Prigodno za današnji dan...

Ponekad tu na blogu pročitam ljubavne pjesme koje su jako lijepe ali istovremeno i jako tužne. Uvijek se poslije toga pitam jesu li to samo pjesme koje nemaju veze sa njihovim životima ili ipak su stvarnost njihovog života, ali, zašto si sami sebi dopuštaju da žive u tuzi? Zašto toliko boli u sebi nose i kako im to ne čini teret kojeg bi trebali maknuti od sebe čim prije. Ne mogu to nikako shvatiti ali niti se previše ne trudim, zato jer svatko ima pravo da živi onako kako sam misli da mu je dobro, nisam ja ta koja će o tome misliti. Ja samo smatram da bi svatko trebao teret tuge koja se razvlači godinama prekinuti i krenuti drugim putem.
Mislim da uvijek postoji neko sunce.....

Al sam našla temu majketimile…..

Nekako sam sva raznježena od ovog prekrasnog vremena....a čak mi se čini da sam se i zaljubila...noo....to budem shvatila i saznala....valjda.... al ću vas pratiti kroz vikend....stvaarnoo.....

Tu ve sad nemam što pisati :))
Nakon jučerašnjeg zazivanja stiglo Sunce, ah...kaj da velim...mene se posluša.. :)) a tko i ne bi tako milu i dragu bakicu poslušal....eeee....
No, sad je nastal novi problem....nemam očale.....s menom uvijek neki problem...

Mislim si kaj nakon dužeg vremena napisati, al nemam ideje. Tko bi u ovoj zoni sumraka pisao nešt. Na zonu sumraka mislim na vrijeme, će bit, će neće bit sunca. Dojde mi da da ga zazovem onak prijeteći opasno sunceeeeeeeeeee….sunce ti tvoje<< di si???!?< A ono…mogla bih se razboljet zbog negledanja sunca….možda bih i probala mislim se razboljet al nemem pojima jel mi to pokriva dopunsko zdravstveno….tako da sam trenutno stavila na čekanje psihološke probleme izazvane nepojavljivanjem Sunca… Čut će me to Sunce, sunce mu njegovo samo kad se pojavi…..aj čaos

Oznake: Sunce