pijem toplu cokoladu i piskaram...
Kratki nalet inspiracije…
Onkraj zvijezda, onkraj planete, lezi malo dijete.
U ruci flasa vina, u glavi misao fina.
Park nekadasnje radosti postaje oda o starosti.
Sasvim osoban pogled na crnog konjanika...
The Dark Knight (2008.)
Rezija: Christopher Nolan
Glume: Christian Bale, Heath Ledger, Aaron Eckhart, Morgan Freeman, Michael Caine, Gary Oldman
Uvod u ovaj blog zapoceo bih jednim od svojih najdrazih filmova zadnje dekade, a to je zasad posljednja po redu ekranizacija kultnog (anti) junaka, koja je po meni osobno i najkvalitetnija.
Nakon Tima Burtona, koji je previše inzistriao na vizualnosti i groteski, a premalo na psiholoskoj strani filma, koja je za lik kao što je batman i ono što ga okruzuje prilicno bitno, i totalno promasenog Joela Schumachera, koji je stvorio jedan prilicno negledljiv kic, napokon se netko uhvatio batmana kao lika i do kraja izanalizirao njegovu osobnost, i tragediju koja mu je obiljezila život i ucinila ga onime sto je.
Batman Begins bio je film koji je napokon prikazao Wayneovu borbu sa samim sobom, svojom psihom i vlastitim idealima, onime sto predstavlja prema van, a to je mediokritetski bogatuncic i onoga sto zaista je, a to je duboko nesretna osoba tragicno obiljezena zivota koja je zbog svega toga odlučila posvetiti život borbi protiv „zla“.
Osvrnuo bih se ipak na nastavak, a to je remek- djelo iz 2008. godine i nažalost posljednji film velikog Heatha Ledgera. Nakon Jacka Nicholsona i njegovog Jokera, koji je ispao krajnje karikaturan lik koji je smiješan, dvorska luda, mislim da je Heath Ledger svojom glumom i pristupom dao jednu sasvim novu notu Jokeru, a to je jedan genijalac, izrazito inteligentna osoba koja jako dobro razumije sto je „dobro“, a sto je „zlo“, i na koncu, obuzelo ga je ovo drugo u potpunosti.
Svidja mi se Nolanov pristup cijeloj stvari. Vec u uvodnoj sceni (genijalno realiziran i osmisljen plan pljacke banke) daje do znanja kakv je zapravo Joker lik… nasao je ljude s dna, one koji su bez imalo diskusije spremni zabiti noz u ledja nekadasnjem prijatelju, sto je na koncu dovelo do toga da je Joker zaigrao posljednju kartu. Već tu daje do znanja da je rijec o inteligentnom psihopatu, a ne poremecenoj ludi kao sto je bilo kod Burtona. Joker se igra i s ljudskim osjecajima, psihom, i samo to dokaz je koliko on u biti poznaje i duboko je svjestan onoga što radi.
Bruce Wayne s druge strane je jedan slomljeni lik, osoba (genijalna interpretacija Christiana Balea, koji i sam ostavlja takav dojam) i film odlicno prikazuje njegovu borbu sa samim sobom i rastrganost između teznje za tzv. normalnim zivotom i onoga što u dusi osjeca da zaista je. Mislim da se to može promatrati dosta simbolicno i u stvarnosti kod osoba koje nisu sigurne mogu li do kraja prikazati svoj karakter onakvim kakvim zaista on je.
Osvrnuo bih se i na postenog idealista Harveya Denta, kojeg nesreca znatno mijenja i on kao takav prikazuje da u svakome od nas cuci i „dobro“ i „zlo“, samo ovisi sto ce na kraju prevladati.
Ovo je bio jedan podosta subjektivan pogled na film (a i sam lik batmana), ja sam ga dozivio na taj način i to sam ovdje prikazao. Pozdrav svima do iduceg posta.
