Miris smrti
Žene se pale na ožiljke. Ožiljak je znak da si bio blizu smrti, ali preživio. Nema boljeg afrodizijaka od mirisa smrti. Ja nažalost, ili nasreću, i nisam često u dodiru sa smrti (osim možda onog skakutanja po mosorskom grebenu, ali nikakve koristi od toga nemam, čak mi više ide na štetu jer nijedna slika ne može dočarati oštrinu i veličinu tih stijena, pa prije ispadnem pičkica nego frajer). Sva sreća pa sam nespretan tako da mi i obično vrtlarstvo predstavlja najozbiljniju opasnost. Svi ožiljci koje imam posljedica su rezanja granja. Jednom me pila zarezala po gornjem dijelu šake, a nedavno mi se rezući susjedovu smokvu omaknuo kamen pod nogom pa sam se nadlakticom dočekao na bodljikavoj žici. A i davno ko klinac sam se nabio na šiljasti plot tamo negdje oko pupka. No, to kraj pupka je već odavno zacijelilo, a i nije neko erogeno područje. Zarez na šaki djeluje moćnije, čak su me i znale pitati cure otkud mi to (zanimljivo, baš samo cure), ali od dlaka sve se manje vidi. Još je rano reći hoće li rana od bodljikave žice zacijeliti, ali čak i ako ostane trajan ožiljak, radi se o unutarnjem dijelu nadlaktice koji je vrlo neprimjetan. Osim ako češće ne dižem ruke i hvatam se iza glave. Sve je to hvatanje za slamku, ne živim na rubu, dnevnu dozu adrenalina mi ispuni spuštanje Vončininom na biciklu. Zaključak je deprimirajući kao i inače; moram se osloniti na prednosti i kvalitete koje imam. O, ne. |