Dobar glas daleko se čuje
|
Volim pjevat. Ali ne pjevušit. Baš pjevat. Pustit glas. Pa čak se i proderat. To mi je i najveći gušt kad sam sâm doma (nikakva gola prešetavanja po kući i sl., pa hladno mi je!). Ne moram se brinut da smetam, da ću probudit nekog u 2 u noći.... mogu se derat do mile volje kad god mi dođe. Istina, derem se i kad nisam sam doma, ali ipak tada nemam onaj osjećaj slobode.... makar nemam ga baš ni ovako.... susjedi. Usprkos mom oprezu uvijek se zalomi neki otvoreni prozor ili vrata koja skužim taman na refrenu.... a jbga, onda nemam srca naprasno prekinuti melodiju.... Skužio da me se vrlo lako čuje i kada su prozori zatvoreni. Sestra se tako par puta osjećala malo neugodno dok sam ja urlikao iz kuće, a ona pričala sa susjedom.... zato, ak skužim da je netko od susjeda u vrtu, ipak pripazim. Al onda uhvatim svaku priliku kad pada kiša ili nešto slično pa sam siguran da susjedi ne zalijevaju cvijeće (naravno, svaka 2 do 3 dana, a hortenzije i češće) ili režu ruže (naravno, kad ocvatu) ili presađuju krizanteme (naravno, kad se već krizanteme presađuju) ili samo pričaju sa cvijećem (naravno, ne znam više kaj naravno).... Poznata je priča da mnogi vole pjevati pod tušem. Pa volim i ja. Al niš tak posebno. Veći mi je gušt npr. kad se feniram. Ili kad se vozim na biciklu pa mi vjetar zuji u ušima (da, ja sam onaj zgodnički na crvenom biciklu koji otvara usta dok se spušta nizbrdicom.... i glasno pjevam, al me valjda ne čujete od vjetra, a i tak i tak ste vjerojatno u autu pa ni nema šanse da me čujete). Ili kad su na moru valovi koji se razbijaju o obalu pa u kombinaciji s vjetrom stvaraju veliku buku. Ili dok usisavam (dobro, priznajem, to već dugo nisam).... Izgleda da se radi o nekakvom nagonu nadglasavanja buke.... ili o osjećaju slobode jer znam da me nitko ne čuje.... hmm.... Uglavnom, volim pjevat. Sve mi se više čini da ću jednog dana u poznijim godinama završit u crkvenom zboru.... al moram priznat da stvarno imaju par dobrih melodija.... Jedino je problem hoće li me primit. Nemam baš savršeni sluh pa tu i tamo fulam ton – poluton. Al ak uvježbam pjesmu, uglavnom je točno otpjevam.... znači, problem je proć audiciju. A valjda će se smilovat dobroćudnom (ali za svoje godine još uvijek vrlo seksipilnom) starčeku. Za kraj, ostavljam vas uz Charlesa Aznavoura i „She“. Po meni najbolje ikad otpjevana pjesma. Ne govorim o samoj pjesmi, nego o interpretaciji. Baš otpjevano s osjećajem, dobrim glasom, meni prejebenim naglaskom.... * * Ispravak, ne ostavljam vas uz nikakvu melodiju jer, iskreno, ne znam stavit pjesmu na blog. Pa, ak vam se da, skinite si ju sami pa slušajte. Ili mi ostavite broj pa vam otpjevam prek telefona. Al onda nećete čuti izvornu Charlesovu verziju. Al mislim da moj bariton nije ništa lošiji. A ni interpretacija. A možete mi reć i adresu pa vam otpjevam pod prozorom (ovo se odnosi samo na žensko čitateljstvo). Ak dobim pusu, otpjevam i "Chicago" (ne mjuzikl, neg "Oj gangsteru iz Chicaga, Jura Stublić progovara....")! Melodiozni pozdrav! p.s. kakva je sad to nova kratica RL!?!?!? "real life".... katastrofa.... otišlo sve u pizdu strininu! borim se protiv vjetrenjača.... opet se moram ponavljati i citirati onog nekog srpskog košarkaškog trenera koji je citirao nekog pak drugog trenera koji je.... ne znam otkud njemu to.... uglavnom: "Spasa nam nema, al propasti nećemo!" |
