Bloger, a ne jebač
|
Jučer me frendica nagovarala da napišem neki post o njoj... da je nikad na blogu nisam spomenuo... Bila je uporna... i prilično uvjerljiva... kad mi je počela hlače svlačiti, bio sam blizu da popustim... no, razbistrio sam se na vrijeme, bacio joj grudnjak u lice i rekao nek se obuče. Gdje bih bio da sam prodavao svoje postove za malo putenih strasti? Što bih bio? Tko bih bio? Veliki jebač? Vjerojatno. No, nisam htio tim putem. Htio sam biti bloger. Da, i ko jebač sam mogao biti bloger. Pisati o stotinama maloljetnica koje su mi junfom mahale pod prozorom, spremne žrtvovati nevinost za nekoliko ovakvih redaka... Takvi tekstovi bi me doveli do velike popularnosti, sasvim sigurno... No, i tu sam rekao ne, ne želim biti popularan pod svaku cijenu, imam ja svoj integritet, svoje ideale, svoj Put, Ideju, želim biti Čovjek sa velikim Č, da se mogu pogledati u zrcalo... i reći... "Kako sam prokleto zgodan!" Evo nas, ekipa, tu smo, 300. post!  Prigodna nagradna igra: - tko pogodi jedan od top 3 mojih postova po mom izboru - miljon bodova! - tko pogodi dva od top 3 - tri miljona bodova! - tko pogodi tri od tri - pet miljona! I sada je definitivno - četvrtak, 25.3., od 19 do 21 sat, u Portalu (Tkalča), potpisivanje vama najupečatljivijih postova i prve kvalifikacije za odlazak na prvu gramatičku olimpijadu! Dodatni detalji (način raspoznavanja, mikrolokacija) će biti poznati za dva, tri dana. Testovi su spremni! (Zapravo nisu svi, španjolski još čekam, njemački vjerojatno neću nabaviti...)  |
