Pod zastavom...
Albert Camus
Mondovi, 7. studenoga 1913. – Villeblevin, 4. siječnja 1960. francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru"
Radi se samo o vjernosti pravilu borbe. Ta misao može biti dostatna kao hrana duhu: ona je podržavala i podržava cijele civilizacije. Glede toga, apsurdna radost u pravom smislu, to je stvaranje, umijeće umjetnosti i ništa do umjetnosti imamo umjetnost da ne bismo umrli od istine.
Ulični svirači zaglušuju tišinu, trgaju kobaltnu koprenu noći,
najavljuju početak predstave. Dolaze glumci i kukičaju
čarobni igrokaz. Bruj glasova pretače riječi u zvijezde.
Slušamo. Rifovi u razotkrivaju duše ispod kojih
stoluje Hermes, glasnik bogova, vodič između vizije i zbilje.
Aplaudiramo.
Ovacije. Ćutim čudesan zakon umijeća. Osjećanja pretvara
u dragulje, san u stvarnost, stranca u znanca,
neprijatelja u brata.
Širimo ruke, ispreplićemo ih u krug, blagost se slijeva
u poglede, nose nas ka suncu, nadlijećemo brdo tuge,
oblijećemo visove boli, uranjamo u ekliptiku srca.
Kristali na stijenkama klijetki se slažu u memoriju.
Srce pamti emocije.
slušaći smo ljepote, na licima se ocrtava nestajanje
ružnih uspomena, rađanje drugačijih nas,
nas oslikanih na stazama razgranatog vremena,
nas daleko od prebivališta nesreća, od proročišta,
od jazbina zla.
Glumci odlaze.
Mi ostajemo pod zastavom Libertas omamljeni ljepotom viđenog.
Dijana Jelčić
|
