Prigodno za današnji dan...

Ponekad tu na blogu pročitam ljubavne pjesme koje su jako lijepe ali istovremeno i jako tužne. Uvijek se poslije toga pitam jesu li to samo pjesme koje nemaju veze sa njihovim životima ili ipak su stvarnost njihovog života, ali, zašto si sami sebi dopuštaju da žive u tuzi? Zašto toliko boli u sebi nose i kako im to ne čini teret kojeg bi trebali maknuti od sebe čim prije. Ne mogu to nikako shvatiti ali niti se previše ne trudim, zato jer svatko ima pravo da živi onako kako sam misli da mu je dobro, nisam ja ta koja će o tome misliti. Ja samo smatram da bi svatko trebao teret tuge koja se razvlači godinama prekinuti i krenuti drugim putem.
Mislim da uvijek postoji neko sunce.....

Al sam našla temu majketimile…..

Nekako sam sva raznježena od ovog prekrasnog vremena....a čak mi se čini da sam se i zaljubila...noo....to budem shvatila i saznala....valjda.... al ću vas pratiti kroz vikend....stvaarnoo.....

Tu ve sad nemam što pisati :))
Nakon jučerašnjeg zazivanja stiglo Sunce, ah...kaj da velim...mene se posluša.. :)) a tko i ne bi tako milu i dragu bakicu poslušal....eeee....
No, sad je nastal novi problem....nemam očale.....s menom uvijek neki problem...

Mislim si kaj nakon dužeg vremena napisati, al nemam ideje. Tko bi u ovoj zoni sumraka pisao nešt. Na zonu sumraka mislim na vrijeme, će bit, će neće bit sunca. Dojde mi da da ga zazovem onak prijeteći opasno sunceeeeeeeeeee….sunce ti tvoje<< di si???!?< A ono…mogla bih se razboljet zbog negledanja sunca….možda bih i probala mislim se razboljet al nemem pojima jel mi to pokriva dopunsko zdravstveno….tako da sam trenutno stavila na čekanje psihološke probleme izazvane nepojavljivanjem Sunca… Čut će me to Sunce, sunce mu njegovo samo kad se pojavi…..aj čaos

Oznake: Sunce

Kakve veze ima bat za meso s kolačićima? Eeeee…imaaa…ima….pogotovo dok se nema drugo sredstvo za napraviti kolačiće.
Običaj mi je svake godine bacati stvari za koje vidim da ih ne upotrebljavam. Bacih tako kuhače i to tri…jer mi stvarno ne trebaju pet kuhača ipak se uvijek kuha samo sa jednom….no dobro…. da krenem od kolača. Božićni suhi kolačići obavezno su husari … i tako…napravim tijesto…krenem u izradu… ….na husarima pravi se rupica….složim kuglicu idem po kuhaču….a ono…di je kuhača?!? Majketimile bile su tri, di su ve kuhače? Tisućudvijestotrideset i jedan upitnik nad glavom…Husare ću napravit ili z oka ili z boka! Nakon borbenih razmišljanja i davanja sama sebi osebujnih komplimenata sjetih se ja…eeee….imam bat za meso!… ….riješena muka….Izvadim bat i pravac praviti rupe za kolačiče….ali…držak dosta debeo…hoću da je husar malecki a nemre nikako biti, jer mi ovaj debeli bat proširi kolačić….a niš….odlučih da ove godine husari budu veliki, nepravilnih oblika i šlus!
Eto…..i bat za meso more polužiti obzirom da ga uglavnom niti ne trebam jer meso i onak dok dođem u mesnicu zamolim mesara da mi nareže tak tanko da ne moram tući, a to od prilike ide ovak „ja sam vam jedna jako lijena žena pak vas molim da mi narežite meso tak tanko da ne moram batom tući“….a onda ide ono….“aaaa….neeee…. niste vi lijeni…vi ste vrijedni“, a ako i nareže deblje meso tučem tavom….
Zato…bat čuva meso i husare…..

Niš ne pišem..... samo ŽELIM DA NAM SVIMA 2019. GODINA BUDE, ZDRAVA, POZITIVNA, VESELA DA IMAMO ČIM VIŠE POZITIVNIH MISLI I ČIM VIŠE RAZUMIJEVANJA ZA SAME SEBE I ZA LJUDE OKO NAS, DA NE OSUĐUJEMO PREVIŠE...I DA SE VESELIMO ŽIVOTU.....

Ve sad bi tu trebala biti slika




P.S. pisat ću dalje.....

Odlučila sam da za ove velike predblagdanske dane puno ne pričam, ne bih volila da uvrijedim nekog na psihičkoj razini. Zeznuta je ta psiha…taman dok misliš da si super pojavi se netko iz crtića i poremeti ti dnevnu dozu komfora….
Meni se to teško dogodi jer sam prestara…. eeee….ima starost velike prednosti…. dobro, ima i mane…npr. nemreš više hodati poletno kao mladi….povremeno ti nešt zablokira….nooo…znam da ima onih zdravih, poletnih, vrckavih i kakseveć sve ne zovu….
Dobro….dosta s pisanjem….šutim…do daljnjeg, to more biti dva i više dana, a bogme more biti i 10 min….makar sam stara povremenu samu sebe ne poznam, ono, nemrem 100 procentno reći da sam sigurna u svoje odluke….a kaj buš….ima nas i takvih…

Primjetila sam da tu na blogu postoje neki čudni blogeri, blogeri koji se međusobno svađaju, smatrala sam da je blog mjesto gdje nitko nikome ne smeta niti pak mu čini štetu, ali očito bez obzira na godine bila sam u zabludi. Eto…to je ono…učiš dok si živ.
I zato…..Draga moja djeco vrtićke, predškolske i osnovnoškolske dobi…kad odrastete i postanete veliki shvatit će te da napadati nekoga (svađati se) je bezvezarija. Svatko tko želi pokazati da je razuman, odrastao, pametan ili štolivećsve ne ne treba uopće dokazivati nekakvim priprostim napadom ili vrijeđanjem. Veličina čovjeka je u njegovoj mudrosti i razumnom razmišljanju. U koju skupinu vi blogeri svađalice spadate ne zanima me…..ali da me je iznenadilo…to me je stvarno je….
Vjerujem da ima još puno predobrih blogera koje ću ovdje pronači i pročitai, komentirati i biti zadovoljna……amen….