sad kak sam u toj spiki oko centriranja zdjelice, pokušavam ravnomjerno rasporediti opterećenje na obje strane tijela dok se krećem. da se ne krivim i izvijam. neki dan sam kupio litru i pol vode pa sam cijelim putem od dućana do doma pazio da je boca savršeno centrirana u odnosu na moje težište, da 7,5 dl padne na lijevu stranu, 7,5 dl na desnu. na večeru nositi bocu vina pješke 2000 m u obje ruke, nije lako pa sam je stavio u vrećicu koju sam svakih 250 metara prebacio iz lijeve u desnu ruku i obratno. jučer sam u dućanu kupovao mlijeko, colu, banane i kruh. colu sam odabrao od jedne litre da anulira tetrapak mlijeka, a kako se banane važu tek na blagajni, nisam znao na čemu sam pa sam izgubio jedno 25 minuta dok nisam našao kruh koji teži koliko i 5 banana. prohodali smo prodavačica i ja cijeli dućan sa sijasetom kruhova (od polubijelog do pšenićnog sa sjemenkama) važući banane u jednoj, kruh u drugoj ruci, ne bismo li našli savršenu protutežu. ona je na koncu glasala za kalnički, ja za šestinski. bilo je po mome i to joj se svidjelo. pozdravila me sa: “misliš sam pojesti taj cijeli kruh?” i brašnastim prstom zavodljivo lupnula po nosu