dinajina sjećanja
četvrtak, 10.04.2025.
Pobjeda srca...
 Vesna Parun 10. travnja 1922.- 25. listopada 2010. Iako je njezin život bio trnovit, Vesna Parun pronašla je svoj put do zvijezda. Putokaze, za one koji žele, ostavila je u svojim stihovima. Ne mogu u zlu živjeti, a za dobrotu ismijat će me. Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu i dotaknuti usnama prah s njegove obuće? Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni. Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti jedni drugima, i ostati lijepi. Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo cvijet koji će zadržati bezazlenost i ljubav koja neće prestati. Nad pejsažem trpkih sjećanja usnulo sunce, nad paklom uspomena ushit ciničnog uma. Prisila na zaborav svjedočanstava u licu vatre, u mirisu svetih smola, u tinjajućem pepelu porijekla. Kao mala Sunca, čuvari sudbine slave pobjedu nad stihijom boli. Ćutim zagrljaj stvarnog i nestvarnog, srce savladava maraton zbilje. Hoće li srce preživjeti sučeljavanje sa ciničnim umom? Tiho u meni odzvanja život, čujem zov sudbine ne mogu u zlu živjeti, iz podsvjesti izranja, kao govor cvijeća i proljeća, radost i vjerovanje u ljudsku dobrotu…  budi se usnulo sunce objavljuje pobjedu srca. Dijana Jelčić |
