Hrvatske devedesete i nulte na filmu
|
Neki dan sam na kratko ulovio film "Kasino" na telki. Robert De Niro, Joe Pesci, Sharon Stone. Kao i u svim tim filmovima o mafiji, kockarima, gangsterima i ostalim oblicima manje-više organiziranog kriminala često empatiziramo s protagonistima. Možda ne uvijek i sa svima - nečije metode jednostavno ne možemo prihvatiti - ali svaki puta nam Hollywood ponudi bar jednog "poštenog lopova" vrijednog naših simpatija. Sigurno će se za koje desetljeće snimati film o poslijeratnoj i prijeeuropskoj Hrvatskoj. Kakav kriminalistički, biografski, s ljubavnom pričom. Bit će to film o oportunistima zlatnih devedesetih, parlamentarcima, tenisačima i nogometašima. Sanader ili kakav Orešar, ili tko već iz redova privatizatora, bit će glavni lik. To će mladom gledatelju biti jedini uvid u ovdašnje devedesete. Sprijateljit će se s likovima već do zapleta radnje, drukati za žene ili zgodne ljubavnice. Znat će se tada i puno više o ovome što se danas zbiva. Ispast će da je Sanader bio ljudina kad je dao ostavku, blagajnik stranke svetac kad je ukrao proračunske milijune za spas romskog sela, a netko treći žrtvovao zaposlenje petstotinjak brodograditelja da bi spasio živote dvoje nedužne djece. Da, bit će tu nekoliko ukradenih slika, satova i sebičnih bankarskih transakcija, ali što nakit i novac vrijede danas da bi se zbog njih osuđivalo? Rastužit će gledatelja na kraju filma sudbina šačice poštenih ljudi (možda ne baš svetaca, ali dobronamjernih) koji su sasvim nepotrebno prognani, omalovaženi i osramoćeni od strane kratkovidne, ohole i neljudske ekipe na sudskoj i političkoj vlasti. Hrvatske devedesete i nulte su nove američke prohibicijske tridesete. |
