Fizička faza kontra intelektualne
|
Skužio sam da u životu naizmjence prolazim kroz intelektualnu i fizičku fazu. Ko klinac sam čitao dosta, pisao glagoljicom, crtao stripove, prolazio s 5. Ali bio sam mršav, mlitav, bez imalo borbenog duha. Onda sam u srednjoj počeo puno trenirati, razvio se, ali prolazio jedva s 4, čitao jedino lektire, a i njih sam dosta preskakao. 10 godina je potrajala ta faza. Onda sam se kao apsolvent vratio zapostavljenom francuskom, paralelno nekako počeo sve više čitati, u isto to vrijeme i pisati blog - sve što me interesiralo je spadalo u intelektualnu domenu... ali, jasno, sportska figura je propadala. Sad, 4 godine kasnije, vidim simptome prelaska na fizičku fazu. Mislio sam u početku da nije to kraj intelektualne faze, da mogu uspješno balansirati između to dvoje, no ispada ipak suprotno. Na talijanski, kojeg sam još do ljeta vrlo entuzijastično učio, idem zapravo prek kurca. S knjigama se mučim, ne pomažu ni lake teme, uske stranice, velika slova, veliki proredi... Seinfelda i filozofiju čeka drugo produljenje u knjižnici, čak se i sa stripom borim (u jednoj mjeri i jer je na talijanskom)... Dok sam s druge strani u formi u kakvoj dugo nisam bio, mogu trčat, plivat, planinarit - skroz sam zadovoljan. I mislim da za mjesec dana, ili kad mi već istječe članstvo u knjižici, definitivno prelazim u sportsku fazu. Kolko će ona ovaj put potrajat, ne znam... Jedini cilj mi je izgubiti 10 kila. Ili ne baš 10, to bi možda bilo previše, 7 recimo. Do ljeta moram biti visok i zgodan. Siguran sam da sam već izgubio kilu-dvije... a zakleo bih se i da sam narastao par centimetara, sad sam ziher preko 185. Idem do 190. |
