baš dok smo se istezali upala je u sobu i treća kolegica, sat vremena kasnije i četvrta. sve se žale na sjedenje, bolove u križima, ukočene vratove... evo, drugi je dan kako vježbam, već imam grupu od 13 polaznica. pitat ću drugi tjedan ako možemo dobiti onu veliku dvoranu za sastanke, da ću i platit ako treba (počeo sam uzimati 10 kn po osobi po treningu). kad si napravim certifikat i isprintam u boji, cepat ću i po 15.

i fakat. legnem ja jučer na stol za masažu, ona nakon dvije minute manevriranja kaže: "desna noga vam je duža za centimetar, skoro dva, od lijeve". onda me nešto lagano isteže, namješta, sim-tam, kuk, noga, koljeno, bla, bla, deset minuta kasnije opet mi spoji noge, savine ih u koljenima: "evo, sad su vam noge jednake!" sljedeći tjedan riješimo zdjelicu i onda ću je pitat kolko traži da mi i uši izjednači. lijevo mi je bar centimetar niže od desnog. to mi je zajebano kad se brijem, nikak da zulufe izniveliram...

sad kak sam u toj spiki oko centriranja zdjelice, pokušavam ravnomjerno rasporediti opterećenje na obje strane tijela dok se krećem. da se ne krivim i izvijam. neki dan sam kupio litru i pol vode pa sam cijelim putem od dućana do doma pazio da je boca savršeno centrirana u odnosu na moje težište, da 7,5 dl padne na lijevu stranu, 7,5 dl na desnu. na večeru nositi bocu vina pješke 2000 m u obje ruke, nije lako pa sam je stavio u vrećicu koju sam svakih 250 metara prebacio iz lijeve u desnu ruku i obratno. jučer sam u dućanu kupovao mlijeko, colu, banane i kruh. colu sam odabrao od jedne litre da anulira tetrapak mlijeka, a kako se banane važu tek na blagajni, nisam znao na čemu sam pa sam izgubio jedno 25 minuta dok nisam našao kruh koji teži koliko i 5 banana. prohodali smo prodavačica i ja cijeli dućan sa sijasetom kruhova (od polubijelog do pšenićnog sa sjemenkama) važući banane u jednoj, kruh u drugoj ruci, ne bismo li našli savršenu protutežu. ona je na koncu glasala za kalnički, ja za šestinski. bilo je po mome i to joj se svidjelo. pozdravila me sa: “misliš sam pojesti taj cijeli kruh?” i brašnastim prstom zavodljivo lupnula po nosu

i da završimo priču, zatvorio mi je miki solus, dr. med., bolovanje. kaže ako nije sasvim prošlo nek igram eurojackpot. ako nisu tablete, izliječit će me pusti milijuni s bubnja. i odem na kiosk, zaokružim 5+2 broja i kažem prodavačici:
- to je na doktorov recept
- imate dopunsko?
- imam! - odgovorim i pružim joj karticu.
- to vam je 15 kuna participacije.
iza mene isto tako red ljudi, svi sa srećkama u ruci, svi s nadom..skoro pa kao da su izbori, nešto se zaokružuje, a možda-sutra-bude-bolje lebdi u zraku. čak je s lutrijom vjerojatnost veća. 1 naprema 95 milijuna. bolje nego između dvije nule birati.

mijenjamo vodovodne cijevi po dvorištu. jučer je u 8:30 došao lik s krampom i lopatom. pogledam u 9:00, lik sjedi, zapalio cigaretu, preštihana zemlja po trasi cijevi u dužini 15 metara. pogledam u 9:30, lik tipka na mobitel, duguljasta hrpa zemlje sa strane, rov dubine 15 cm. u 10:00 lik opet puši, a rov 20 centimetara dublji. u 11 razgovara na telefon, rov dubok skoro pola metra, a hrpa iskopane zemlje pozamašna. u 12 sam se vraćao iz dućana, lik sjedi, tipka na mobitel, a rov već sasvim pravilnih stranica, dubine 70 cm. kažem: "jebote, ti cijelo vrijeme sjediš, a rupa sve dublja i dublja! tak bi i ja mogao kopati!"
danas nije još ni stigao, a rupa - jebomepas! - 10 cm dublja nego jučer navečer. ja mjerio!