Idealna država
|
Pitam ja Dragog Mog Nećaka (7. razred) tko je najjači u školi. Veli on da nitko. Pitam ja da kak nitko, da netko mora bit, da tko se najviše šora po školi. Nitko. Opće se ne šoraju po školi. Pitam ja na kraju jel se on ikada uopće potukao u školi. Nije. Moram priznat da sam malo ostao zatečen. Dobro, nisam ni ja bio nasilan, al ipak sam par puta završio u „kravati“ (Dragi M. Nećak nije znao ni kaj je „kravata“, vi valjda znate pa ne moram objašnjavat). Ipak je u opisu radnog mjesta jednog osnovnoškolca bar jednom se zakvačit s nekim jer je nestala neka tempera, drvena bojica ili samo zato kaj netko ima slike nečije gole mame. Jednom sam čak imao i dogovoren „dvoboj“. Ne sjećam se više razloga, al sjećam se da je bio zakazan u 4 popodne, i sjećam se da mi se nije dalo ić jer su na televiziji baš bila „Tri amigosa“, al nisam htio ispast kukavica pa sam se ipak pojavio na dogovorenom mjestu.... naravno da nikog nije bilo.... izgleda da sam ja jedina budala koja takve idiotske dogovore smatra ozbiljnim. U biti, kad se malo bolje prisjetim, mislim da sam se ja nešto naljutio pa u afektu izazvao na dvoboj.... no naravno da me nitko nije ozbiljno shvatio.... ah, pa kao i na blogu.... I onda kažu kak su današnja djeca sve gora i gora (internet, nasilne igrice, nasilni filmovi, rtl-ovi erotski filmovi), al evo živi primjer da su ipak po nečem bolja od nas. Ne šoraju se bezveze. Očito da današnja djeca nisu previše zainteresirana za fizičke sukobe. Možda im nisu potrebni. Možda tako jednog dana kad narastu i postanu predstavnici svojih zemalja ta ista djeca neće bit zainteresirana ni za ratne sukobe. Svijetla budućnost nas čeka. A ako će i bit želja za ratovanjem, neće ratove imati tko voditi; nitko više neće znati ni pušku držati. Nitko više nede u vojsku; svi ili u civilku ili se, kao ja, izvlače na medicinske probleme.... Dakle, ratova smo se rješili. Svijetom će tako vladati mir. I političari. Samo se još njih moramo rješiti. Da vidimo.... Na izborima biramo zastupnike u saboru, oni odaberu premijera koji odabere svoje ministre. Sabor je zakonodavno i vrhovno tijelo, no kuda naša zemlja ide većinom ovisi o izvršnoj vlasti tj. vladi. A predsjednik vlade, iako veli da će odabrati najsposobnije i najkvalificiranije, ipak odabere one koji njemu pašu – ovako ili onako. Mora da je tu negdje problem.... Eh da je meni 5 minuta vlasti.... Svake 4 godine otvorili bi se natječaji za ministre. Svako ministarstvo posebno. Tko bi htio bit ministar, uz prijavu, priložio bi životopis, diplomu fakulteta (naravno, srodnog ministarstvu), prijepis ocjena, program i motivacijsko pismo u kojem bi obrazložio zašto bi htio postati ministar. Kao kod natječaja za stipendije. Nakon pomnog pregleda prijava, oni koji udovoljavaju kriterijima bili bi pozvani na razgovor. Nakon razgovora, slijedi test inteligencije pa test iz ustava RH, hrvatskog, matematike, povijesti, zemljopisa (iz zajebancije stavimo i glazbeni, likovni i domaćinstvo). I tko skupi najviše bodova na svim testovima – „Čestitam, postali se ministar!“. I imaš 4 godine. Ostvari plan i dobiš bogatu novčanu nagradu, nekakvu plaketu, finu penziju i gostovanje u Oprah Show! Al ne ostvari svoj plan i – najebo si brate mili! Nisam još smislio kaznu, al nešto tipa stup srama, mjesto voditelja Nove-love.... Nisam se još sam sa sobom dogovorio kaj bi predsjednikom vlade.... najrađe bih ukinuo tu funkciju, al ipak treba postojati netko tko će minimalno i samo ukoliko je stvarno potrebno dirigirati cijelim orkestrom. Možda da se i za mjesto premijera otvori natječaj.... hm.... u svakom slučaju, ne sviđa mi se naziv premijer. Bolje bi mi pasalo dirigent.... ili maestro. Da se mene pita, i sabor bih najrađe ukinuo.... al ipak treba nam netko tko će donosit sve one silne zakone (a i to mi je fascinantno; do kad će se donosit ti zakoni? Stalno samo stižu razno razni prijedlozi zakona, izmjene zakona i sl. I nikad kraja! Novi zakoni jedan za drugim....samo naviru! Pa ne može tako unedogled!). A i narod mora nekako biti zastupljen u vlasti.... a valjda onda ipak moram ostavit taj sabor.... al bi malo smanjio broj zastupnika. I uveo prozivku svako jutro. I opravdane i neopravdane sate. Nema, ak si zastupnik, primaš zastupničku plaću i nema nikakvih drugih usputnih poslova, hobija....imaš bit tamo i pod klupom listat novine, igrat tetris, potapljanje brodova, države, rijeke i gradove i sl. I definitivno bih ukinuo zastupničke mirovine. Nema, štedi te 4 godine, a dalje k'o i svi ostali! Osim one ženske koja sjedi desno od predsjednika sabora (nama lijevo) i stalno nekaj šapuće, telefonira, lista papire. Njoj bi dao tu povlaštenu penziju. Ona ju je jedina tam zaslužila! Sabor znači ostaje. Al predsjednika bih ukinuo. Makar treba nam netko tko će predstavljat državu na međunarodnoj razini.... hm.... nek onda bude predsjednica. Bar da ju je lijepo za vidjet. Ne mora bit baš neki komad, al da pristojno zgleda. I da nije baš balavica, al da nije ni stara baba; nekih 35 - 45 godina. Nešto tipa Liz Hurley.... I to je to. Da rezimiramo, kvalificirani i sposobni ministri s maestrom na čelu, predsjednica da glumi kraljicu, i sabor da ima tko donosit zakone i da narod ima privid utjecaja na vlast. I to vam je, dragi moji, idealna država! Samo da mi je 5 minuta vlasti.... samo 5.... Dragi Moj Junac |
