"A kad uletiš u crveno i zezneš stvar, više nećeš biti mlad, bit ćeš superstar..."
|
Danas sam doživio svoju prvu prometnu nesreću. Ne morate se brinuti, živ sam i zdrav. S biciklom sam se spuštao po ne baš prometnoj ulici u kvartu. Istina, to je jednosmjerna ulica, a ja sam išao u krivom smjeru, to nije baš bilo najpametnije. No ipak je to kvart, i prije sam to radio; ubuduće vjerojatno neću. I dok sam se tako spuštao po nizbrdici nošen gravitacijskim silama i uživao u brzini i dizanju adrenalina, zaključio sam da se moram paziti jer bih lako mogao nastradati. I eto ti vraga! Teško mi je riječima opisati cijelu geometrijsku i zemljopisnu situaciju fatalnog križanja (račvanja), a ne da mi se upuštati u crtanje pa ću samo reći da se radi o specifičnoj situaciji. Uglavnom, spuštam se; blagi zavoj; lagano kočim; zavoj prolazi; dolazim do mjesta gdje se druga jednosmjerna ulica spaja s ovom pod oštrim kutom, i odjednom vidim da bijeli auto skreće iz te u moju ulicu; išao je sporo, ali nije stigao reagirati; ja naglo kočim (možda bolje da nisam); auto me pogađa sa strane; bicikl malo ulijevo, ja letim ravno (obaram olimpijski rekord Johnatana Edwardsa u troskoku); mlataram rukama i nogama po zraku i samo zahvaljujući mojim zavidnim motoričkim sposobnostima i vrhunskoj tjelesnoj pripremljenosti, dočekam se na nogama! Puf! Pant! Vozač (oko 30 god, ok tip) govori da me nije vidio, da sam dolazio iz suprotnog smjera, da on gleda drugi smjer i pješački, pita me jel sve u redu... ja kažem da je ipak tu zebra i da je trebao stati (makar ja nisam prelazio zebru), no ubrzo priznajem svoju grešku... Dobro sam prošao! Bicikl nešto lošije; volan se malo iskrenuo (lako sam odmah popravio), ali prednja tri velika zupčanika se vrte u osmicu...i dalje se može voziti... Ne moram ni reć da su mi, poslije kad sam opet sjeo na bicikl, noge klecale. Od tad sam vozio mirno ko bubica, bez divljanja, poštivajući sve prometne zakone. Frendica s kojom sam se nalazio (skoro me skupo stajalo posuđivanje udžbenika stranog jezika) mi je, kad je čula moju vratolomnu priču, ispričala kak je i njenu sestru prije par dana pokupio bus, pa neku frendicu auto...nedavno je isto neka biciklistica nastradala opet u kvartu... Složili smo se da stvarno treba JAKO PAZITI... Paziti, bez obzira na prednosti, semafore, zebre, jer u prednosti je onaj tko ima veću makinu! |
