Superstalker
|
Usred bilo kojeg filma ili serije o likovima s natprirodnim moćima, u pravilu će vam biti drago što ste sasvim obični, što ne morate uz ovaj nesretan život voditi i onaj tajni, što ste dosadno normalni i što nemate obvezu spašavati svijet. Čak je i Superman jednom poklenuo i poželio biti smrtno prosječan. To je usred filma - nakon hepienda će vam ipak biti žao što ne možete letjeti, pucati paučinu iz dlana ili skakati kroz vrijeme, jer na kraju krajeva, u stvarnom svijetu nema karikiranih negativaca, tu su tek bankari, farmaceuti, izrabljivački trgovci i neduhoviti humoristi, protiv kojih vam paučina ionako ne pomaže (usputno pitanje, kakav je stav Spidermana spram insekticida?). Jasno je ipak da natprirodna moć, koliko donosi prednosti, toliko sa sobom nosi i tereta. Slično je i sa superosjetilima. Opet u filmovima, običan čovjek nakon nezgode u kemijskom laboratoriju razvije super supersluh, supervid, supernjuh ili superosjet. To u početku zvuči odlično, ali u principu rezultira samo preranom ejakulacijom, mirisanjem pasjeg dreka ili mikroskopskim pogledom na akne na licu (do tada predivne) cure na prvom dejtu. Opet ništa zavidno sve do hepienda kad napokon poševi onu zgodnu. Ako se nakon natprirodnih moći i pojačanih osjeta, spustimo još jednu stepenicu niže - recimo na super inteligenciju, super pamćenje ili super izgled - dolazimo u realnu sferu. Tu nema hepienda, tu nam više ne trebaju filmovi za primjer. Iako ih ima dovoljno: "Čovjeku koji je previše znao" oteli su kćerku i završilo bi loše da Doris Day ne pjeva glasno, "Genijalan um" je šizofreničar, a ni "Malcolm u sredini" ne uživa previše u razredu za napredne. No, pustimo konačno televiziju. Čak i sasvim običan čovjek s nešto boljom percepcijom može loše svršiti u džungli socijalnog općenja gdje je selekcijske zakone nametnula prosječna, ničim nadarena većina. Recimo netko tko pamti datume rođendana (bez "informatičko-tehnološke pomoći"). To su obično isti oni ljudi koji su nekada pamtili sve brojeve telefona (bez "informacijsko-tehnološke pomoći" u obliku papirnatog imenika). Priznanje da znaš kad je nekom poznaniku rođendan može zazvučati nespretno. "Kak znaš da mi je danas rođendan?" Objašnjenje - da si datum čuo na tulumu prošle godine kad se pričalo o rođendanima pa je on sam spomenuo da mu je bio tri dana ranije, a kako je tulum bio na petak trinaesti u petom mjesecu, datum 10.5. je iznimno lako za zapamtiti s obzirom da je 10 višekratnik broja 5 (i k tome tko ne bi zapamtio tulum na kojem si pio lošu tajlandsku pivu koja je spoznor Evertonu?) - ne pomaže. Još ako se radi o osobi suprotnog spola možeš, u najbolju ruku, ispasti zaljubljen. Opasno je i percipirati u kojem dijelu grada tko živi. Ja, recimo, podsvijesno ljude iz firme razrstavam na one koji dolaze sa zapada i one koji dolaze s istoka. Vidim ih ili pri dolasku ili na odlasku, otkud dolaze, gdje odlaze ili s koje strane ulice čekaju tramvaj. Jednom sam jednu zapadnjačku curu, koju sam znao samo iz viđenja, čuo dok je u hodniku razgovarala na telefon i spominjala Trešnjevku. U glavi sam je smjestio na Trešnjevku i kada sam je pola godine kasnije počeo susretati istočno od firme, trebala mi je neka tema za razgovor pa sam je pitao nije li se preselila. Pogledala me manje iznenađeno, a više uplašeno: "Otkud ti to znaš?". Naravno da joj teorija o zapadnjacima i istočnjacima nije zvučala previše normalno, već me prešutno etiketirala kao stalkera. Sasvim neutemeljeno i nepravedno. Baš kao i ranije te godine kad me uhvatila kako je gledam dalekozorom preko atrija zgrade koji razdvaja naše urede. Iako su nam informacije dostupnije nego ikad prije, moramo više nego ikad bježati od njih ko od samog vraga. "Informatičko-informacijske tehnologije" zasipaju nas informacijama da nismo ni pitali. Na fb newsfeedu samo iskaču jedna slika za drugom, statusi, statusi frendova naših frendova. Htio ti ili ne, sa svime smo u toku. Sve je okej dok s nekim ne podijeliš informaciju da posjeduješ informaciju. To što znaš nečiji rođendan, telefonski broj ili adresu sasvim je u redu dok nitko drugi ne zna da ti znaš. Čim se sazna da znaš, ispadaš čudak - jer normalno bi bilo da ništa ne znaš. Ispada da je normalno stanje neznanje. Tako je većina zbilja glupa. A ostali se samo prave. Kako bilo, pušem i na hladno. Nedavno sam zanijekao poznavanje Petre. Tea je pričala o Petri, a meni se učinilo "neprimjerenim" da znam tko je Petra (iako me upravo Tea s njom upoznala, ali bilo je to pred više od godine dana pa sam smatrao da bi bilo čudno pamtiti ljude dulje od godine dana) pa mi je bilo sigurnije glumiti da ne znam tko je točno Petra od svih tih njenih prijateljica i slušati petominutne fizičke i karakterne opise Petre ne bih li se sjetio da sam je ipak upoznao. S druge strane, biti stalker lakše je nego ikad. Samo moraš znati dobro glumiti. U prvom redu glumiti iznenađenje. "I otkud si?" "S Trešnjevke." "A da!? Ali nisi odavdje, jelda?", znaš da je iz Zatona Malog kod Dubrovnika, imaju apartmane: Villa Mare & Filip, Obala Stjepana Radića 52, "Vidim po naglasku... hmm... iz Dubrovnika, jelda?" "Blizu, iz Zatona". "Nemoj zezat!? A kaj studiraš?", jučer si izguglao naslov njenog diplomskog (Umnožavanje i izolacija plazmida). "Baš sam neki dan diplomirala, na molekularnoj." "Stvarno!? Oduvijek su me zanimali plazmidi!" "To mi je bio diplomski!" "Nemoguće! Nikad mi nije bio jasan dokaz totipotentnosti biljne stanice", Mozzila>Povijest>Jučer: http://www.genetika.biol.pmf.unizg.hr/pogl20.html, "Možda bi mogli na cugu da mi objasniš...?" "Može! Baš super da te to zanima. Kad?" Znaš da je "attendala" otvorenje izložbe Vergilija Nevjestića pa iako za takve stvari ljudi kliknu da dolaze reda radi, ne riskiraš. Prekosutra zato ide na Nenu Belana. Bar je tako kliknula. "Možda prekosutra? A ne... sad sam se sjetio, idem na Nenu Belana, ne mogu. U nedjelju onda?" "I ja idem na Nenu Belana!", lupi te po ramenu od iznenađenja. "Zezaš me! Nevjerojatno. Baš mi je drago naći nekog tko toliko voli Nenu Belana.", kad si odlazio od kuće BitTorrent je pokazivao 53% za: "Neno Belan - 100 pjesama", Veličina 697.03 MiB. Kultura piratizacijskog shareanja je kod nas na niskim granama (5 seedera, 1 leecher), ali do navečer bi trebalo biti 100%, "Imam sve albume. Mogu ti posuditi..." "Ovaj, khm, pa zapravo ga inače ne slušam. Idem samo jer Tea slavi rođendan i dobile smo karte besplatno. Zapravo si čudan. Neno Belan? Koliko imaš godina? Slušaš bar Radiohead? Zapravo ionak svejedno. Imaš nešto među zubima. Ovaj... aj bok." |
