Snijeg ne pada, zvona zvone, srca mlada vesele se...
Juha sa štruklama – utažih glad, no mogu još nešto pojesti.
Njoke, knedle i nekavi medaljoni, salatu preskačem – sad sam sit, dosta mi je.
Janjetina, krumpir, povrće, salata (zelena i crveni radič) – nažderan sam, ne mogu više ni usta otvoriti, jedva dišem.
4 vrste kolača (orahnjača, kolači s makom, kiflice i kolačići s pekmezom + tetina orahnjača) – ipak uspijevam otvoriti usta i "samo" degustiram.... mislim da umirem, ne osjećam ništa ispod trbuha, gubim svijest, dar govora....
To je vrijeme ljubavi i mira....
Polako hvatam zrak uz Gooniese. Neki se filmovi mogu gledati i po 15 puta. Svaki put se skoro rasplačem kad mali Japanac (isprika ako je Kinez ili Koreanac) kaže tati da sliku ne bi mogao zagrliti, a tata njemu "ti si moj najbolji izum"....pa zagrljaj Chunka i Slotha....knedla mi zapne u grlu (i to ne ona od ručka).....
Nakon toga počne "Kako je Grinč ukrao Božić". Jednostavno nisam mogao gledati one glupe noseve i frizure.... Prije su svake godine puštali crtić istog naslova koji je bio legendaran. Sad imamo filmsku verziju i tko zna hoćemo li ikad više uopće vidjeti crtanu.
Više ni ne puštaju film snimljen i naslovljen prema mom blogu u kojem me izvanredno glumi James Stewart. Kad sam bio klinac gledali smo ga svaki Božić....sad ga nema dugo...predugo za najljepši božićni film....
spasio me anđeo Lawrence (kasnije je dobio krila)
Vojnik će vojniku pružiti ruku
Kinez će Eskimu preko cijele zemlje poslat čestitku veliku
Zadnju čestitku sam poslao poštom prije valjda deset godina. Jednu sam čak poslao u New Jersey, a jednu i u Iran! Ova u Iranu nije stigla do odredišta (čak se sjećam adrese: Ave Vanak Ave Ararat Ku Shirin 21). U međuvremenu su email adrese zamijenile kućne, a pokretni telefoni nepokretne.
Tako sam danas primio nekoliko poruka. Neke od njih glase otprilike ovako: "Sretan i blagoslovljen Božić tebi i tvojima!". Nigdje naslovljeno na mene ili bar nešto slično. Ili me netko pokušava raznježiti 'originalnom' poetskom rečenicom/stihom/pjesmicom koja pljušti rimom i emocijama (spominju se zvijezde, istinski prijatelji, ljubav, srce i sl.). Odmah znam da je još najmanje 20 ljudi isti taj tren primilo istu tu poruku. Cijenim kaj me se netko sjetio, ali da se osjećam dirnuto i počašćeno....baš i ne.
Bez npr. 'Dragi moj Junac', 'Ljubavi', 'Seksipilni stvore' ili 'Neodoljivi macho muškarče' poruka mi nema nikakvog značaja. Više cijenim ak me se netko ne sjeti i onda samo odgovori na moje čestitke s 'i tebi sve najbolje'... Ja se trudim da u svaku poruku ubacim nešto osobno....makar je samo naslovim deminutivom...
Usta se smiju u Beču i Riju, svi grijesi praštaju
Pas će mačku poklonit značku, skupa će poć u zvijezdanu noć
No, ne ljutim se. Praštam svima. Znam da nisu svi maštoviti i rođeni s darom za poeziju i obgrljenu rimu kao ja. Glavno da netko misli na mene.
(Za primjer čestitke kakvu cijenim i kakva me razveseli bacite pogled na zadnji komentar prehodnog posta. Hvala, Bamby!)
Sretan Božić svakome, sretan Božić svakome
Nije svakome Božić dan za prežderavanje, ljenčarenje i gledanje filmova. Imam frendicu koja je jučer navečer oko 10 h učila. Pa si vi mislite. Vjerojatno i danas uči. Zato će ona i biti dobra, savjesna i lijepa doktorica. Doris, sretan ti Božić!
I vama, dragi moji čitatelji, želim isto što i Doris!
Uživajte, pjevušite božićne pjesme kao ja, smiješkaj te se kao ja....
.....ukratko, živite divan život!
Vaš Junac
|