Tetovaža
|
Ja ni s trideset i dvije godine ne znam što bih si istetovirao. Da se odlučim tetovirati. Nije li to zapravo malo tužno? Ne imati nijedan simbol koji bi ucrtan pod kožu iskazao moju osobnost, svjetonazor ili pogled bar na jedan segment života. Opet nije sve tako jednostavno da bi se saželo u jednu ilustraciju ili natpis, a nije to ni toliko loše, upravo suprotno. Kajaznam. Ali djelovalo mi je malo tužno kad sam čuo u tramvaju klinke od kojih se jedna spremala na tetovažu i shvatio da ja i dalje nemam nikakvu ideju. |
