Spavati u miru
|
Bio sam danas na groblju. Prvi put sam PROČITAO riječi: „OVDJE POČIVA U MIRU BOŽJEM“ Sviđa mi se, zbilja, lijepa izreka.... „počiva u miru.“ Spava. U miru. Sve nas muči što se dešava s nama nakon smrti. Svatko ima neku svoju teoriju posmrtnog života. Rijetko tko, bez obrzira na vjeru, slijepo vjeruje u raj i pakao odnosno svatko ima svoju sliku raja. Moja slika: nekakvi oblaci (klasični raj), sunce, cijela obitelj na okupu, svi radosni, zdravi.... al sad si malo razmišljam; ja imam mamu i tatu, a i mama i tata imaju mame i tate koji isto imaju svoje mame i tate; nemremo svi bit zajedno; previše nas je! a i ako su svi koji su na ovom svijetu umrli odjednom živi, kolki bi to raj trebao biti.... previše mjesta sve to skupa zauzima. A i kaj bi radili? Bilo bi nam dosadno. Svi smo zdravi. Nemremo više umrijet; znači, ne moramo se bojati da ćemo umrijeti od gladi odnosno ne moramo raditi.... tako da mi je ta teorija pala u vodu. Ideja reinkarnacije mi se ne sviđa. Ma tko normalan, nakon kaj proživi cijeli život, želi to još sve jednom proći? Ustvari, ne znam. Moći ću vam reći za jedno 60ak godina.... ajde, bilo bi zanimljivo roditi se kao leptir ili tak neka životinja, malo sve vidjeti iz druge perspektive. Al samo bi mi trebalo da me neki glupi klinac ulovi u mrežicu. Ili da sam ruža pa me neka glupa klinka ubere i pokloni mami za Majčin dan.... Što više razmišljam, sve mi se više sviđa ideja da nakon smrti ne postoji ništa. Ništa. Samo, kako kaže ona izreka, samo da počivaš u miru.... spavaš.... nitko te ne smeta, ne budi.... samo spavaš.... u miru. Ne treba mi nikakav uzvišeni smisao života. Mirogoj mi je jedno od najljepših mjesta. Jedino na groblju vlada mir. U svakom smislu te riječi. P.S. za svaki slučaj, nemojte loviti leptire i brati ruže. |
